Migrantska kriza 2/2016 ... ili islamska invazija, drugi dio

Migrantska kriza 2/2016 ... ili islamska invazija, drugi dio

Na području Tovarnika uhvaćeno oko 200 ilegalnih migranata, sprema li se invazija?
Prošloga vikenda s područja Tovarnika u Srbiju je vraćeno oko 200 ilegalnih migranata koji su poljskim putevima pod okriljem noći ušli u Hrvatsku s namjerom da se potom isto tako ilegalnim kanalima dokopaju zapadne Europe.


Posljednjih tjedana povećan je pritisak ilegalnih ulazaka, iako to nije ni blizu situaciji koja je bila prije godinu dana kada se Hrvatska našla na migrantskoj ruti. Riječ je uglavnom o pojedinačnim ulascima ili manjim skupinama i to osoba mlađe životne dobi, dok obitelji i male djece gotovo uopće nema – rekao nam je jedan mještanin Tovarnika, koji je dobro upućen u stanje na terenu, piše Jutarnji list.

Ilegalci pod okriljem noći koriste kukuruzna polja i ulaze u Hrvatsku, no naša policija spremna je za takve upade.

- Za sada je to na „kapaljku“. I u četvrtak smo u Tovarniku vidjeli 20-tak mladića, koje je policija zaustavila i vratila u Srbiju, no informacije koje dolaze s rute govore da bi nam se uskoro mogao ponoviti prošlogodišnji rujan te da se sprema nova invazija – rekao nam je naš sugovornik.

Ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić, koji je u petak posjetio novoizgrađeni Tranzitni centar za ilegalne imigrante u Tovarniku, na graničnom prijelazu sa Srbijom, pak, smiruje situaciju.

- Točno je da ima pokušaja ilegalnog prijelaza, ali dobrom suradnjom sa susjedima i radom naših policajaca na terenu vraćamo ih u zemlju porijekla – rekao je Orepić, koji je na izjavu ministra vanjskih poslova Mire Kovača kako ni žica nije isključena u slučaju veće navale migranata kazao: „ Žice neće biti, a nagađati ne želim.“

- Mi smo spremni i za veće izazove poput onoga kakav je bio u rujnu prošle godine, imamo potencijale od prihvatnih, smještajnih kapaciteta... koje brzo možemo aktivirati – poručio je Orepić, dodavši i kako se trenutno u Srbiji, u tamošnja tri prihvatna centra nalazi 1300-1500 ljudi, ali i da je prema Mađarskoj propusnost na dnevnoj bazi. Ilegalci koji odabiru Hrvatsku za pokušaj ulaska u EU uglavnom dolaze sa srpsko-mađarske granice. Situacija je to slična onoj koja je bila prije prošlogodišnje krize, kada su u Hrvatskoj bilježeni samo pojedinačni pokušaji, premda posljednji dani sugeriraju da se sprema i nešto puno jače. Unatoč tome, Hrvatska prema Orepićevim riječima neće mijenjati svoju politiku.

- Hrvatska je slobodna, sigurna, humana i prijateljska zemlja, koja je kreator i nositelj europske sigurnosne politike, ali i dio humanog rješenja migrantske krize. Nastavit ćemo s prihvaćanjem migranata u skladu s preuzetim obvezama, a hoće li kriza narastati ne želim nagađati. U ovom trenutku o tome nema govora i ponavljam, sa susjedim iznimno dobro surađujemo – zaključio je Orepić, koji je za početak listopada najavio i pokaznu vježbu MUP-a, Ministarstva obrane i Frontexa na Jadranskom moru, kojom žele pokazati da je Hrvatska sposobna čuvanti šengenski prostor i na moru „kao što to činimo i na kopnu.“

Kako vjerovati jednom Orepicu koji je bio zastavnik JNA kad je predavao vojna skladista u Plocama?
Slicno je bio i sa O'stojim, covjekom koji je napravio mnogo diplomatskih problema sa susjedima.

http://republika.eu/novost/57445/na-podrucju-tovarnika-uhvaceno-oko-200-ilegalnih-migranata-sprema-li-se-invazija

Ovo necete nacu u hrvatskim novinama:
http://zpravy.idnes.cz/frontex-vratil-migranty-do-turecka-d6d-/zahranicni.aspx?c=A160926_184106_zahranicni_rych


Fontex vratio u Tursku od sada najvecu skupinu imigranata ... najvecu od proljeca ove godine!!!

Europska granicna agencija Frontex je u ponedjeljak sa grčkog otoka Lesbos prevezla na turski teritoriju preko sedamdeset ilegalnih migranata. Od proljeća ove godine ovo je prvi put da je takva velika grupa ljudi su se vratili na temelju sporazuma između Europske unije i Turske.

Sad malo pogledajmo kakvu buducnost nam donose ovakvi ...

malo foliranja sa stakama ... bilo bi zanimljivo znati kako je doplivao u ovakvom stanju ... jos jedna srceparajuca fotografija budceg atentatora ...


kako nebi bilo zabune ... ovdje se radi o Pakistnacima!? Dakle nema govora o izbjeglicama u ratom zahvacenim krajevima. Pakistanci su uz Turke najradikalnija nacija sto se tice mrznje, napadanja, kradje, prevare i silovanja .. Saudijci se u tim prvaljim poslovima prave gospodom






Mlada, lijepa i zatucana i ta bi nasim djevojcicama i djevojkama donosila svoj nazadni "dress code" i nebi imala nista protiv da one budu silovane jer nevjeruju u islam ... treba li nama ovakva osoba?

Izvor: http://www.hrsvijet.net/index.php/vijesti/133-svijet/44784-austrija-i-migranti

Austrija i migranti

Osvrnemo li se unatrag nekoliko godina otkako traje, prvobitno nazvana “izbjeglička”, a sad pravim imenom migrantska invazija na europske zemlje, moramo utvrditi da zaista postoji napredak glede izvješćivanja i saznanja o svem kriminalu: pljačkama, silovanjima, ubojstvima u režiji “bespomoćnih” arapskih migranata iz područja bliskog istoka i sjeverne Afrike.

Isprva je medijska blokada bila zastrašujuća, pogotovo u ovo današnje hiperinformacijsko doba gdje zapravo monopol na podatak ne postoji i sve se u nekoliko sati proširi cijelim svijetom. Čini se da stara, potrošena, umorna i “liberalna” Europa ima još snage i europski se narodi, koji su svoj identitet, običaje i vjeru razvijali, štitili i živjeli stotinama, ako ne i tisućama godina, pomalo bude iz sna u koji ih je gurnula revolucija 1789. godine; jer ta je revolucija na krvavim temeljima zajamčila pravo na jednakost pred zakonom, načela građanstva, odnosno zakonitosti – u biti pravnu državu i vladavinu prava. I dok se svega pridržava, dok nema dvostrukih kriterija, svaki će čovjek okrenuti glavu i odmahnuti rukom na krvave temelje suvremene europske civilizacije – i u tome ih nitko ne bi trebao osuđivati.

Iako Hrvatska, nažalost, nije imala prilike okusiti pravnu državu i vladavinu prava, jer smo u svakom ratu bili na poraženoj strani (osim u Domovinskom) i jer smo prekasno da možemo i moramo biti samostalni, trebamo se solidarizirati sa zemljama koje (valjda ne bez razloga?) smatramo razvijenim demokracijama s visokim životnim standardom i pravnom sigurnošću, kao što su skandinavske zemlje, Švicarska, Njemačka i Austrija. Zašto? Jer su te zemlje izgubile upravo ono čime su se najviše ponosile i narodi su izgubili ono što su stoljećima gradili i njegovali.

Isprva su mediji i policija zdušno prikrivali bilo kakve incidente i terorističke napade (kojih je sad već preko 400 izvedeno diljem Europe) od strane muslimanskih migranata, no, medijska se blokada pomalo probijala, počeli su se osnivati neovisni portali, neovisne novine, nastaju nove stranke i razjedinjena i fragmentirana Europa počela se objedinjavati, ali ne u smislu koji promovira Europska unija, već u moralnom i ljudskom – bratskom – smislu. Iako je velik broj migrantskih napada na europsko (kršćansko) tkivo i dalje zamračen, oni najgnjusniji ipak dođu do ušiju javnosti, a što je najgore, čini se da je licemjerje državnih institucija proporcionalno netom navedenim vidovima otpora domaćeg europskog stanovništva.

Posljednji primjer iz Austrije to dokazuje. Naime, u prosincu 2015. godine je Amir A., putujući Bečom s prevoditeljem koji ga je upoznavao s austrijskim načinom života, u kupalištu, odnosno bazenu imena “Theresienbad“, odvukao desetogodišnjeg (!) dječaka u svlačionicu, zaključao vrata i tamo ga silovao, nakon čega se vratio na bazen i nastavio bazenske aktivnosti. Policija je došla vrlo brzo i uhitila ga, a ovaj je sve priznao, braneći se time da je zločin počinio iz „seksualne nužde“ jer nije imao spolni odnos četiri mjeseca. Osuđen je na 6 godina zatvora. Prije nekoliko je dana Vrhovni sud Austrije tu presudu srušio i presudio novo suđenje pod obrazloženjem da silovanje nije u dostatnoj mjeri dokazano. Također je Vrhovni sud naveo da nije jasno je li žrtva pristala na spolni odnos, t.j. je li Amir A. djelovao protiv volje dječaka.

Neka ne bude zabune, Austrija ima slični kazneni zakon kao i Hrvatska, dakle bilo kakav govor o pristanku maloljetnika (djeteta) je pravno sulud i nemoguć, osim ako se na mala vrata ne uvodi ozakonjenje pedofilije, što ne bi čudilo. Dakle, niži sud je kaznio sa 6 godina zatvora, a viši sud je poništio presudu s imbecilnim pravnim objašnjenjima. Iz toga se može izvesti sljedeće: elitne društvene skupine, u što spadaju vrhovni suci, policijski načelnici, liječnici (psiholozi i vještaci), dakle svi oni koji su neizostavni u primjerice kaznenom postupku, provode politiku „tolerancije i multikulturalnosti“, odnosno uvode dvostruke kriterije čime domaće stanovništvo postaje građanstvo drugog reda, dok se otvoreno krše propisi i zakoni kako bi se zaštitilo barbare i divlju migrantsku hordu.

Austrijanac je, doslovno, preko noći u vlastitoj domovini postao osoba vez ljudskih prava, a sva prava za koje su se borili i radili njegovi pradjedovi, djedovi i očevi su trenutkom dolaska u Austriju dobili necivilizirani i neobrazovani divljaci iz pustinje. Unatoč svemu, državne institucije čine sve na štetu svojeg stanovništva, a u korist migranata. To može završiti na dva načina: ili će se dogoditi novo bujanje fašizma i ponoviti neka ranija mračna razdoblja, ili će se dogoditi scenarij rušenja komunizma u Rumunjskoj kad je komunistička vrhuška doslovno ostala bez glave, jer su radili protiv interesa svoga naroda.

Hrvati su možda istraumatiziran i kukavan narod koji dopušta da mu političke i društvene elite rade to što rade, no drugi europski narodi nisu, i njihovo je strpljenje pri kraju – fitilj je kratak – i ukoliko se aktualna europska politika ne uozbilji i promijeni smjer, migranti će vrlo skoro postati najmanji problem Europske unije.
       

Mila Marušić

Ocito kako je se samo kod bivseg Ministra Ostojica moglo sve raditi mimo zakona .... ekonomska migracija ima najmanji prioritet te za nju je potrebna drzava koja bi zatrazila odredjeni broj ljudi odredjene kvalifikacije. Ovdje je ocito kako nema nikakvih kriterija pustati u zemlju osobe koja nasa zemlja netrazi ali niti bilo koja druga zemlja EU. Humanitarni uvjeti za ekonomsku migraciju nepodlijezu nikakvim humanitarnim pravilima i nitko ih nije duzan postovati. Izvjesna Tea Vidovic laze na HRTu jer nema osonova nepozvane osobe tretirati po bilo kakvim pravilima. Zanimljivo je kako se organizacija koja se valjda brine o mirovnim studima izjasnjava o ekonomskoj migraciji. O tome oni ocito nemaju nikakva znanja. Ako su se proglasili nekakvim mirovnim studijama onda bi se morali drzati onoga sto navodno razumiju. Na HRTu se nerijetko pojavljuju "sugovornici" koji nemaju nikakva predhodna znanja i onda se emitira nekakva iskrivljena slika. Svaki ekonomski migrant mora aplicirati (znaci certificirane sve diplome, dokazi o minulom radu, ..suglas drzave da ga pusta a onda tek kad je PRIMLJEN na odredjeno radno mijesto moze doci, preciznije doletjeti u drzavu). ... kao sto se vidi NISTA od toga nije ispunjeno!

Migranti odustali od ulaska u Hrvatsku, vratili se pješice u Šid

   
14. 11. 2016.  
Oko 130 migranata pokušali su oko 14 sati probiti barikadu koju je postavila srbijanska policija kod graničnog prijelaza Šid-Tovarnik. Poslije neuspjela proboja barikade krenuli su preko njiva u pokušaju da ilegalno prijeđu srpsko-hrvatsku granicu, ali ih je u tome sprječila srbijanska policija. Srbijansko državno povjerenstvo za izbjeglice i migrante ranije nudilo je migrantima autobusni prijevoz od Šida do nekog od prihvatnih centara na teritoriju Srbije, što migranti nisu prihvatili pa su se pješke vratili u Šid. RTV Srbija javila je da migranti u Šidu čekaju vlak koji bi ih oko ponoći trebao prevesti natrag u Beograd.

Riječ je o skupini migranata iz Pakistana i Afganistana, koji su jučer odbili smještaj u prihvatnim centrima za azil prosvjedujući što im nije dopušteno da legalno, preko Hrvatske, nastave put do država Zapadne Europe. Mi smo izbjeglice. Dolazimo iz Pakistana i Afganistana. Nije službeno, ali rat je tamo, gledate li vijesti? Zato i bježimo, rekao je jedan od migranata, Husein iz Pakistana, prenio je RTV. Ogorčeni su, kaže, išli bi u Italiju i Francusku, a ne natrag odakle su sinoć otišli. Sve migrante do kolodvora u Šidu ispratila je srbijanska policija, odakle bi još noćas, doznajemo, vlakom trebali natrag odakle su pješice došli.

Srbijanski ministar unutarnjih poslova Nebojša Stefanović izjavio je da se država Srbija prema svim migrantima odnosi na najbolji mogući način, ali da im neće dopustiti blokiranje autoceste ili graničnog prijelaza. Ne možemo im to dopustiti i time naše građane dovesti u situaciju da postanu taoci, rekao je Stefanović novinarima u Beogradu.

Video:
http://vijesti.hrt.hr/360527/izbjeglice-i-dalje-na-cesti-kod-granicnog-prijelaza-sid

Migranti, koji su u petak pješice krenuli autocestom iz Beograda prema Hrvatskoj redom su ekonomski migranti, uglavnom mlađi muškarci, koji traže da im se otvore granice Europske unije. Niti ovaj, a ni tri prethodna pokušaja, od kojih su dva bila pješačenje prema granici s Mađarskom, nisu promijenili ništa u dosadašnjoj suradnji upravljanja migrantskom krizom koju je Srbija uspostavila s Mađarskom i Hrvatskom.

Nakon što je zbog migranata jedno vrijeme bio zatvoren granični prijelaz Tovarnik-Šid, ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić ocijenio je kako nema ni jednog razloga zašto bi netko prešao ilegalno u RH te dodao kako će hrvatska policija zaštititi hrvatsku granicu od ilegalnih prelazaka ljudi i robe. Pohvalio je djelatnike policije koji nadziru i štite državnu granicu.

Zbog hladnoće pozvane su dodatne ekipe medicinske pomoći i volonteri. Stanje u kampovima u Srbiji je nezadovoljavajuće. Oko 1000 izbjeglica još je Srbiji, a kapaciteti i uvjeti prihvata su neprihvatljivi.

Ministar Orepić: Hrvatska će učiniti sve da što prije uđe u Schengen

Čeka nas intenzivniji nadzor granice, za što imamo razumijevanje jer je razlog zajednička sigurnost, nakon razgovora sa slovenskom ministricom

Datum objave: 17.01.2017 | 17:02 Autor: iz/h

Ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić sastao se u utorak na Brdu kod Kranja sa slovenskom ministricom unutarnjih poslova Vesnom Gjerkeš Žnidar, a u razgovorima je bilo riječi o pripremama Hrvatske za ulazak u Schengensko područje i suradnji dviju država na smanjivanju zastoja na granici koji se mogu očekivati zbog predložene promjene europskih schengenskih propisa, osobito u vrijeme turističke sezone.

Prema izmjenama koje bi trebale stupiti na snagu u ožujku ove godine, državljani Europske unije nadzirali bi se na granici prilikom ulaska u Schengenski prostor, ali i prilikom izlaska iz njega, što bi moglo povećati vrijeme čekanja na granici Hrvatske sa Slovenijom koja je već u Schengenu, dok Hrvatska još čeka da u njega bude uključena.

"Čeka nas intenzivniji nadzor granice, za što imamo razumijevanje jer je razlog zajednička sigurnost", kazao je Orepić nakon razgovora sa slovenskom ministricom, te najavio da će detalji buduće suradnje na tom planu biti dorađeni na sastancima slovenskih i hrvatskih stručnjaka iz policije i ministarstava unutarnjih poslova.

"Hrvatska će dati svoj doprinos zaštiti Schengenskog prostora i učiniti sve da što prije uđe u Schengen, a Sloveniji će biti korektan susjed i prijateljska država", kazao je Orepić nakon međusobnih razgovora.

Prijedlog Europske komisije o zaštiti vanjske schengenske granice potrebno je primijeniti zbog pojačanih terorističkih prijetnji, ali će se dobra suradnja s Hrvatskom na graničnim prijelazima gdje granične policije zajedno izvode kontrolu nastaviti, rekla je slovenska ministrica koja upozorava da zbog kontrole ulaska i izlaska iz Schengena može doći do bitno većih zastoja i kolona na granici, osobito u vrijeme turističke sezone.

"S ministrom Orepićem sam govorila o mogućnostima zajedničkog djelovanja kojima ćemo pokušati smanjiti zastoje na granici. Dogovorili smo se da se o tehničkim rješenjima u tom smislu u idućem razdoblju dogovore stručnjaci obaju ministarstava i predstavnici policije", rekla je slovenska ministrica Vesna Gjerkeš Žnidar, ocijenivši da postoji opasnost stvaranja većih zastoja na granici zbog nove uredbe jer će granična policija na primjer prilikom graničnog nadzora morati provjeravati različite baze podataka o tome jesu li osobe registrirane kao prijetnja javnom redu i miru i imaju li prave izvorne putne dokumente.

Slovenska je ministrica ponovo upozorila na štetnost kontrola na unutarnjim granicama Schengenskog prostora i na produžavanje tih mjera, kako je to nedavno uz suglasnost Europske komisije napravila Austrija.

"Slovenija u cijelosti i djelotvorno provodi Schengenska pravila i zato očekuje da Europska komisija više neće predlagati produživanje nadzora na unutarnjim granicama Schengena", kazala je Gjerkeš Žnidar, dodavši da po njezinoj ocjeni za takve mjere ne postoje stvarni razlozi nego se zlorabe politički motivi za produžavanje takvih kontrola.

http://direktno.hr/en/2014/eu/73676/Ministar-Orepi%C4%87-Hrvatska-%C4%87e-u%C4%8Diniti-sve-da-%C5%A1to-prije-u%C4%91e-u-Schengen.htm

ma rek'a sam ja vama ... nova era ratovanja

Hrvatska je uvučena u hibridni rat na Balkanu koji traje već godinama i polako eskalira.
Konačni cilj - Velika Srbija u najširoj formi

Piše: Antun Masle


Milorad Dodik poveo je hibridni rat protiv Bosne i Hercegovine – zaključio je Srđan Šušnica, kulturolog iz Banje Luke u razgovoru za jednu TV postaju:

"Dodikov režim obavio je sve pripreme za hibridni rat. Stvorio je paralelne strukture, paradiplomatsku mrežu, paraobavještajnu mrežu, parapolicijsku mrežu i samo nedostaje vojska koja bi trebala biti jedinstvena, ali uskoro bi se moglo očekivati stvaranje nekakvog zaštitnog vojnog korpusa u Republici Srpskoj."

Šušnica je procijenio da je Dodik vojnom paradom za 9. siječnja, datum koji simbolizira odcjepljenje od BiH i stvaranje genocidne paradržave, uputio najotvoreniju provokaciji Sarajevu i NATO savezu. Procjenjuje da nastavak tek slijedi.

Cilj rata - velika Srbija

Tako je, eto, novovjeka složenica hibridni rat zaživjela i u neposrednom hrvatskom susjedstvu. Cilj tog rata je odcjepljenje Republike Srpske od BiH i spajanje sa Srbijom. Ali, to nije sve. Krajnji je cilj ujedinjenje svih srpskih krajeva u jednu državu.

Nije to još jasno izgovorio Milorad Dodik, nego jedno puno zvučnije ime, ruski filozof mistik, politolog i geostrateg, po mnogima idejni vođa Vladimira Putina, Aleksandar Dugin: "Vrijeme je za veliku Srbiju, početak srpskog carskog proljeća", napisao je Dugin u svom posljednjem tekstu posvećenom Balkanu.

"Velika Srbija treba biti stvorena i bit će stvorena. Hrvati iz Hercegovine mogu se udružiti s Hrvatskom ako to žele. Ako ne žele, ne moraju", dotaknuo se Dugin i Hrvatske i težnji za ujedinjenjem.

Scenarij ujedinjenja svih srpskih krajeva u najširoj formi, osim dakako Republike Srpske, Kosova, obuhvaća i dijelove Makedonije i Crne Gore, dakle ujedinjenje cjelokupnog pravoslavnog življa na Balkanu.

No, nisu ruski stratezi jedini koji zagovaraju raspadanje postojećih i stvaranje novih država velike Srbije i velike Hrvatske. Nedavno objavljeni tekst bivšeg britanskog konzula iz Banje Luke u uglednom Foreign Policy na temu stvaranja balkanskih velikih država svojom nepodnošljivom lakoćom prekrajanja granica već je podigao dosta prašine i dosta brojnoj zajednici ispravljača povijesnih nepravdi legao kao budali šamar.

Peace of cake - rekli bi Amerikanci. Podijeli Bosnu na tri, Makedoniju na dva i Crnu Goru na dva dijela i dobit će se tri velike države, Srbija, Hrvatska i Albanija, nakon čega će svi živjeti dugo i sretno u miru i sreći sve do svoje smrti.

Steven Meyer, bivši šef CIA-e, objavio je poduži savjetodavni članak za Srbiju na temu čega se odreći na Kosovu kako bi se dobilo na drugim stranama. Sve skupa miriše na visoku kuhinju, u kojoj tradicionalno Europska unija najmanje odlučuje, a lokalne cjeline po stoljetnoj tradiciji služe kako topovsko meso.

Što je hidridni rat i čemu služi? To su prikrivene operacije uz korištenje neoznačenih snaga na teritoriju ciljane države kako bi se ta država gurnula u nefunkcionalno stanje, čime bi se postigli željeni geostrateški efekti uz potporu jake medijske kampanje.

Proklamirani cilj je sloboda i demokracija, dakako. Primjer je Ukrajina koja se našla usred hibridnog rata Amerike i NATO-a s jedne strane i s druge strane Rusije. Rat je hibridni jer ni jedna od spomenutih strana ne priznaje da ima svoje specijalne postrojbe na crtama frontovskog razgraničenja.

Rusi tvrde da je riječ o pobuni proruskog stanovništva protiv profašističkih struktura u Ukrajini, dok Amerikanci priznaju jedino da u Ukrajini imaju vojne instruktore koji pomažu regularnoj vojsci zemlje.

Rusko odvajanje Krima smatra se najboljim primjerom hibridnog rata u novije vrijeme, s „ljubaznim, zelenim ljudima" u glavnoj ulozi. Na Krimu, ključnoj strateškoj točki za kontrolu nad Crnim morem, ruski stožer je rasporedio specijalne snage koje su zauzele lokalni parlament i ključne strateške točne. Te snage koje će poslije nazvati malim zelenim nisu imale nikakve oznake, ali se po vrhunskoj opremi i gardu odmah moglo zaključiti da nisu ni pobunjenici ni rezervisti.

Rat u Ukrajini

Putin je za vikend 22. – 23. veljače 2014. u hibridnoj operaciji odcijepio Krim, a potom na brzinu organizirao referendum stanovništva o pripajanju Rusiji. Zapad je odgovorio sankcijama. Bila je to reakcija na hibridne operacije NATO-a, SAD-a, uz aktivno sudjelovanje Njemačke i Poljske koje se završile pučem i istjerivanjem legalnog proruskog predsjednika Viktora Janukoviča iz zemlje.

Victoria Nuland, američka državna podtajnica za Europu, to je i potvrdila izjavom da je u prevrat uloženo oko pet milijardi dolara.

Glavni strateški cilj operacije poduzete dok je ruski vrh pratio Zimske olimpijske igre u Sočiju bio je istjerati ruske snage s Krima, gdje su po ugovoru imale pravo ostati još 30 godina. Taj cilj nije postignut.

Hibridne operacije ne moraju nužno barem u ranijoj fazi uključivati prikrivene vojne specijalne snage. Proteklih desetljeća od pada SSSR-a, američki stratezi su se specijalizirali u takozvanim obojenim revolucijama s ciljem obaranja nepoćudnih režima i postavljanja vazalnih u svim dijelovima svijeta. Primarni cilj su sve zemlje iz sastava bivšeg sovjetskog sastava, te zemlje na Bliskom i Srednjem istoku i Balkanu.

Kazahstan, Tadžikistan, Kirgistan, Armenija, Azerbajdžan na meti su kao bivši sateliti Rusije. Sirija, Libija, Irak, Iran, pa i Turska u posljednje vrijeme od pomirenja s Rusijom cilj su kombiniranih ratnih i hibridnih operacija na istoku, Makedonija, Srbija i Republika Srpska na Balkanu. Krunski cilj je dakako Moskva.

Izazivanje prevrata u metropoli Rusije i postavljanje vazalne, prozapadne vlasti bio bi kapitalni geostrateški uspjeh u vječitom hladnom ratovanju. Nakon Rusije ostao bi još jedan kapitalac, a to je Kina. No, ruski je režim izgleda dobro proučio lekciju i pod Putinom poduzeo kontramjere. Za sve nevladine udruge (NGO) donijeli su propis da se moraju registrirati kao strane agenture i točno prijaviti svoje izvore prihoda, ili napustiti Rusiju.

Kad je Washington prigovorio Moskvi da time krši demokratska prava, Putin je kratko odgovorio: Mi smo prepisali vaš zakon o stranim NGO organizacijama.

Iz ruskih medija poručuju ne pokušavajte s obojenim revolucijama, jer naši studenti izučavaju tu tehnologiju na fakultetima. Drugim riječima, znamo kako to ide. Rusija pod Putinom počela je primjenjivati tajne operacije u zemljama od strateškog interesa, Srbiji, Makedoniji, Republici Srpskoj, Crnoj Gori.

Aleksandar Dugin, novovjeki ruski Raspućin, zalažući se za novo veliko srpsko carstvo, ili veliku Srbiju, spomenuo je dva preduvjeta koji se već ostvaruju i omogućavaju novu veliku podjelu karata. Prvi je raspad Europske unije. Dugin procjenjuje da je priča o ujedinjenom europskom carstvu gotova i da je pravi trenutak za ujedinjenje srpskih zemalja na Balkanu.

Drugi uvjet je smjena na čelu Sjedinjenih Američkih Država, odlazak Baracka Obame i dolazak Donalda Trumpa. Je li u pravu?

Teško je povjerovati da će Moskva napraviti kardinalne strateške previde. U priči o hidridnom ratovanju aktualnoj danas, iako postoji otkad je civilizacije i ratovanja jedna od ključnih poluga je islamski terorizam. Je li Europa pod udarom terorizma gurnuta u hibridni rat?

Je li Europa u hibridnom ratu u kojem se uz terorizam koriste i migracije s istoka kao sredstvo mijenjanja starih, razvijenih, demokratskih društava? Ako ćemo pitati mađarskog premijera Viktora Orbana, ili češkog predsjednika Zemana - to je to.

Mađarski stav je već poznat, ali kad je riječ o mirnim Česima, novost je da se razmišlja o zakonu koji bi građanima omogućio nošenje oružja i pucanje na teroriste na način na koji to rade građani Izraela.

Dodik - ledolomac

Već sama inicijativa pokazuje da je dio struktura uvjeren da slijedi hibridni napad korištenjem islamskog terorizma.
U svakom slučaju, zemlje sa samostalnom i razvijenom diplomatskom obavještajnom strukturom terorizam ne uzimaju kao spontanu akciju odmetnutih vjerskih fanatika, nezadovoljnih društvenom raspodjelom.

Po jednoj od definicija terorizam se koristi kao sredstvo upravljanja globalnim procesima. Na udaru nije samo EU, nego i Rusija sa svojih 20 milijuna građana islamske vjeroispovijesti i Kina sa svojom ujgurskom manjinom. Obje zemlje s terorizmom se zasad puno uspješnije nose u odnosu na Njemačku, ili Francusku.

Dok se hrvatska javnost utopljena u svoje svakodnevne banalanosti poput prepisivanja doktorske disertacije jednog ministra, ili novogodišnjeg putovanja predsjednice Kolinde Grabar u Sjedinjene Države, tek sporadično bavi najbližim susjedstvom, hibridni rat na Balkanu traje već godinama i polako eskalira.

O novoj rundi sukoba progovorila je svojevremeno i Angela Merkel procjenom da bi migrantski val mogao dovesti do rata na Balkanu, dok je sad već odlazeći američki šef diplomacije John Kerry ustvrdio da postoji tanka crvena linija koja dijeli interese sila u području.

Dva su očita mehanizma koji se u najbližem susjedstvu mogu aktivirati i međusobno sukobiti. Prvi je islamski fundamentalizam s već postavljenom strukturom islamističkih enklava bez kontrole središnje vlasti. Drugi je srpski nacionalizam pod kapom zaštitnika Rusije.

U slučaju sukoba Hrvatska kao granična NATO članica neće se moći izvući. Bit će u najmanju ruku logistička baza, ali s nepopravljivim štetama za gospodarstvo. Samo pogled na kartu pokazuje da će turizam poginuti prvi. Kad je riječ o Republici Srpskoj svi se slažu da je Dodik pod izravnim utjecajem Moskve. Bit će onako kako odredi Vladimir Putin i njegovi generali. Pritom je Dodik je u ulozi ledolomca.

Sve ono što srbijanski državni vrh ne smije i neće otvoreno reći, izreći će prvi čovjek Republike Srpske. Među ostalim, i da želi još specijalnije odnose sa Srbijom od postojećih. Tako se korak po korak uz aktivno sudjelovanje ruskih medija na srpskom polako napuhuje balon.

Hoće li eksplodirati ili će nova američka administracija utjecati na smirivanje tenzija, tek treba vidjeti.

http://www.slobodnadalmacija.hr/novosti/hrvatska/clanak/id/463725/hrvatska-je-uvucena-u-hibridni-rat-na-balkanu-koji-traje-vec-godinama-i-polako-eskalira-konacni-cilj--velika-srbija-u-najsiroj-formi

Postaje zanimljivo kako HRT mijenja ploču http://vijesti.hrt.hr/375766/njemacka-prihvatila-mjere-za-brze-protjerivanje-odbijenih-azilanata

Njemačka prihvatila mjere za brže protjerivanje odbijenih azilanata

   
22. 02. 2017.   prije 7 sati

Zakon za bolju provedbu obveze napuštanja zemlje sadržava niz mjera poput produljenja pritvora za osobe koje predstavljaju opasnost, a za koje ne postoji pravna osnova za boravak u Njemačkoj. Do sada je ovakve osobe bilo moguće u pritvoru zadržati četiri dana. Na taj način će se logistički olakšati i tzv. grupna protjerivanja, primjerice s pomoću čarter letova.

Jedna od mjera bolje kontrole osoba koje predstavljaju opasnost, primjerice zbog svojih aktivnosti na islamističkoj sceni, a koje bi trebale biti protjerane, je i upotreba tzv. elektroničkih narukvica kojima bi se kontroliralo njihovo kretanje.

Podnositelji zahtjeva za azil koji budu osumnjičeni za prikrivanje identiteta ili lažno predstavljanje ubuduće će se smjeti kretati samo na području za koje je nadležan njihov ured za strance.

Novi zakon će djelatnicima ureda za prihvat izbjeglica tako omogućiti uvid u mobitele podnositelja zahtjeva za azil, ako se pojavi sumnja u podrijetlo. Do sada su podnositelji zahtjeva mogli onemogućiti uvid u podatke svog mobitela.
Lažno iznošenje podataka o zemlji podrijetla jedan je od najvećih problema s kojim se susreću djelatnici u uredima za prihvat, s obzirom na to da je utvrđivanje na temelju lingvističkog vještačenja vrlo skup i dugotrajan proces.

Prema podacima Saveznog ureda za migracije i izbjeglice, krajem prošle godine u Njemačkoj je boravilo 207.000 osoba koje nemaju pravo ostanka u Njemačkoj.
Predstavnici saveznih zemalja i vlada usuglasili su se oko novih mjera još početkom veljače, a parlament bi ga formalno trebao izglasovati do sredine ožujka.

Organizacije za zaštitu prava izbjeglica oštro su kritizirale novi paket mjera kao nehuman.

ČUVARI ZELENE GRANICE
Globusovi reporteri u patroli specijalne policije: 'Kad migranti vide naš helikopter, odustaju od ilegalnog prelaska'

AUTOR: Boris Orešić
OBJAVLJENO: 03.04.2017. u 10:16
Zagreb, 230317.

Reportaza o pripadnicima granicne policije RH koja vrsi nadzor i kontrolu granice sa Srbijom. U svom poslu koriste se najmodernijom tehnikom kupljenom sredstvima iz EU fondova a medju njima su i helikopteri.
Na fotografiji: operater Leo Deisinger, kopilot Roberto Agrez, pilot Robert Krizanic, tehnicar Goran Balen.
Foto: Sandra Simunovic / CROPIX Sandra Simunovic / CROPIX

Dva helikoptera talijanske marke AW 139 koje hrvatska policija odnedavno koristi za nadzor granice spadaju među najmodernije i najbolje oprem­ljene helikoptere na cijelom svijetu. Ni policije mnogo bogatijih zemalja poput Njemačke ili Nizozemske nemaju na raspolaganju tako suvremene letjelice, odnosno tek ih planiraju nabaviti. Svaki od dva helikoptera vrijedan je 15,7 milijuna eura, a u hangarima zrakoplovne jedinice Specijalne policije u zrakoplovnoj bazi Lučko nalaze se od prošle godine. Kupljeni su sredstvima koja je Europska komisija osigurala Hrvatskoj za primjenu Schengenskog graničnog režima.

Prvi nazvan Police 7 stigao je u siječnju 2016. i u godinu dana je u zraku proveo nešto više od 300 sati, što je, tvrde iskusni piloti, podosta, dok je drugi Police 8 iz talijanske tvornice Leonardo Helicopters, koju mnogi znaju po bivšem imenu Agusta, u Hrvatsku stigao u lipnju.


No tek je ovih dana prvi put policija dopustila novinarima, i to samo Globusu, da se pridruže njezinoj ekipi kojoj je odredište bila granica sa Srbijom koja je posljednjih mjeseci pod posebnim nadzorom zbog velikog broja izbjeglica što pokušavaju ilegalno ući u Hrvatsku.


Na Lučkom nas dočekuje iskusni policijski inspektor Leo Deisinger iz Uprave za granicu, koji će tijekom cijelog leta na ekranu gledati snimke nastale kamerama - dnevnom i termovizijskom - koje se nalaze s donje strane nosa helikoptera koji je, primjećujemo, neuobičajeno dugačak. U njemu su smješteni i radar i dio elektronike.


- Morate biti vezani tijekom cijelog leta, a u slučaju nezgode slušati upute posade. Nema izlaska iz helikoptera bez dopuštenja pilota, a uvijek izlazite hodajući prema naprijed, prema nosu, da vas pilot vidi - daje nam prije leta zadnje upute pilot Robert Križanić, pripadnik zrakoplovne jedinice zapovjedništva Specijalne policije, ujedno i šef MUP-ovih pilota kojih je ukupno 11 i na raspolaganju imaju 8 helikoptera. Rođeni Karlovčanin koji živi u Dugoj Resi ima 41 godinu i u MUP-u leti već 20 godina. Do njega u kabini sjedi kopilot Roberto Agruž, a iza njih iza pregrade je uz inspektora Deisingera i tehničar Goran Balen, koji nam pomaže da se zavežemo.

U modernoj letjelici koja uz grb hrvatske policije nosi registarsku oznaku 9A-HPA pilot sjedi s desne, a kopilot s lijeve strane. U ruskim helikopterima Mi 8 raspored je obrnut, kao u automobilu. Obojica ima­ju jednake nožne i ručne komande i u bilo kojem trenutku svaki od njih može upravljati helikopterom, u kojem se obavezno prije polijetanja provodi test hidraulike da se provjeri je li sve u redu s krakovima glavnog rotora. A to se u kabini čuje kao glasno zujanje. Taman je utihnulo kad se začula vrtnja rotora praćena snažnim vibracijama. Na betonu se ukazuje sjena krakova koji se sve brže vrte, pilot pregledava papirnatu dokumentaciju, svi članovi posade na glavu stavljaju kacige kako bi za vrijeme leta mogli međusobno komunicirati mikrofonima, a Globusovoj ekipi pružaju štitnike za uši koji ipak osjetno ublažavaju neugodne zvukove.


Rotor se vrti sve brže i brže i u trenu osjećamo kako se helikopter odvaja od tla i okomito se diže do visine od 300-tinjak metara, s koje se pruža fantastičan pogled na grad. Nadlijećemo Arenu, sićušnu iz ptičje perspektive, kao i neboderi od 16 katova u novozagrebačkim naseljima, pa skrećemo prema jugoistoku i s lijeve nam je strane novoizgrađeni aerodrom i jezero Čiče.


Neko vrijeme pratimo trasu autoceste A3 Zagreb-Lipovac s čije se obje strane prostiru obrađena polja. Letimo brzinom od oko 250 kilometara na sat i brži smo i od najbržih automobila koji jure lijevom trakom autoceste, pa prolazimo iznad Kutine visoko iznad gustih oblaka pare koju ispuštaju dimnjaci Petrokemije. Nastavljamo prema istoku preko zapadne Slavonije.

Krajolici ispod nas su sve brdovitiji i šumovitiji, a naselja sve rjeđa sve do Slavonskoga Broda, odakle su panonska polja opet ravna. Lagano tresenje u kombinaciji s tabletom protiv mučnine i iznenađujuće udobnim sjedalima djeluje uspavljujuće. Uši su se nakon sat vremena već navikle na zujanje. U daljini se već plavi veliki granični prijelaz Bajakovo, a prije njega je selo Lipovac iznad kojeg helikopter radi nekoliko krugova prije okomitog spuštanja na nogometno igralište gdje čeka nekoliko policajaca u plavim uniformama.

Jedini od njih u zelenoj uniformi granične policije, Antun Markovinović iz postaje granične policije Bajakovo, ukrcava se u helikopter kako bi s kolegom Deisingerom iz zraka nadgledao graničnu crtu jer jako dobro poznaje teren. Izvrstan pogled pruža se i golim okom, ali se teren još bolje vidi na ekranu na kojem se slika može i zumirati. Letimo prema sjeveru duž granice koja prolazi kroz obrađena polja na kojima se već zeleni pšenica.

Upravo je na tom dijelu granične crte u Vukovarsko-srijemskoj županiji, na području Bajakova, Nijemaca i Tovarnika, policija zatekla najviše migranata koji su pokušali ilegalno ući na hrvatski teritorij. Vedar je dan i izvrsna vidljivost zbog čega će ilegalci po uputama krijumčara radije pričekati noć vjerujući da će ih tada policija teže primijetiti. Stoga su jedina živa bića koja možemo vidjeti iz helikoptera rijetki poljoprivrednici i hrvatski policajci koji patroliraju uz ceste i prašnjave putove na tom graničnom području.


U daljini sa srbijanske strane granice je Šid, a nama kao na dlanu s hrvatske - Tovarnik u kojem je zadnja željeznička postaja u Hrvatskoj, a nedaleko od mjesta je i granični prijelaz. S obje se strane proteže kolona kamiona koji čekaju graničnu kontrolu kao i na Bajakovu koje je najprometniji granični prijelaz između Hrvatske i Srbije.


Uza sam prijelaz Tovarnik je i nova novcata zgrada centra za strance koji je također sagrađen schengenskim novcem te bi ubrzo trebao otvoriti svoja vrata onima kojima je namijenjen, stranim državljanima koji u Hrvatskoj borave ilegalno i čekaju readmisiju. Iznad šuma granični policajci u helikopteru višestruko povećavaju sliku na ekranu da vide krije li se netko ispod gustih krošnji na kojima se već zeleni mlado lišće. Kad uoči sumnjive osobe, policajac iz zraka obavještava kolege u zemaljskim postajama na Bajakovu, u Iloku, Vrbanji ili Tovarniku koji dalje interveniraju.

Tako su prošle jeseni otkrili grupu od 30-ak osoba. Deisinger nam poslije objašnjava kako je važna i preventivna uloga helikoptera koji imigranti vide u zraku i znaju da je policija prisutna na nekom području pa će vrlo vjerojatno odustati od pokušaja prelaska granice. Stoga tko zna koji put nadlijećemo Bajakovo i vijugave rijeke Spačvu i Bosut te se opet prizemljujemo u Lipovcu. Tlo prvo lagano dotiču stražnja dva kotača, a potom se spušta i prednji.


U jesen je, kaže Dei­singer, AW 139 neko vrijeme bio stacioniran na aerodromu u Osijeku, odakle mu do Bajakova treba 20-ak minuta jer leti brže od 200 kilometara na sat. Za vrijeme nadzora granice uspori na 120 do 150 km/h kako bi policajci mogli lakše promatrati. Svi piloti i tehničari su prije letenja na AW 139 prošli obuku u tvorničkoj akademiji u mjestu Sesto Calende pokraj Milana, a 14 graničnih policajaca operatera je obučeno za rad na stanici za nadzor državne granice u helikopteru.


I pilot i kopilot ispred upravljača imaju po dva ekrana. Na lijevom PFD ekranu prikazuju se podaci o brzini, visini, položaju, a na desnom razni drugi tehnički parametri u vezi s elektronikom, hidraulikom, navigacijom... U sredini je, objašnjava pilot Križanić, zajednički multifunkcijski ekran na kojem se prikazuju navigacijske mape kao i snimke kamerom kakve gleda i operater za graničnu kontrolu na stražnjem sjedištu. Između pilota i kopilota je ploča s bezbroj gumbića. S vanjske lijeve strane helikopter ima veliki reflektor kojim osvjetljava područje koje se promatra kao i infracrveno svijetlo koje, kada se upali, omogućava promatračima iz helikoptera da s NVG naočalama za noćno letenje vide stanje na tlu gotovo kao da je dan, a sa zemlje je letjelica ljudima nevidljiva.

Poput Airbusovih putničkih zrakoplova ovaj helikopter ima i autopilot, a opremljen je i posebnim radarom koji pokazuje gdje su olujni oblaci koje treba izbjegavati. Kamera marke Flir posljednje je čudo tehnike i trenutno je nema nitko osim hrvatske policije.


Helikopter AW 139, težak oko 6,5 tona, proizvodi se zadnjih desetak godina. Ima spremnik za gorivo zapremine 1200 kilograma kerozina i dodatni za još 450 kilograma, što mu omogućava da u zraku provede 4 i pol sata. Uz pilota i kopilota može povesti još 12 osoba. Po potrebi se može koristiti za transport i spašavanje ljudi na moru jer ima vitlo.

U Lipovcu nas dočekuju načelnik postaje granične policije Bajakovo Luka Domaćinović i pomoćnik zapovjednika mobilne jedinice uprave za granicu Ravnateljstva policije Zoran Pulić. Domaćinović otkriva kako su osim krijumčara ljudima policiji posebno zanimljivi i oni koji švercaju razne robe pa je tako prije nekoliko dana u Čazmatransovu autobusu koji je na redovitoj liniji vozio iz Beograda u Zagreb pregledom prtljažnog prostora policija otkrila 10 kilograma marihuane, a trenutačno je u tijeku utvrđivanje kome je pripadala droga koja je odmah zaplijenjena, no nitko u autobusu nije priznao da joj je vlasnik.

- Svakodnevno pronalazimo ljude skrivene u kamionima i vagonima vlakova, čak i na krovovima vagona i između kotača vlakova i kamiona. Ako su prešli granicu, mi ih evidentiramo i predajemo im rješenje o odbijanju ulaska u Hrvatsku, a potom zovemo kolege iz srbijanske policije koja ih preuzima i vraća u Srbiju. Veoma su rijetki oni koji u Hrvatskoj traže azil - objašnjava Domaćinović, dodajući kako zimi imigranti više pokušavaju ući vlakovima i kamionima, a čim zatopli, više se koriste šumskim i poljskim putovima.

U njihovu otkrivanju policiji su dragocjene stacionarne kamere koje su posljednjih mjeseci postavljene na šest mjesta duž granice sa Srbijom na stupovima visokim 18 metara. Termovizijske kamere omogućavaju snimanje tijekom cijele noći, pa policajci u operativnom centru postaje Bajakovo 24 sata na dan prate što se događa na terenu. I kamere su kupljene europskim novcem, a uskoro ih stiže još 6.


Voditelj službe za granicu PU vukovarsko-srijemske Krunoslav Janić objašnjava kako su kamere postavljene na poljima gdje nema drveća kako bi mogle snimati široka područja, dok su na mjestima gdje granica prolazi kroz šumu na svakih nekoliko stotina metara policijska vozila. Policiji su veoma korisne i lovačke kamere koje su obično pričvršćene za grane drveća. One se pomoću senzora aktiviraju kada pored njih netko prođe, čovjek ili životinja, te policajcima u postajama šalju snimke.

- Sustav je postavljen tako da kombinacijom ljudstva i tehnike osiguravamo cijelu zelenu granicu. Bio sam na granici Makedonije i Grčke i mogu potvrditi da smo u odnosu na njih mnogo efikasniji u nadzoru granice. U našoj policiji vlada čelična disciplina - tvrdi Pulić te dodaje kako mnogi ilegalci, pogotovo oni koji se odlučuju na veoma riskantno skrivanje između kotača vlaka, u Hrvatsku stižu u veoma teškom fizičkom stanju.

Hrvatski su graničari obučeni za pružanje prve pomoći, a po potrebi zovu hitnu pomoć. Nesretnici s Bliskog istoka tijekom boravka na hrvatskom teritoriju dobiju hranu i piće. A ove je zime, priča Pulić, bilo i situacija da bi hrvatski policajac skinuo sa sebe jaknu i ogrnuo promrzlo dijete. Nikome od imigranata, tvrdi on, nikada u Hrvatskoj ni dlaka s glave nije pale. Budući da oni do sada nisu pokazivali znakove nasilja, nema razloga ni da policija primjenjuje silu.

- Smeta mi kada čitam laži da hrvatska policija tuče imigrante. Posao nam je braniti našu zemlju, ali smo prije svega ljudi, humani i suosjećajni - ističe Pulić dodajući kako su 99,9 posto ilegalnih imigranata muškarci koji već mjesecima dane provode po beogradskim parkovima i improviziranim skloništima ili u prihvatnom centru u Adaševcima nedaleko od granice s Hrvatskom te najčešće u suradnji s krijumčarima kreću prema Hrvatskoj i Mađarskoj.

Izvrstan alat za otkrivanje ljudi koji se kriju u kamionima hrvatskoj je policiji detektor otkucaja srca čiji se senzori priključuju na šasiju kamiona i bilježe i najmanju vibraciju. Takvu kontrolu prolaze svi kamioni koji iz Srbije ulaze u Hrvatsku, a po potrebi im se otvaraju i teretni prostori, posebno ako policajac primijeti da je oštećena cerada ili carinska plomba. Teško je otkriti skrivaju li se imigranti u kamionima u dogovoru s vozačem ili se potajno uvlače u kamion dok vozač spava ili ne gleda.

Ako ga policija otkrije, vozaču će istog trena izreći kaznu od 12.000 kuna jer on je dužan provjeriti stanje svoga kamiona, odnosno spriječiti ulazak slijepog putnika. U zadnje vrijeme se među kamiondžijama pronio glas da hrvatska policija rigorozno kažnjava prijestupnike zbog čega daleko više paze, što za rezultat ima znatno manje ilegalaca koji se tako pokušavaju dočepati Hrvatske.


Uz graničare je na Bajakovu 24 sata na dan i njihov ljubimac Garo, pitomi crni pas mješanac koji im je dolutao prije nekoliko mjeseci te su ga jako zavoljeli i preuzeli brigu o njemu, a mnogi priznaju da nisu prežalili Žuću, žutog mačka kojem je postaja na granici godinama bila dom, a kad bi se razbolio, vodili su ga veterinaru. Uginuo je prije godinu dana od duboke starosti. Za razliku od Gare, koji samo izgleda opasno, 7-godišnji belgijski ovčar Lupus policijski je pas, istreniran za praćenje ljudskih tragova. On je svakodnevno u ophodnji s graničnim policajcem Josipom Pandžom.

Kontrolna točka

Susrećemo ih uz prašnjavu cestu koja iz Nijemaca vodi prema Tovarniku i prati graničnu liniju. Pandža tvrdi kako u svijetu još ne postoji tehnika koja može nadomjestiti policijskog psa posebno u otkrivanju ljudi i droge.

Tu su i policajci na motociklima prilagođenima vožnji po makadamskim putovima, kao i oni s termovizijskim mobilnim kamerama na tronošcima koje snimaju polja kojima migranti dolaze.

U selu Podgrađe policijska je kontrolna točka na kojoj se zaustavljaju sva vozila kako bi se otkrili krijumčari koji u Hrvatskoj pomažu imigrantima. U Nijemcima je tog dana u patroli bilo i multifunkcionalno vozilo koje je najlakše opisati kao mobilni granični prijelaz opremljen uređajem za kontrolu dokumenata i otkrivanje krivotvorenih dokumenata. Schengenska sredstva poslužila su i za izgradnju nove postaje granične policije u Bajakovu koja će uskoro biti puštena u rad nedaleko od graničnog prijelaza.

S nogometnog terena NK Hajduka u Tovarniku helikopter polijeće za Zagreb, u koji stižemo za manje od sat i pol vremena.

- Svakom pravom pilotu izazov je letjeti na ovakvom helikopteru. Kad savladaš sve sustave kojima je opremljen, njime je lakše upravljati nego starijim modelima. Po kompleksnosti je sličniji avionu Airbus A320 nego helikopteru Bell 206, kojim sam dosad najviše letio - kaže pilot Rober Križanić na kraju napornog radnog dana.

http://www.jutarnji.hr/globus/Globus-politika/foto-cuvari-zelene-granice-globusovi-reporteri-u-patroli-specijalne-policije-kad-migranti-vide-nas-helikopter-odustaju-od-ilegalnog-prelaska/5849759/

STRAH U VOJVODINI

Građani Šida strepe zbog migranata: traže preseljenje prihvatnog centra

Općinsko vijeće uputilo je zahtjev Radnom tijelu za praćenje migracija vlade Srbije da se radi sigurnosti građana provede nekoliko sigurnosnih mjera

Datum objave: 10.04.2017 | 21:40 Autor: mo/h

Građani Šida zatražili su preseljenje prihvatnog centra optužujući migrante za sve veći broj izgreda, no predstavnici srbijanske vlasti rekli su na skupu o sigurnosti i migracijama u Paliću da su migranti vrlo rijetko počinitelji kaznenih djela.


Građani i općinska tijela srijemskog mjesta Šid pokrenuli su službenu inicijativu za premještanje prihvatnog centra nakon zadnjeg incidenta koji se dogodio u nedjelju, kada je u jednu kuću ušao migrant i naoružan sjekirom ukrao dva telefona i novčanik, a u kući su tada bile dvije jedanaestogodišnje djevojčice.

Na otvorenju konferencije posvećene sigurnosti i migracijama u mjestu Palić predstavnici državnih vlasti odbacili su teze o migrantima kao počiniteljima kaznenih djela.

Više se izgreda dogodi tijekom jednog „Exita“ (muzičkog ljetnog festivala kod Novoga Sada) nego što ih je napravilo milijun izbjeglica koliko je do sada prošlo kroz Srbiju, kazali su.

Radio televizija Vojvodine prenijela je da se građani Šida više ne osjećaju sigurno u svojemu gradu zbog ponašanja migranata smještenih u prihvatnom centru, ali i zbog neregistriranih migranata.

Općinsko vijeće uputilo je zahtjev Radnom tijelu za praćenje migracija vlade Srbije da se radi sigurnosti građana provede nekoliko sigurnosnih mjera.

Traže da se poveća broj policajaca na ulicama, zatim da se u što je moguće kraćem roku autobusima presele migranti koji nisu evidentirani. Zahtijevaju i rasvjetu za sav prostor oko željezničke postaje i postavljanje ograde oko nje. Vijeće traži i osnutak radnog tijela zaduženog za rješavanje teškoća vezanih uz migrantsku krizu.

Na stručnom savjetovanju predstavnici državnih vlasti istaknuli su da su migranti, kojih je u 2016. Vojvodinom prošlo gotovo milijun, vrlo rijetko među počiniteljima kaznenih djela u toj pokrajini.

„Suprotno od toga, čuvaju se da ne dođu u sukob sa zakonom. Zašto? Zato što znaju da izvršenje kaznenih djela podrazumijeva dulje zadržavanje u zemlji u kojoj oni ne žele biti", rekao je državni tajnik u Ministarstvu rada, zapošljavanja, boračkih i socijalnih pitanja Nenad Ivanišević.

Organizatori konferencije su pokrajinski ombudsman, Institut za međunarodnu politiku i gospodarstvo, uz potporu fondacije Hans Seidel.