Royal-Cravates

Welcome to Croatian military forum: Royal-Cravates

Croatian military forum


    Slovenija - problemi

    Share
    avatar
    Admin
    Admin

    Posts : 529
    Join date : 04.03.2016
    Age : 38
    Location : Zagreb

    Slovenija - problemi

    Postaj by Admin on pon stu 14, 2016 9:27 pm

    Ovo moramo iskoristiti ...


    PANIKA U SLOVENIJI Objavljena karta britanskog kraljevskog hidrografa koja otkriva gdje je granica u Piranskom zaljevu



    AUTOR: Željko Trkanjec  OBJAVLJENO: 14.11.2016. u 12:06

    Uz pobjedu Donalda Trumpa pojavila se odmah šala da se Hrvatska može oprostiti od Piranskog zaljeva. Jer, prva je dama Melania, rođena Knavs, iz Sevnice (druga stanica međunarodnim vlakom od Zagreba). I, kako prenose neki portali, dala je izjavu na slovenskom: “Mam sporočilo za Hrvaško - Piranski zaliv v celoti pripada Sloveniji”. A onda se ta divna slika u subotu raspala u stotinu komadića kad je Boris Šuligoj u Delu objavio tekst pod naslovom “Isključivi gospodarski pojas nasuprot arbitražne presude”.


    Nadzor prometa

    Karta pokazuje pomorske trase za ulazak u Tršćanski zaljev, a na njoj je ucrtana i granica nadzora pomorskog prometa u Piranskom zaljevu. Slovensku je upravu za pomorstvo na noge digla činjenica da je ta granica ucrtana sredinom zaljeva, dakle onako kako to traži Hrvatska i kako bi trebalo biti temeljem Konvencije o pravu mora. Za Delo su iz Uprave izjavili kako su o tome izvijestili Ministarstvo vanjskih poslova, a ministar Karl Erjavec je pak rekao: “Uopće nije važno kakve zemljovide izdaju u Velikoj Britaniji. I sami lako nacrtate svoju pomorsku kartu i svoju granicu”.

    Za pomorce

    No, činjenica je da je riječ o dokumentu koji koristi najviše pomoraca na svijetu i da Erjavec, sasvim razumljivo, pokušava umanjiti njezin značaj kao što je nastojao minimizirati važnost otkrića dogovora slovenskog suca i agentice. I kao što tvrdoglavo, kao i cijela slovenska administracija, ustraju na arbitražnom postupku iako je Hrvatska sve relevantne adrese izvijestila kako je prisluškivanjem postupak kontaminiran i kompromitiran te da se više ne smatra stranom u njemu.

    Erjavca je napao dr. Marko Pavliha, koji traži da se ministarstvo oglasi i zatraži promjenu zemljovida te da reagira na inicijative koje dolaze iz Hrvatske o tome da će biti proglašen isključiv gospodarski pojas. Borut Šuklje, bivši ambasador u Beogradu, a sada lobist s jako dobrim vezama, tvrdi za Delo da bi Hrvatska tu zonu mogla proglasiti “jednostrano, dan prije ili poslije odluke Arbitražnog suda”. Šef diplomacije Karl Erjavec ističe kako nema službenih informacija o proglašenju pojasa, a da je to Hrvatska već pokušavala, ali nije uspjela.”


    VEZANE VIJESTI
    KAKO MI JE BIVŠI SLOVENSKI PREDSJEDNIK OTKRIO KLJUČNI RAZLOG PROPASTI SPORAZUMA O GRANICI Kučan: Milanović je Račana gotovo optužio za veleizdaju!
    Povod za tekst je otkriće koje je poprilično zabrinulo Upravu za pomorstvo Republike Slovenije. Riječ je o karti Hidrografskog ureda Ujedinjenog Kraljevstva s naslovom: “Italija, Slovenija i Hrvatska; Tršćanski zaljev i pristupi”. Taj ured britanske vlade izdaje karte koje se smatraju najboljima u svijetu i koriste ih pomorci iz brojnih zemalja, a nisu ni jeftine - za ovu treba izdvojiti oko 40 funti plus 7 posto poreza.
    avatar
    Roman_Stefic

    Posts : 158
    Join date : 04.03.2016
    Age : 46
    Location : Zagreb

    Re: Slovenija - problemi

    Postaj by Roman_Stefic on pon pro 12, 2016 11:12 pm

    Neznam zasto se uznemiravati kad to sama Slovenija zna najbolje ..... http://www.vecernji.hr/hrvatska/slovenci-jos-1991-sami-iscrtali-granicu-po-sredini-zaljeva-onako-kako-to-trazi-hrvatska-1134813





    cisto, jasno i precizno, onako kako to Slovenci uvjek rade .... dakle, KAINE PROBLEM sosed?

    i podsjetimo se glavnih aktera - niti su bili tako saljivi kao najveca stetocina u Hrvata, cak bi se bi se dalo reci jedan otuzni i ruzni dvojac likova prosle dekade, vrijednih zaboravu

    avatar
    Admin
    Admin

    Posts : 529
    Join date : 04.03.2016
    Age : 38
    Location : Zagreb

    Re: Slovenija - problemi

    Postaj by Admin on uto sij 17, 2017 8:59 pm

    Slovenac se pomamio, vrijeme je prodati mu ciglu : IZJAVE KARLA ERJAVCA OPET DISKUTABILNE


    Ne bude li po njihovu, Slovenci neće prihvatiti odluku Arbitražnog suda


    Obje strane najavile su da neće prihvatiti odluku Arbitražnog suda, no u slučaju Hrvatske ta je odluka pravno čista


    Ne bude li po njihovu, Slovenci neće prihvatiti odluku Arbitražnog suda
    Zagreb je izašao iz arbitraže nakon slovenskog skandala – utjecanja na suceFoto: Hajrudin

    AUTOR: Sandra 
Veljković

    Tko je, Zagreb ili Ljubljana, rekao da neće prihvatiti odluku Arbitražnog suda u slučaju razgraničenja Hrvatske i Slovenije? Obje strane, ali s velikom razlikom.

    Kod Hrvatske je situacija s prihvaćanjem odnosno odbijanjem odluke Arbitražnog suda pravno i politički čista – Zagreb je jednoglasnom odlukom Sabora izašao iz arbitraže nakon skandaloznog otkrića da je službena Ljubljana preko svoje predstavnice Simone Drenik i slovenskog arbitra Jerneja Sekolca utjecala na ostale suce te planirala podmetati dokaze – što je sad potvrdio i Sud – i ona više nema pravnog učinka. No što je sa Slovenijom koja čvrsto stoji uz arbitražu i ovih dana pojačava pritisak i na Hrvatsku i na države EU kako bi natjerala Hrvatsku da prizna odluku – ako je bude – Arbitražnog suda?

    Pregled transkripata

    Slovenija je u svom parlamentu još 4. veljače 2013. donijela zaključak da će “Republika Slovenija svaku odluku Arbitražnog suda, koji neće uspostaviti kontakt teritorijalnih voda Republike Slovenije s otvorenim morem, u skladu s arbitražnim sporazumom, koji osigurava ostvarivanje vitalnih interesa Slovenije, smatrati rješenjem ultra vires (suprotnom mandatu Arbitražnog suda). Pojednostavljeno – ne bude li po njihovu, odluku neće prihvatiti.

    Slovenski ministar vanjskih poslova Karl Erjavec isto je ponovio početkom 2015., kazavši da je istu poruku prenio i arbitražnom tribunalu. No pregledom transkripata izjava sa suda, tu izjavu nije moguće pronaći, što otvara pitanje je li Erjavec takvo što izrekao u neformalnim kontaktima kao pritisak na sud.

    Iako su početna objašnjenja te sporne odluke, koja prije svega krši arbitražni sporazum i duh u kojem je sastavljen, a o kojoj je bio obaviješten i Sud, išla u smjeru toga da ju je tadašnji premijer Janez Janša nazvao neobvezujućom za tamošnju vladu te pojasnio da je odluka “samo odgovor Hrvatskoj”, a kasnije je premijer Miro Cerar, a potom i sam Erjavec, govorio kako će “prihvatiti bilo kakvu odluku Arbitražnog suda”, može li samo tako odbaciti zaključak najvišeg zakonodavnog tijela u državi, koje – u odnosu na Hrvatsku – ima i puno veće ovlasti. Za usporedbu, sam arbitražni proces u Haagu počeo je predajom memoranduma i poslije protumemoranduma.

    U obje su ga države sastavljali stručnjaci zaduženi za arbitražu, no za razliku od Hrvatske, u Sloveniji je prije negoli je poslan u Haag, morao proći parlamentarne odbore i parlamentrarnu proceduru. Slovenski političari i parlamentarci s kojima smo jučer kontaktirali zbog pojašnjenja pravnih učinaka zaključka o uvjetnom priznavanju odluke Suda, do završetka izdanja nisu odgovorili na pitanja.

    Pojačane aktivnosti

    Očito i očekivano jest da Slovenija pojačava diplomatske aktivnosti očekujući odluke Arbitražnog suda, no sadržaj nekih izjava, prvenstveno onih ministra vanjskih poslova Karla Erjavca, ponovno su diskutabilni. Upravo su Erjavčeve izjave po raznim medijskim kućama u Sloveniji u početku i izazvale sumnju da se nešto sumnjivo događa s arbitražom. Erjavec je uvijek imao suvišak informacija o tijeku postupka. Sadašnje inzistiranje na tome da Hrvatska mora prihvatiti odluku suda moglo bi se interpretirati kao da ministar već sada zna kakva je ona i da će – očito – ići u korist Slovenije.

    Najnovija epizoda s Erjavcem, kad je natuknuo da će strani turisti, Nijemci i Austrijanci, pri dolasku u Hrvatsku imati problema na granici, nakon čega je optužio hrvatske medije za senzacionalizam, nije dobro odjeknula ni u Bruxellesu. Erjavec tom izjavom, kažu strani diplomati, derogira princip slobode kretanja ljudi i roba, temeljnih sloboda EU. Pogotovo je zanimljivo vidjeti kakav će službeni stav zauzeti Bruxelles budući da je u Europskoj komisiji promet pod ingerencijom slovenske povjerenice Violete Bulc.

    Jasno je da sudska odluka neće rasplesti spor

    1. Ljubljana donosi zaključak da će prihvatiti samo za nju pozitivan ishod

    2. Ministar K. Erjavec kazao je kako je to ponovio i Arbitražnom sudu

    3. Hrvatska je u više navrata upozoravala Sud na spornu slovensku odluku


    http://www.vecernji.hr/hrvatska/ne-bude-li-po-njihovu-slovenci-nece-prihvatiti-odluku-arbitraznog-suda-1142785

    Tukaj nebu Slovenijo
    avatar
    Admin
    Admin

    Posts : 529
    Join date : 04.03.2016
    Age : 38
    Location : Zagreb

    Re: Slovenija - problemi

    Postaj by Admin on sri vel 22, 2017 8:44 pm

    Mogli bi nastradati jer Austrija ima povjesno pravo na vracanje otetog teritorija a pitanje Vojvodine uopce nije rijeseno tako da bi patak Daca mogao gorko plakati .. inace je zanimljivo kako jedna vrlo agrarna i siromasna Srbija medijski se gadja sa milijardama eura, sa vrijednosti cijele drzave 

    http://direktno.hr/en/2014/eu/77321/Da%C4%8Di%C4%87-suosje%C4%87a-s-Erjavcem-I-mi-imamo-problema-s-Hrvatskom.htm

    Dačić suosjeća s Erjavcem:
    I mi imamo problema s Hrvatskom


    Datum objave: 22.02.2017 | 14:51     Autor: iv/h


    Odnosi Slovenije i Srbije su dobri, one imaju niz zajedničkih interesa, a nastavlja se i uspon trgovinske razmjene koja je lani iznosila jednu milijardu eura, kazali su u srijedu, nakon razgovora u Ljubljani, ministri vanjskih poslova Karl Erjavec i Ivica Dačić.

    Slovenija od Srbije očekuje da će joj u okviru sukcesije bivše Jugoslavije vratiti međunarodne sporazume i arhivsko gradivo koje je u Beogradu, a odnosi se na Sloveniju, da će se nastaviti postupak razdiobe diplomatskih objekata nekadašnje SFRJ na sve sljednice te da će se u Sloveniju vratiti umjetnička djela slovenskih autora koja su ostala u Srbiji, kazao je Erjavec.
    Kad je riječ o problemima sukcesije i raspodjele zajedničke imovine i dokumenata, Srbija i Slovenija zadnjih su godina napravile pomak s mrtve točke i nastavljau rješavati otvorena pitanja, kazao je Dačić.

    Slovenski je šef diplomacije Erjavec kazao da njegova država čvrsto podupire Srbiju na njenom putu u Europsku uniju, a Dačić da se obje države međusobno podupiru i kad je riječ o kandidaturi u međunarodnim organizacijama i rješenju bilateralnih otvorenih pitanja, a potvrdili su i da su razgovarali o pitanju ilegalnih migracija te stanju u regiji i odnosima sa susjednim državama.

    Erjavec je rekao kako su zajedno konstatirali da imaju neke zajedničke probleme u određivanju pitanja sa susjednim državama, posebno s Hrvatskom u vezi određivanja granice.


    “I mi imamo određeniih problema s Hrvatskom koji nisu tako mali, a jedan od tih problema se, kao i vaš, odnosi na granice. No, mi još nismo došli do te faze da bi išli na arbitražu”, kazao je Dačić, kojega su primili i ostali najviši dužnosnici, predsjednik vlade Miro Cerar i predsjendik parlamenta Milan Brglez.

    Kao što je poznato, Slovenija je rješavanje graničnog prijepora u Piranskom zaljevu postavljala kao uvjet za primanje Hrvatske u Europsku uniju, zbog čega je 2009. došlo do sporazuma po kojemu su o tome trebali odlučiti međunarodni arbitri.


    Hrvatska, od 2015. godine smatra da je arbitraža stvar prošlosti jer je arbitražni proces kompromitiran nakon što su objavljene snimke koje dokazuju da su slovenski dužnosnici protiv pravila arbitraže tajno komunicirali sa sucima arbitražnog suda.

    ... i zakljucimo ovaj tekst : time su svi mokri snovi Slovenaca zavrsavaju na pola Savudrijske vale.

    Amen!

    I pođite u miru
    avatar
    Admin
    Admin

    Posts : 529
    Join date : 04.03.2016
    Age : 38
    Location : Zagreb

    Re: Slovenija - problemi

    Postaj by Admin on čet tra 27, 2017 8:36 am

    Ako Slovenija ima pravo na Savudrijsku valu, nama treba pripasti Triglav


    Odgovor Hrvatske Sloveniji u svibnju 1993. trebao je biti direktan, jasan i nedvosmislen kako bi slovenski političari i javnost shvatili da njihova pozicija nije ni logična ni poštena, već se radi o gadnom i opasnom grabežu za teritorij

    OBJAVA 10. KOLOVOZA 2015.

    KADA ĆE BITI PRESUDA?

    KOLUMNU PIŠE MILAN A. RAČIĆ

    Govorite tiho, ali ponesite veliki štap – citat je američkog predsjednika Theodorea Roosevelta koji svoj stav prema vanjskoj politici opisuje kao „demonstraciju inteligentnog planiranja unaprijed te donošenja presudnih odluka prije izbijanja bilo kakve moguće krize“. Štap koji se ovdje spominje ne mora predstavljati vojsku, dovoljno je planirati unaprijed i najaviti posljedično djelovanje. Ovo je izvrstan savjet koji smo trebali poslušati 1993. godine.
    Prvi prijedlog Slovenije iz 1991. za razgraničenje bio je u skladu sa standardnom međunarodnom praksom: granica bi bila posred Savudrijske vale. Godine 1992. gotovo trećina Hrvatske bila je pod okupacijom i pokušavala se slabo oružanom vojskom obraniti od srpskih okupatora usred embarga na uvoz oružja. Slovenski ministar vanjskih poslova istovremeno je najavio da Slovenija želi preuzeti čitavu Savudrijsku valu. U travnju 1993. godine slovenski parlament prihvaća memorandum s uvodnikom o dobrosusjedskim odnosima. U nastavku Slovenija potražuje ne samo čitavu Savudrijsku valu nego i koridor kroz hrvatsko teritorijalno more do međunarodnih voda. S obzirom na to da međunarodno pravo uglavnom ne podržava ovakvu demarkaciju, Slovenija koristi dva nelegalna argumenta kako bi opravdala svoje zahtjeve.

    Slovenija prvo tvrdi da, s obzirom na to da Hrvatska ima 1777 kilometara obale, a Slovenija samo 47 kilometara, princip pravičnosti nalaže da Slovenija treba dobiti čitavu Savudrijsku valu. Slovenija zatim pokušava opravdati svoje zahtjeve za koridor činjenicom da je kao članica bivše Jugoslavije imala neometan pristup međunarodnim vodama te tvrdi da bi ga trebala imati i sada.Slovenija je svoje zahtjeve „poduprla“ citiranjem principa dobrosusjedskih odnosa i opisima prednosti koje bi takva podjela osigurala Sloveniji. Sve to nesumnjivo zvuči divno slovenskim ušima, ali nema mnogo veze s pravom.

    Pretpostavljam da je slabašan odgovor Hrvatske na slovenski pokušaj aneksije dijelom moguće pripisati nevjerici, ali i činjenici da je Hrvatska imala daleko hitnijih problema na istočnim i južnim frontama.Odgovor Hrvatske u svibnju 1993. godine trebao je biti direktan, jasan i nedvosmislen. Evo kako bih osobno ilustrirao apsurdnost slovenskih argumenata. Slovenija posjeduje 51 značajnu planinu; u Hrvatskoj ih je samo nekoliko. Primjenjujući slovensku logiku, Hrvatska bi mogla razmotriti prepuštanje čitave Savudrijske vale Sloveniji isključivo ako Slovenija nama prepusti planinu Triglav – naravno, sve u duhu uzajamnog poštenja i dobrosusjedskih odnosa.

    Nadalje, Hrvatska je kao članica bivše Jugoslavije imala neometan kopneni pristup Austriji, ali sada je pristup blokiran zbog slovenskog teritorija. Uzmemo li u obzir ista povijesna prava na koja se poziva Slovenija, možemo potraživati kopneni koridor do Austrije kroz Sloveniju.Da je Hrvatski sabor prihvatio sličan memorandum i da se obje zemlje pozivaju na iste principe i uzročno-posljedične veze zasnovane na pohlepi i zavisti, to bi dovelo do opasnog presedana. Sama činjenica da osoba ili država nešto želi ne daje toj osobi ili državi zakonsko pravo da to i uzme. Nijedna parlamentarna deklaracija ne može promijeniti tu činjenicu.

    Slovenija, Europska unija i svi ostali koji podupiru stavove Slovenije trebaju dobro razmisliti o posljedicama prihvaćanja i promocije takve upitne logike kod određivanja državnih granica.Ako su stavovi Slovenije opravdani, zašto Kina ne bi mogla potraživati koridor od sjeveroistočne provincije Heilongjiang kroz Rusiju do luke Tiksi na Laptevskom moru u vodama Arktika? Opravdanje za takav potez bila bi činjenica da Rusija ima tisuće kilometara obale na Arktičkom moru, dok Kina uopće nema pristup. Ili nama bliskija situacija: što bi spriječilo Austriju od potraživanja kopnenog koridora kroz Sloveniju do luke Koper? Uostalom, Austrija je imala neometan pristup Jadranskom moru kao dio Austro-Ugarske.Hrvatska ovakve argumente nije koristila, što je šteta i za Hrvatsku i za Sloveniju.
    Jasna i opravdana pozicija otrijeznila bi slovensku vladu, njezine političare, medije i glasače. Stali bi na loptu i shvatili da njihova pozicija nije ni logična ni poštena niti se radi o univerzalnom lijeku kakav zamišljaju, već se radi o gadnom i opasnom grabežu za teritorij od susjeda koji je bio u nevolji. Bez ovakvog triježnjenja, slovenski političari i glasači konstruirali su nacionalnu zabludu prema kojoj je ovaj teritorijalni grabež njihovo pravo. Takve pretenzije trebalo je sasjeći u korijenu. Zašto, onda, nismo iskoristili ovaj argument ni tada, a ni u iduće 22 godine? Jer „demonstracija inteligentnog planiranja unaprijed te donošenja presudnih odluka prije izbijanja bilo kakve moguće krize“ zahtijeva prave ljude, a mi ih u Ministarstvu vanjskih poslova baš i nismo imali tijekom svog nezavisnog života. Kada ste mala zemlja s malom vojskom, potrebno vam je profesionalno, dalekovidno, elokventno i poduzetno ministarstvo vanjskih poslova kako biste očuvali svoje interese. Vrijeme je da to i ostvarimo!
    avatar
    Admin
    Admin

    Posts : 529
    Join date : 04.03.2016
    Age : 38
    Location : Zagreb

    Re: Slovenija - problemi

    Postaj by Admin on sri srp 05, 2017 4:29 pm

    Hrvatska nema unutarnje snage snažno se postaviti u obrani svojih interesa

    Hrvatska se nikada nije previše bunila, nije se suprotstavljala niti je znala kako se suprotstaviti.

    Autor Marko Ljubić - 5. srpnja 2017.48

    Europska komisija danas je poslala Hrvatskoj poruku – mućnite glavom.

    Nije bit njihove poruke to što je na strani Slovenaca kako se u nas viktimološki već tradicionalno pokušava prikazati, iako dio sadržaja ukazuje i na to. Stav Europske komisije samo je jasan kontinuitet odnosa prema, prije svega hrvatskom državnom ponašanju, ne samo prema pitanju razgraničenja i ukupnih odnosa prema Sloveniji, nego – prema svemu što se rješava u međunarodnim odnosima.

    HRVATSKA SE NIKADA NIJE PREVIŠE BUNILA, NIJE SE SUPROTSTAVLJALA NITI JE ZNALA KAKO SE SUPROTSTAVITI, NIKADA NIJE POKAZIVALA PRETJERANU BRIGU O SVOJIM INTERESIMA, PA JE EU BIROKRACIJI KOJOJ JE JEDINI CILJ IZBJEĆI PROBLEME, POSVE NORMALNO – TRAŽITI DA HRVATSKA RADI PROTIV SVOGA INTERESA.
    Očekivano je da će dio komentatora i analitičara izražavati zgražanje kako to da Europska komisija ne uvažava minimum procedura i provođenja standarda u međunarodnim pravnim poslovima, kako to da ignorira takvo zagađenje procesa kakvo su eklatantno pokazali Slovenci, kako to da Europska komisija ni ne spominje u svome svenjemačkom pozivu na poštovanje međunarodnoga prava, da se ne može poštovati pod pravom – ismijavanje prava.

    Naravno da to ne spominju, jer imaju jasan uvid u stanje nacionalnih odnosa u Hrvatskoj i znaju da kriteriji koji vrijede za većinu europskih država i naroda ne moraju nužno vrijediti za Hrvatsku.

    Zašto?

    Pa zato što se Hrvatska nikada nije previše bunila, nije se suprotstavljala niti je znala kako se suprotstaviti, nikada nije pokazivala pretjeranu brigu o svojim interesima, pa je birokraciji kojoj je jedini cilj izbjeći probleme, posve normalno – tražiti da Hrvatska radi protiv svoga interesa.

    Jer drugi neće.

    Što valja iščitati iz prethodnog njemačkog stava uoči proglašenja rezultata arbitraže, te stava Europske komisije?

    To što treba uočiti i iz čega valja izvući pouku zapravo rekao je predsjednik ad hoc arbitraže neki dan, obrazlažući odluku. Jedan od detalja koji je promakao ispod radara hrvatskih medija je bio – uvažavanje iskazanoga slovenskoga pojačanoga interesa u Savudrijskoj vali, koji se mogao vidjeti u pojačanoj aktivnosti slovenske policije tijekom proteklih godina.

    To je arbitraža na neki način prihvatila kao znak posjedovanja, pa je slovensku navodnu agresivnost uzela kao argument u korist Slovenaca, predstavljajući ju kao – prirodan interes dobroga gospodara.

    Ono što je državni vrh Hrvatske predstavljao kao incidentno ponašanje pokazalo se normalnim u međunarodnim odnosima, a hrvatska navodna mudrost i kooperativnost proglašena je – nebrigom za nacionalne interese.

    To je bit stvari.

    Godinama hrvatski državni vrh šalje poruke narodu da je važno izbjeći incidente a incident je svako prirodno pokazivanje protivljenja tuđemu bezobrazluku i nasrtaju; da je važno biti suzdržan, defenzivan, dičimo se tapšanjem svakoga prolaznika i birokrata, ponosno se ističe svaka banalna i trivijalna pohvala nekoga zapadnoga državnika o tome da smo razumni, dobrice, lideri Balkana, Zapadnog Balkana i Jugoistočne Europe.

    Drugim riječima, proglasi Hrvate milijunašima iako nisu, onda će oni – platiti tuđe račune.

    Republika Hrvatska kao vrag od tamjana bježi od iskazivanja svakoga međunarodnoga stava o nužnoj zaštiti svojih interesa.

    Pa se trpi srpske provokacije u Hrvatskoj, trpi se srpska okupacija hrvatskoga teritorija na Dunavu, trpi se crnogorsko svojatanje bokokotorskih zaljevskih voda, trpi se bildanje bošnjačkih pomorskih ambicija, trpi se – sve i svašta.

    I to trpljenje se proglašava mudrošću.

    Ne usudi se nitko ni spomenuti temeljno pravo na kojima počiva međunarodni pravni poredak, izbjegava se postaviti međunarodno pravo utemeljen zahtjev za naknadom štete Srbiji veće od sto milijardi eura po najstrožim kriterijima međunarodnoga prava, ne spominje se hrvatsko nacionalno pravo u Republici Srpskoj.

    I sve se to predstavlja kao – mudrost.

    Nije to mudrost, to je – debilizam i u nekim elementima izdaja.

    To svijet vidi, vidi i da je Hrvatska razapeta unutarnjim borbama oko samih temeljnih pitanja svrhe i uopće potrebe svoje nacionalne državnosti, vidi svaki birokrat i svaka suvisla država jer njihova veleposlanstva rade za razliku od naših svoj posao i šalju redovita obavještajna izvješća, a u tome im u kolonama pomažu –antifa aktivisti, da – Hrvatska nema unutarnje snage snažno se postaviti u obrani svojih interesa.

    Europska komisija je samo sankcionirala svojim stavom tu činjenicu.


    http://projektvelebit.com/hrvatska-nema-unutarnje-snage-snazno-se-postaviti-u-obrani-svojih-interesa/?utm_campaign=shareaholic&utm_medium=facebook&utm_source=socialnetwork
    avatar
    Admin
    Admin

    Posts : 529
    Join date : 04.03.2016
    Age : 38
    Location : Zagreb

    Re: Slovenija - problemi

    Postaj by Admin on sri srp 05, 2017 5:42 pm

    IZDVOJENO
    PLENKOVIĆ: OČEKUJEM DA EK POŠTUJE ČINJENICU DA JE GRANICA BILATERALNI PROBLEM


    Predsjednik vlade Andrej Plenković rekao je u srijedu da Europska komisija nema nikakvih nadležnosti za arbitražni proces za granična pitanja i naglasio da od svojih kolega premijera i članova EK očekuje da poštuju činjenicu da je riječ o biletralnom problemu o kojem je Hrvatska spremna razgovarati sa Slovenijom.

    Plenković je tijekom posjeta Primorsko-goranskoj županiji komentirao jučerašnji poziv Europske komisije Hrvatskoj i Sloveniji na provedbu arbitražne odluke.

    Rekao je da hrvatski položaj u svezi s arbitražom treba staviti u određeni kontekst. “Prvo želim podsjetiti da je Hrvatska u pregovaračkom procesu krajem prošlog desetljeća zbog otvorenih pitanja i zbog slovenske blokade izgubila dvije godine u pregovaračkom procesu. Mi smo izgubili ukupno pet godina u dinamici približavanja Uniji – tri bih pripisao kontekstu suradnje s Haaškim sudom, a dvije bilateralnim pitanjima”, rekao je Plenković i dodao kako se “nitko nikada” iz europskih institucija nije ispričao zbog toga što je Hrvatska bila zaustavljena na putu u EU zbog bilateralnih pitanja koje nisu imale veze s pregovaračkim procesom.

    “Prema tome, stav hrvatskih institucija, Sabora, Vlade, političkih stranaka ostaje jedinstven. Bilo bi dobro da Europska komisija stoji u okviru svojih nadležnosti, a ona nema nikakvih nadležnosti za arbitražni proces za granična pitanja”, naglasio je Plenković.

    “Imate zemlje koje rješavaju bilateralne granične probleme sto godina, a belgijski ministar vanjskih poslova prije nekoliko dana je rekao da s Nizozemskom razgovara o granicama godinama – i nisam primjetio da je ta tema bila na dnevnom redu niti EK niti Europskog parlamenta”, rekao je hrvatski premijer.

    “Stoga vrlo jasno od kolega i ljudi koji su članovi Komisije očekujem da poštuju činjenicu da je riječ o bilateralnom problemu za koji je Hrvatska spremna razgovarati sa Slovenijom i nalaziti rješenja”, rekao je Plenković i ponovio da je arbitražni proces kompromitiran kršenjem međunarodnog prava i protupravnih radnji slovenske strane.

    “Ono što je važno bit će susret s kolegom Cerarom 12. srpnja u Ljubljani. Sve naše reakcije su razumne, racionalne, naglasili smo u izjavi prošli tjedan da ne želimo nikakve slovenske jednostrane poteze, niti ćemo ih mi raditi, a razgovarat ćemo i dalje o rješavanju pitanja granica i ta se pozicija neće mijenjati”, rekao je Plenković.

    Naglasio je i kako se u diplomatskom svijetu čuju hrvatski argumenti. “Mi smo o tome sa svima razgovarali. Morate voditi računa o tome da je ovo jedno od brojnih pitanja koja su na dnevnom redu europskih institucija, a po mom dubokom uvjerenju nije niti trebalo biti predmetom rasprave na kolegiju EK-a”, rekao je i naglasio kako Hrvatska ne treba biti zabrinuta zbog jedne izjave za novinare nakon kolegija Komisije.

    “Ta izjava nema nikakvu političku niti pravnu snagu”, zaključio je. (Hina)
    avatar
    Admin
    Admin

    Posts : 529
    Join date : 04.03.2016
    Age : 38
    Location : Zagreb

    Re: Slovenija - problemi

    Postaj by Admin on sri srp 05, 2017 6:00 pm

    Agresoru ne idete u glavni grad,
    udara li se u Trstu temelj nove Jugoslavije?


    To je pseudo-pravna agresija na Hrvatsku, a ploču u Trakošćanu Jadranke Kosor i Boruta Pahora treba skinuti zbog čina izdaje, ne samo Trg maršala Tita, rekao je Lošo za Direktno

    Datum objave: 05.07.2017 | 17:08 Autor: iz

    Europska komisija očekuje da Hrvatska i Slovenija provedu arbitražnu odluku o granici, izjavio je u utorak u Strasbourgu prvi potpredsjednik Europske komisije Frans Timmermans. O takvoj poruci iz Europske komisije razgovarali smo s admiralom Davorom Domazetom Lošom.
    Lošo kaže kako mu je zanimljivo da je odluka Arbitražnog suda za Savudrijsku valu obznanjena dan kasnije od Vidovdana.

    "Sa stajališta geopolitike, to je pseudo-pravna agresija na Hrvatsku. To nije oružana agresija kakvu smo imali ranije, iz razloga što živimo u vrijeme asimetričnog rata. Ratovi se danas ne vode oružjem, ili vrlo malo, nego se vode s medijima i preko medija, preko bankarskih i pravnih sustava ili pseudo-sustava", rekao nam je Lošo.
    U toj pseudo-pravnoj agresiji na Hrvatsku agresori su Slovenija i Europska komisija, smatra admiral, "a ako je Europska komisija agresor, a jest, pa kakvo bi drugačije priopćenje bilo, nego da mi moramo implementiramo ono što su oni kao agresori učinili na nas".

    Nisu svačiji interesi i hrvatski interesi

    "Nije više bitna ni slovenska ucjenjivačka politika, nije čak u pitanju ni Europska komisija kao drugi agresor, nego je u pitanju kako će se hrvatska izvršna vlast postaviti", istaknuo je Domagoj Domazet Lošo.
    Svi imaju svoje interese, kaže nam Lošo, "Slovenija svoje, Velika Britanija svoje, Njemačka svoje".

    "Ne lijmo suze što je Njemačka stala na stranu Slovenije, jer su to njemački interesi. Nemojmo aplaudirati Americi zbog toga što je rekla da bi trebali to bilateralno riješiti, jer su to američki interesi. Ali ni jedni ni drugi ni treći - ne moraju biti hrvatski interesi".

    Na agresiju se ne možete postaviti tako da idete na razgovor, smatra Lošo, i pita se: "Zašto naš predsjednik Vlade Andrej Plenković ide u Ljubljanu, pokloniti se? Zamislite da idete agresoru u njegov glavni grad!".
    Podsjeća kako se "isti dan i dan kasnije u Trstu odvija summit koji nosi naziv 'Berlinski proces'".
    "Zamislite nešto što se zove proces - pitanje je samo kome se sudi! To je vrlo zanimljiva kvalifikacija, riječ proces, a događa se sto godina nakon Krfske deklaracije kojom su udareni temelji prve Jugoslavije", objašnjava nam Lošo.

    Berlinski proces - koji je cilj?

    Postavlja se pitanje, kaže admiral, "znači li to da se sada, ne u Krfu, nego u Trstu, udara temelj neke nove Jugoslavije?".
    "Zanimljivo je kako tim summitom presjedavaju Velika Britanija, Francuska, Italija, Njemačka i Austrija. Negdje mnogo stepenica niže sjede Slovenija i Hrvatska, a onda još niže sjede Srbija, nakon što je Aleksandar Vučić ustoličen kao predsjednik zapadnog Balkana, te Albanija, Makedonija, Kosovo, Crna Gora i, naravno, Bosna i Hercegovina", navodi admiral.

    Što se želi postići tim summitom?

    "Slikovito rečeno, želi se samo malo ispeglati već davno skrojeno odjelo za zapadni Balkan ili surogat Jugoslavije", objašnjava Lošo.
    Što se tiče hrvatskog obrazloženja za arbitražnu presudu, poručuje da se "ostavimo glupe priče kako je kontaminirana i kako za Hrvatsku nije obvezujuća. "Taj proces se dogodio i to je povijesna činjenica, nitko je više ne može izbrisati".
    Podsjeća kako se u Trakošćanu, "jednom od najljepših hrvatskih dvoraca", nalazi ploča s potpisom Jadranke Kosor i Boruta Pahora kao podsjetnik na arbitražni sporazum.

    "Pa valjda za čin izdaje tu ploču treba skinuti, a ne samo Trg maršala Tita".

    Poruka za Plenkovića

    Poslao je poruku predsjedniku Vlade.: "Rješenje je kakvo je bilo i onda, predsjedniče Vlade, ne idite se pokloniti u Ljubljanu. Ne idite u Trst, ako želite suverenističku politiku, na taj summit čudnoga naziva 'Berlinski proces', jer će se tamo Hrvatskoj suditi preko Vas. Nego, lijepo pokrenite proces u Hrvatskom saboru, to je veličina demokracije. Raspišite referendum da se Hrvatska proglasi ekološkim dobrom, odnosno da se proglasi gospodarski pojas. Ja sam siguran da će to biti referendum kao što je bio 1991. godine za samostalnost Hrvatske. I tada ćemo mi biti uistinu suverena država Hrvatska", zaključio je admiral Lošo u razgovoru za Direktno.
    avatar
    Roman_Stefic

    Posts : 158
    Join date : 04.03.2016
    Age : 46
    Location : Zagreb

    Re: Slovenija - problemi

    Postaj by Roman_Stefic on čet srp 06, 2017 12:11 am

    Abu Merkel "moze da ga duva"... javio se gazda ..

    avatar
    Admin
    Admin

    Posts : 529
    Join date : 04.03.2016
    Age : 38
    Location : Zagreb

    Re: Slovenija - problemi

    Postaj by Admin on čet srp 20, 2017 11:26 am

    http://www.jutarnji.hr/globus/Globus-politika/arbitrazna-pravicnost-protiv-medunarodnog-prava-sloveniji-je-dodijeljeno-80-posto-savudrijskog-zaljeva-tudman-na-takvo-rjesenje-ne-bi-pristao/6382685/

    ZA GLOBUS PIŠE DAVORIN RUDOLF

    ARBITRAŽNA 'PRAVIČNOST' PROTIV MEĐUNARODNOG PRAVA
    Sloveniji je dodijeljeno 80 posto Savudrijskog zaljeva, Tuđman na takvo 'rješenje' ne bi pristao

    AUTOR: Davorin Rudolf, OBJAVLJENO: 19.07.2017. u 17:00, HANZA MEDIA


    Od prvih hrvatsko-slovenskih pregovora o granicama 1991. pa do sklapanja Sporazuma o arbitraži 2009., pitanje svih pitanja, srž naših sporenja bio je u različitom gledanju na ovlaštenje suda (arbitraže) koji će na kraju riješiti spor: hoće li primijeniti važeće međunarodno pravo ili kriterij pravičnosti? Radilo se prvenstveno o morskim granicama, zahtjevu Slovenije za utvrđivanjem njezine veze s otvorenim morem i slovenskom suverenošću nad cjelokupnim Savudrijskim zaljevom, jer u vrijeme Jugoslavije nisu bile precizirane morske granice između republika. Hrvatska se ustrajno pozivala na međunarodno pravo, tj. pravna pravila koja jednako obvezuju države Hrvatsku i Sloveniju i Međunarodni sud pravde u Haagu. Smatrali smo da je haški Međunarodni sud najpogodnija institucija za rješenje naših graničnih prijepora sa Slovenijom jer je donio presude u brojnim sporovima baš zbog morskih granica. Glavno je tijelo Ujedinjenih naroda ima 15 stalnih izvrsno plaćenih sudaca najvišega moralnog ugleda, mandat im traje devet godina, a nakon proteka toga roka mogu biti ponovno birani (pa u odlučivanju na njih ne može utjecati ni njihova vlastita vlada).
    Slovenija je inzistirala na arbitraži i primjeni kriterija pravičnosti. Nikada nije prihvaćala isključivu primjenu međunarodnoga prava (na koje se, inače, u javnosti redovito poziva) i odlučivanje Međunarodnoga suda pravde.

    Pravičnost ovlašćuje sud (arbitražu) da o spornom predmetu odluči mimo prava, onako kako sudac smatra da je najpravičnije. Takav način odlučivanja nastao je i njeguje se u tzv. common law državama (Engleskoj, Australiji i dr.) posebice u imovinskim sporovima.

    Međunarodni sud pravde također može rješavati spor primjenom načela pravičnosti ex aequo et bono, u prijevodu s latinskoga po pravičnosti i dobru (pravednosti i čestitosti), krać. pravičnosti, ako ga na to obje stranke u sporu izričito ovlaste. Do danas nijedna država nije ovlastila taj sud da joj spor o granicama riješi na temelju pravičnosti. Nijedna nije željela da joj o tako važnom pitanju kao što je državni teritorij odlučuje pojedinac ili skupina sudaca prema njihovu vlastitome shvaćanju pravičnosti, mimo prava, ma tko oni bili. To je stajalište u skladu s načelom da sud ne stvara pravo, nego ga primjenjuje.

    Valja reći da je i arbitraža sredstvo sudskog rješavanja sporova. Za razliku od Međunarodnoga suda pravde, u arbitražni sud stranke imenuju arbitre (suce), utvrđuju način na koji će arbitri spor presuditi (na temelju međunarodnog ugovora ili pravičnosti, primjerice). Bilo je primjera kada su arbitražnome sudu stranke diktirale čak i pravila na temelju kojih će donijeti odluku.

    Godinama smo se, dakle, sa Slovencima sporili: pravičnost ili pravila međunarodnoga prava? Na kraju su se u pregovore uključili dužnosnici Europske unije, iako je nekadašnji glavni tajnik Vijeća EU Javier Solana, 15. rujna 2006. u pismu nekadašnjoj našoj ministrici vanjskih poslova Kolindi Grabar-Kitarović, doslovice napisao: “Neriješeni bilateralni sporovi, uključujući granična pitanja, nisu u nadležnosti EU”. Pod snažnim pritiskom Bruxellesa, suočeni sa slovenskom nogom u vratima na našem ulasku u EU, prihvatili smo 2009. arbitražni sporazum. Arbitražu umjesto Međunarodnog suda pravde u Haagu ili Međunarodnoga suda za pravo mora u Hamburgu. Strateški ciljevi i politički razlozi su prevagnuli nad pravnima, ali i nonšalantnost i brzopletnost naše političke elite, po mojoj prosudbi.

    Pedeset godina proučavam međunarodno pravo. Kada sam u nacrtu našega arbitražnog sporazuma sa Slovenijom pročitao da se Arbitražnome sudu nalaže pravno spojiti (koridorom) slovensko more s otvorenim morem, primjenom međunarodnoga prava, ali i “pravičnosti i načela dobroga susjedstva”, usprotivio sam se i javno dao ostavku na mjesto predsjednika hrvatskoga dijela Mješovitoga hrvatsko-slovenskog povjerenstva za granice. Prvo, “otvorenog mora” nema na izlasku iz Tršćanskoga zaljeva, to je zaista bio apsurdan zahtjev. Drugo, pravičnost i dobrosusjedski odnosi, smatrao sam, omogućit će sucima da o našemu državnom teritoriju odlučuju na temelju njihova osobnog shvaćanja što je pravično a što nije, a ne sukladno pravilima međunarodnoga prava. Imao sam posebice na umu sporazum Račan – Drnovšek iz 2001., izuzetno štetan za Hrvatsku. Nikad nije stupio na snagu, ali je bio dogovoren između dvojice najviših državnih dužnosnika – predsjednika vlada! Svaki će sud takav dokument pažljivo razmotriti i vrednovati.

    Zašto sam sve ovo napisao? Jer je u Globusu (14. srpnja 2017.), serioznom i rado čitanom tjedniku, gospodin Ivan Jakovčić, zastupnik u Europskome parlamentu, izjavio da ja, Davorin Rudolf, “uvijek nastupam kao političar s desnog hrvatskog spektra i koristim svoj pravni ugled u političke svrhe”. Uz to je dodao: “Znam da načelo ‘pravičnosti’ kod takvih osoba ne postoji”. Tako Jakovčić rezonira, jer u pregovorima sa Slovencima nisam prihvatio dijeliti Savudrijski zaljev “pravično” već po pola, jer nisam i ne bih prepustio nikome i najmanji dio hrvatskog teritorija. S teritorijem se ne trguje. Dobrosusjedski odnosi mogu se unapređivati (pa i uvažavati posebni interesi susjeda), racionalnim dogovaranjem i uređenjem pravnog režima na granici i u pograničnim područjima: povlasticama, olakšicama, posebnim pravima, slobodnim prolaskom brodova i zrakoplova, zajedničkim mjerama i nadzorom očuvanja okoliša, sporazumnim uređenjem održivog ribolova i sl., a ne komadanjem državnog teritorija. Najbolja je granica ona koja je pravična za obje države, ne vidi se, građani je u praktičnome životu ne osjećaju, a postoji.

    Sada imamo prilike vidjeti što je “pravičnost” u sudovanju koju gospodin Jakovčić voli i zagovara. U odluci Arbitražnoga suda o razgraničenju Hrvatske i Slovenije izražena je u onom anegdotalnom koridoru, spoju u Tršćanskome zaljevu, koji tobože povezuje slovensko morsko područje s otvorenim morem! S kojim otvorenim morem? Ako se željelo Sloveniju povezati s istinskim otvorenim morem, valjalo je uspostaviti koridor preko gotovo čitavoga Jadrana do mora pred obalama Crne Gore ili Albanije (jer te dvije države nisu proglasile svoje gospodarske, ekološke ili ribolovne pojaseve).

    Sud se toliko uzoholio pa je u Savudrijskoj vali 4/5 zaljeva “pravično” dodijelio Sloveniji, a Hrvatskoj 1/5. Ili: umjesto da u zaljevu primijeni analogna pravna pravila o povlačenju morskih granica na moru (sadržana u Konvenciji UN-a o pravu mora iz 1982. koja jednako obvezuju Hrvatsku i Sloveniju), primijenio je dvojbeno valjana pravila i praksu o razgraničenju na kopnu! I što je najbizarnije: nije razlikovao jurisdikciju (privremeno ostvarivanje vlasti, uprave ili policijskog nadzora na nekom području) od suverenosti (trajne i najviše vlasti na teritoriju unutar granica svake države).

    Jakovčić tvrdi da je Slovenija arbitražnom odlukom praktički izgubila sve što je tražila. Ne impresionira ga podjela Savudrijskog zaljeva 80:20 posto u korist Slovenije. Dobro smo prošli, jer je Ljubljana zahtijevala kompletan akvatorij. Vjerujem da Jakovčić zna da u svijetu nema morske obale bez morskog pojasa uz tu obalu (more je akcesorij kopna i slijedi kopno) i da je slovenski zahtjev bio redikulozan. Kaže da Slovenija ni Geru nije dobila. Geru nismo dobili ni mi. Jer je oduvijek na hrvatskome području. “Stvari nam idu u prilog”, ustvrdio je Jakovčić pa je “arbitražna odluka polazište za donošenje konačne bilateralne odluke o hrvatsko-slovenskoj graničnoj crti na moru i na kopnu”. Pitam se kako zastupnik Istarskoga demokratskog sabora (IDS) u Bruxellesu pojašnjava jednoglasno donesenu odluku Sabora – i glasovima, dakle, Jakovčićeva IDS-a – da je uradak Arbitražnoga suda o granici između Hrvatske i Slovenije za nas bez ikakve pravne i stvarne valjanosti?

    Jakovčić je ispričao novinaru Globusa da je o razgraničenju sa Slovenijom često razgovarao s hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom. Jednom prilikom mu je rekao “kako je pravedna podjela zaljeva: 2/3 Sloveniji, 1/3 Hrvatskoj”. Dodao je: “Osjetio sam da se slaže (Tuđman – op. D.R.) s tom idejom”. Kako sam sa Slovencima o granici pregovarao početkom devedesetih godina prošloga stoljeća i prije potpisivanja Arbitražnog sporazuma 2009., a bio sam i ministar vanjskih poslova sredinom 1991., to me Jakovčićevo otkriće iznenadilo. Znam kakve su bile predsjednikove smjernice za razgovore s našim sjevernim susjedima, pa sam u dvojbi je li Jakovčić pomiješao osobe s kojima je razgovarao? Njegov prijedlog o podjeli Savudrijskog zaljeva u omjeru koji pogoduje Sloveniji u biti je poput dogovora o razgraničenju Ivice Račana i slovenskog premijera Drnovšeka iz 2001? Koliko se sjećam, tom dogovoru je žestoko i s oduševljenjem aplaudirao baš ondašnji župan istarski Ivan Jakovčić. Posebice mi je teško prihvatiti Jakovčićevu proročansku tvrdnju “da bi danas Tuđman bio sklon dogovarati konačno rješenje na temelju arbitražne odluke”. Poznavajući našega prvog predsjednika, prije negoli bi mu Jakovčić započeo izlagati o pravičnosti i prihvatljivosti nedavno donesene arbitražne odluke, valjalo bi skloniti sve pepeljare s Tuđmanova stola i držati otvorena izlazna vrata Tuđmanova kabineta tako da naš Ivan može na vrijeme neozlijeđen umaknuti.

    Jakovčića očigledno ne brine tko je odgovoran za skandaloznu odluku našega stručnog tima u Haagu koji je najprije, u pismenome dijelu arbitražnoga postupka, uredno zahtijevao granicu sredinom prirodnoga korita rijeke Dragonje, potom, u drugoj rundi usmenoga dijela postupka, napustio to stajalište i prihvatio zahtjev Slovenije o granici umjetnim kanalom sv. Odorika! Zašto smo prepustili Sloveniji 453 hektara zemljišta i odrekli se ušća rijeke Dragonje kao polazišta za povlačenje granice u Savudrijskom zaljevu?

    Na kraju jedan detalj: mi rabimo termine Savudrijski zaljev, Savudrijska vala pa i Dragonjski zaljev. Slovenci kažu Piranski zaljev. To je njihovo prirodno pravo. Nikome ne smeta što morski prolaz između Francuske i V. Britanije Francuzi zovu La Manche, a Britanci British Channel. Nama su, međutim, svojedobno zamjerali iz Ljubljane što i mi ne kažemo samo Piranski zaljev. Briga me za tu slovensku zamjedbu, neće nam oni diktirati kako ćemo zaljev zvati.

    Ali, zašto gospodin Jakovčić, tijekom razgovora za Globus čitavo vrijeme rabi samo naziv Piranski zaljev?
    avatar
    Admin
    Admin

    Posts : 529
    Join date : 04.03.2016
    Age : 38
    Location : Zagreb

    Re: Slovenija - problemi

    Postaj by Admin on pet kol 04, 2017 4:45 pm

    malo krenimo redom .... kakvo postenje i kakavo nam to zapadno ponasanje nude Slovenci kad se tako predstavljaju ....

    http://www.dnevno.hr/kolumnisti/bostjan-turk/cirkusantska-diplomacija-karla-erjavca-1048677/
    https://www.vecernji.hr/vijesti/robert-rotar-krivotvorine-novac-1185113

    DR. BOŠTJAN MARKO TURK

    Cirkusantska (ili Ciganska) diplomacija Karla Erjavca



    Autor: dr. Boštjan Marko TURK / 7dnevnoPetak, 04. kolovoz 2017. u 13:51

    Važno je naglasiti da je Karl Erjavec prešutio odluku Državnog zbora Republike Slovenije iz veljače 2013., koja govori da je arbitražni sporazum za Sloveniju neobavezujući, ako ne ispunjava uvjet o kontaktu s otvorenim, međunarodnim vodama. A kako arbitražni sporazum to ne ispunjava, za Sloveniju je - neobvezujući. Jednako je tako neobavezujući za Hrvatsku, čiji je Sabor prihvatio jednaku odluku o neobavezujućoj prirodi tog sporazuma

    U Zadru je prošli tjedan uhićen Robert Rotar, zbog krivotvorenja novca. Rotar je bio većinski vlasnik Miragea, s pozadinom u stranci koja je dva desetljeća vladala u Sloveniji: LDS-u Janeza Drnovšeka, koji mu je dodijelio i odlično plaćen posao. Obogatio se zahvaljujući poslovanju s državom: posljednja epizoda bila je kada mu je Republika Slovenija isplatila nekoliko milijuna eura (točnije 8,3) naknade za jednostrani raskid ugovora za tiskanje registarskih oznaka.

    https://www.rtvslo.si/slovenija/jansa-si-zeli-protestov-proti-pravnomocni-sodbi-glede-nalepk/310315

    To su oznake koje su državljani Slovenije godinama morali lijepiti na prozore automobila uz obveznu registraciju, koje su Rotaru donijele milijune.


    Robert Rotar - jedan od niza Slovenskih postenjacina kakve mi "na balkanu nemamo"
    i kakvi smo to mi losi ljudi kad nismo vrijedni zapadne civilizacije koju predstavlaju Erjavec i Rotar

    https://www.vecernji.hr/vijesti/robert-rotar-krivotvorine-novac-1185113

    Roberta Rotara su zbog dugova deložirali iz luksuzne vile u zadarskom Diklu, gdje je registrirana jedna od njegovih tvrtki. U objektu su pronašli tvornicu za proizvodnju krivotvorenog novca i dokumenata. Rotar, koji je prije financijskih poteškoća imao čak i zrakoplov i helikopter, vlastima je rekao da je svu opremu koristio za svoj rad.

    Inače, Rotar nije bilo tko: bogataš, povezan sa strankom koja i danas određuje tijek događanja u Sloveniji. Majka sadašnjeg premijera, Mire Cerara, Zdenka Cerar, sedamdesetih je godina bila jedan od stupova totalitarne vlasti u Sloveniji – bila je zamjenica državnog tužitelja. U to „doba šutnje“, ljudi su zatvarani zbog verbalnog delikta, a ona je za to snosila integralnu odgovornost. Poslije osamostaljenja Slovenije, postala je potpredsjednica Drnovšekovog LDS-a, a istodobno je bila i ministrica pravosuđa. Bilo je to vrijeme Antona Ropa, Drnovšekova nasljednika, koji je Rotaru dodijelio mnoge koncesije. Tijekom beskrajnih afera (1997.-2004.), sadašnji ministar vanjskih poslova, Karl Erjavec, bio je tajnik u Uredu ministrice pravosuđa, Zdenke Cerar. Pravosuđe je prešućivalo sve afere: nikom od ljudi blizu vlasti, ništa se nije dogodilo…

    Današnji ministar vanjskih poslova, nekada član LDS-a, Karl Erjavec, promijenio je pet stranaka prije nego je postao predsjednik Stranke umirovljenika, koju sada vodi. No, cijelo je vrijeme ostao u obzoru jedne te iste politike. Izobličio se u profil – klauna. Samo s vicevima, pavlihovstvom i cirkusantstvom, materijalna se politika ne može graditi, ali mogu se uspješno obmanuti birači. Ključno pitanje, kada je u pitanju Karl Erjavec, trebalo bi glasiti – je li njegovo zauzimanje za umirovljenike bilo uspješno? Naime, na izborima 2008. godine obećao je da će umirovljenici dobiti mandat, te da će imati minimalno 1000 eura mirovine. To je bila čista i uobičajena laž. Danas su slovenske mirovine barem dvije trećine niže od onih koje je Erjavec obećao, a i dalje se ništa ne događa što bi ih moglo, eventualno, promijeniti.

    Karl Erjavec je i osoba koja je neposredno prije izbijanja afere o arbitražnom sporazumu (Drenik, Sekolec) iznijela teze o tome da će se sporazum rasplesti u korist Slovenaca. To je bio nemoralan čin, jer bi ministar vanjskih poslova jedne zemlje morao o tome – šutjeti. Ali, Erjavec je, usprkos svemu, u najosjetljivijem trenutku, za regionalnu TV SLO prejudicirao: „Prema informacijama koje imam – a one su vrlo neformalne – na temelju nekih osjećaja koje ima naša odvjetnička skupina, sastavljena od najuglednijih svjetskih pravnika za pomorsko pravo, nekako imam određeni optimizam da će nam arbitražni sud dodijeliti kontakt s otvorenim morem“ (ljeto 2015., prije izbijanja afere Drenik-Sekolec).

    Hrvatsko povlačenje iz arbitražnog sporazuma, nakon navedenih teza, bilo je logično. S klaun-diplomacijom se niti jedan ozbiljan čovjek – ne dogovara.

    U normalnim bi uvjetima, Karl Erjavec morao dati ostavku. Ali, situacija je daleko od normalne. Konflikti između Slovenije i Hrvatske, čak i za sjenovitu sjenu (ili za pet hektolitara slane vode Piranskog zaljeva) su neophodni za daljnju egzistenciju političkog razreda na vlasti i u RH i u RS. Istodobno, važno je naglasiti da je Karl Erjavec prešutio odluku Državnog zbora Republike Slovenije iz veljače 2013., koja govori da je arbitražni sporazum za Sloveniju neobavezujući, ako ne ispunjava uvjet o kontaktu s otvorenim, međunarodnim vodama. A kako arbitražni sporazum to ne ispunjava, za Sloveniju je – neobvezujući. Jednako je tako neobavezujući za Hrvatsku, čiji je Sabor prihvatio jednaku odluku o neobavezujućoj prirodi tog sporazuma.

    S financijskim malverzacijama, Robert Rotar je stekao ogromno bogatstvo, koje mu je omogućilo i utjecaj na vlasti. On je dio političke klase koja još i danas vidi u Jugovini i u privilegijama koje proizlaze iz ovako koncipirane vlasti, jedini – raison d’être. I nije jedini. Uz njega stoji armada – i u RH i u RS. Razumljivo je da će oni sada napraviti sve kako bi se nastavili sukobi između Republike Slovenije i Republike Hrvatske, kako bi ljudi dobili osjećaj da je u SFRJ bilo bolje.

    A da nas kriminalci (politički ili stvarni) uvjeravaju u iskrenost svojih namjera, to je ono najgore što možemo poželjeti…
    avatar
    Admin
    Admin

    Posts : 529
    Join date : 04.03.2016
    Age : 38
    Location : Zagreb

    Re: Slovenija - problemi

    Postaj by Admin on pet kol 11, 2017 11:15 pm

    Hrvatski vojnik: Broj 204. Godina V. 5. rujna 2008

    avatar
    Admin
    Admin

    Posts : 529
    Join date : 04.03.2016
    Age : 38
    Location : Zagreb

    Re: Slovenija - problemi

    Postaj by Admin on sub ruj 09, 2017 12:53 pm

    --
    avatar
    Admin
    Admin

    Posts : 529
    Join date : 04.03.2016
    Age : 38
    Location : Zagreb

    Re: Slovenija - problemi

    Postaj by Admin on sub ruj 09, 2017 12:53 pm

    Dok su ploče palim branitejima največi problem u medijima koji diktiraju Hrvatskom .....


    Slovenija ocrnjuje Hrvatsku, Srbija nam upućuje diplomatsku notu... a tek kad krenu bosanski muslimani


    Unatoč gomilanju nesuglasica sa susjedima, ovaj državni vrh ipak je, kažu iz diplomatskih krugova, uspio održati odlične odnose sa SAD-om
    08. RUJNA 2017. U 16:45 167 KOMENTARA 12990 PRIKAZA


    AUTOR Tomislav Krasnec

    Po sastavu državnog vrha, Hrvatska nikad nije bila bolje diplomatski potkovana, a po članstvu u EU i NATO-u, nikad nije bila bolje međunarodno pozicionirana u odnosu na svoje susjede. Pa ipak, unatoč svemu tome, Hrvatska trenutačno ne samo da je u svađi s gotovo svim susjedima nego se i u tim svađama ponekad čini da loše prolazi jer ne uspijeva riješiti otvorena pitanja, a ugled joj se narušava.
    Andrej Plenković i Miro Cerar u Ljubljani u srpnju

    SLOVENSKI PREMIJER Cerar najavio korake za primjenu arbitražne presude o granici s Hrvatskom

    "Tihi" diplomatski rat

    U samo nekoliko dana ovoga tjedna, Slovenija je iskoristila okupljanje uglednih političara i diplomata na Bledskom strateškom forumu kako bi ocrnila Hrvatsku kao zemlju koja navodno ne poštuje vladavinu prava; Srbija je uputila diplomatsku notu Hrvatskoj zbog prosvjeda ispred Srpskog narodnog vijeća u Zagrebu, na kojem je paljenje primjeraka tjednika “Novosti” Beograd okarakterizirao kao zastrašivanje pripadnika srpske manjine i veličanje ustaškog pokreta; a član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović prozvao je Hrvatsku za širenje “islamofobičnih napada” na BiH i nastavio činiti sve što može da zaustavi gradnju Pelješkog mosta.
    Prije samo dva tjedna, na godišnjoj konferenciji hrvatskih veleposlanika i generalnih konzula u Zagrebu, premijer Andrej Plenković govorio je o tome kako činjenica da su i on osobno, i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, i predsjednik Sabora Gordan Jandroković potekli iz diplomacije predstavlja zapravo “našu prednost”. Diplomatičnost državnog vrha trebala bi biti prednost za Hrvatsku, ali u stvarnosti ti vješti diplomati/lideri ili ne uspijevaju uvjeriti međunarodne sugovornike u hrvatski stav (po pitanju arbitraže sa Slovenijom, primjerice) ili izazivaju kontraučinak, barem kod bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića (SDA), koji izjave predsjednice RH o broju džihadista u Bosni doživljava kao “neprimjerene”.

    Tajni dokumenti NATO-a i javna izvješća američkog State Departmenta govore o oko 300 građana BiH koji su se uputili kao strani borci u Siriju ili Irak, u rat na strani terorističke organizacije Islamska država (ISIL), no predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović u više je navrata javno govorila o tisućama takvih državljana BiH. Bošnjački lideri u BiH smatraju da hrvatska predsjednica preuveličava brojke.
    – ISIL je izveo 143 teroristička napada, ni jedan nije u BiH niti je u njemu sudjelovao itko iz BiH, a nitko od počinitelja nikada nije bio u našoj zemlji – rekao je Izetbegović prekjučer u Sarajevu.
    europski sud za ljudska prava,strasbourg

    U diplomatskim krugovima može se čuti teorija da hrvatska predsjednica svjesno odabire takvu retoriku zato da se pozicionira bliže američkoj administraciji pod predsjednikom Donaldom Trumpom, kojemu je oštra retorika o opasnosti od islamističkog terorizma također jedna od najomiljenijih. No, u diplomatskim se krugovima također može čuti i da bi hrvatska predsjednica trebala biti oprezna i držati se činjenica kako ne bi izazvala dodatna pogoršanja umjesto poboljšanja odnosa s BiH.

    Sa Slovenijom traje tihi diplomatski rat otkako se Hrvatska povukla iz arbitražnog sporazuma i ad hoc arbitražnog sudišta u Haagu, nakon što su slovenska agentica i sudac uhvaćeni u skandalu, odnosno nedopuštenom ponašanju koje je kompromitiralo sud.

    Taj diplomatski rat upravo eskalira sada kad Slovenija pokušava natjerati Hrvatsku na implementaciju presude koju Hrvatska ne priznaje, i to pokušava svim sredstvima, pa i uskraćivanjem načelne potpore unutar EU za ulazak Hrvatske u OECD, organizaciju u kojoj ulazak Hrvatske trenutačno uopće nije na dnevnom redu. No, za Hrvatsku je najopasniji od svih tih slovenskih pokušaja onaj u kojem Slovenci nastoje prikazati Hrvatsku kao zemlju koja krši vladavinu prava.

    Nužna uspješnija obrana

    U ovom je trenutku takva stigma unutar EU opasna jer bi stavila Hrvatsku u ravninu s Poljskom, protiv koje Europska komisija vodi postupke zbog kršenja vladavine prava, a opasnost za Hrvatsku je u tome što joj Slovenija pokušava tu stigmu nametnuti iako pitanje razgraničenja i povlačenja iz arbitraže nema veze s EU i njezinim procedurama, kakva se primjenjuje prema Poljskoj. Zagreb se sada mora uspješnije obraniti od tih slovenskih pokušaja ocrnjivanja Hrvatske među zajedničkim partnerima unutar EU.

    Odnosi sa Srbijom opterećeni su nizom pitanja koja se ne rješavaju na vidljiv i učinkovit način iako predsjednik Srbije uskoro stiže u službeni posjet Zagrebu, a s Mađarskom su odnosi i dalje opterećeni slučajem Ina – MOL.
    Dok se gomilaju nesuglasice sa susjedima, neki sugovornici iz diplomatskih krugova upućuju na dokaze da ovaj, najdiplomatskiji državni vrh koji je Hrvatska dosad imala ipak uspijeva ishoditi i takve diplomatske uspjehe kao što je vrlo povoljna izjava američkog ministra obrane Jamesa Mattissa o “Oluji” kao uzoritoj vojnoj operaciji.
    – Ta je izjava vrijedna kao suho zlato i pokazuje da su odnosi s Amerikom odlični – kaže jedan upućeni sugovornik.


    Zadnja promjena: Admin; sub ruj 09, 2017 1:08 pm; ukupno mijenjano 1 put.
    avatar
    Admin
    Admin

    Posts : 529
    Join date : 04.03.2016
    Age : 38
    Location : Zagreb

    Re: Slovenija - problemi

    Postaj by Admin on sub ruj 09, 2017 12:59 pm

    Na slici jedan od 30metraskih brodova koji je jos nekadašnji ministar MUPa, Karamarko uspio dati izraditi. To su jedine, stvarno korisne snage MUPa koje se danas mogu učinkovito braniti od Slovenske polu civilne a polu vojno-diplomatske agresije....  Hvala Tomislave. Kao slučajno naš najbrži ratni brod Šibenik je na navozu.


    Tekst je dat ovdje kao primjer kao kontraobavjestajnog rad protiv RH. Medij koji iymislja ovu pricu je poznat.

    Slovenski ribari ne vjeruju svojim političarima: Cerar voli bajke. Doći će brodovi, ali hrvatski!



    - Svaki dan dođe na novu granicu policijski brod, ali to je hrvatski! - ističu slovenski ribari

    Slovenski ribari nisu baš uvjereni da će doista ostvariti obećanje slovenskog premijera Mire Cerara da će ih u ribolovu u Savudrijskoj vali štititi - policijski brodovi.

    Slovenski stručnjak: Arbitražna presuda ne postoji, ona je ništavna

    - Očito, naš premijer voli bajke. Netko ga uvjerava da će nas državne vlasti moći zaštititi na moru u Piranskom zaljevu. Rado bismo da griješimo, ali gdje su bili prije 10 godina kad su nam Hrvati uništavali mreže. Slovenija nema toliko policijskih patrolnih brodova da može štititi noću naše mreže. A hrvatska bi policija mogla odgovoriti jednakom mjerom - izjavio je za Delo slovenski ribar Zlatko Novogradec.

    On kaže da se slovenski ribari ne usude ribariti preko polovice zaljeva, iako im domaći političari ističu da sada imaju podršku odluku arbitraže.

    Također, probleme im stvaraju i oštri slovenski ribarski inspektori:
    - Mi moramo poštivati puno više pravila, nego što je slučaj kod Hrvata!

    Slovenski ribari se najviše boje da se u slučaju incidenta s hrvatskom stranom ne dogodi šteta na njihovoj opremi jer ne znaju tko će im i kada nadoknaditi tu štetu:

    - Tko će nama platiti troškove? Dođem ja na novu granicu na moru, ali tamo dođe hrvatski patrolni brod, i to svaki dan! Upozoravaju me, pucaju i rade probleme. Što će se tek dogoditi ako pritom dođe do problema? - žale se slovenski ribari.

    pogled na nasu hrvatsku zemlju ...



    avatar
    Roman_Stefic

    Posts : 158
    Join date : 04.03.2016
    Age : 46
    Location : Zagreb

    Re: Slovenija - problemi

    Postaj by Roman_Stefic on ned ruj 17, 2017 1:51 am

    Vojne prijetnje Slovenije i razlozi podsmijeha


    16.09.2017. SVIJET09.17.2017


    Kad takva vojna "sila" kao što je Hrvatskoj susjedna Republika Slovenija nekomu zaprijeti intervencijom, to ne može izazvati ništa osim podsmijeha.

    Upravo smo ovih dana svjedoci kako se, doduše, neslužbeno, "ispod žita", suptilno provlači neka vrsta "prijetnje" Hrvatskoj uporabom " i drugačijih sredstava" osim diplomatskih, pa se onda provjerava "borbena spremnost" oružanih snaga dežele uz istodobne ultimativne zahtjeve Hrvatskoj da prihvati rješenje koje je vezano za Savudrijsku valu donio kompromitirani Arbitražni sud.

    Očito su Janezi i njihovi mentori (koji su im i omogućili onako prljav i perfidan pokušaj okretanja procesa međunarodne arbitraže u svoju korist), ispucali sve "argumente" (kojih nije ni bilo, samo što su oni vjerovali da mi to ne znamo) i sad bi tobože, silom rješavali problem, uvjereni (valjda) da bi time nekoga mogli uplašiti.

    Poslije svih onih podmuklih i kriminalnih postupaka koji više sliče metodama mafije nego ponašanju uljuđenih zemalja, kad se potkupljivanjem sudaca Međunarodnog arbitražnog suda krenulo u presuđivanje u korist jedne strane (dežele) mimo službene procedure, tajnim štakorskim kanalima i zakulisnim igrama, oni se čude što je Hrvatska odustala od tog procesa i proglasila ga ništetnim!?

    Preko toga ne bi prešla ni jedna zemlja na svijetu koja drži do sebe i svoga dostojanstva.

    Gospodo Slovenci, vi i vaši mentori, kao i svi oni koji vas podržavaju u tim prljavim rabotama, iščuđujući se kako to „Hrvatska ne poštuje međunarodno pravo“, trebate znati: VI STE GRUBO PREKRŠILI ODREDBE MEĐUNARODNOG PRAVA, a Republika Hrvatska, budući da (ma tko što mislio i govorio) nije „banana“ država bez svoga dostojanstva, PROBLEM SAVUDRIJSKE VALE UPRAVO ŽELI RIJEŠITI SUKLADNO ODREDBAMA MEĐUNARODNOG PRAVA . To jako dobro znate, samo se malo pravite guravi, kako bi rekao naš narod.

    Sukobi sa susjedima su najgora varijanta odnosa koja se može izabrati. Mi s vama nikad nećemo niti možemo živjeti u ljubavi, ali hrvatski narod želi korektne odnose, odnose dobrih susjeda i partnera.

    Stoga bi najbolje bilo da se uozbiljite i prestanete nas zasmijavati svojim „pumpanjem bicepsa“, te da se kao ozbiljne države posvetimo riješavanju spornog pitanja prema odredbama Međunarodnog prava mora.

    Nikako drugačije.

    Postoji Međunarodni sud za pravo mora u Hamburgu (ako ne znate), pa kad se već ne možemo dogovoriti kao susjedi, idemo lijepo riješiti spor tako što ćemo prema konvenciji UN-a i jedni i drugi biti obvezni prihvatiti odluku koja se tamo donese.

    Čemu nervoza? I čemu žurba, susjedi?

    Niste se ni zacrvenili zbog prljavština koje ste nam priredili tijekom te vaše kokošarske arbitraže, kad ste muljajući i potkupljujući suce išli za tim da se odluči u vašu korist, a nakon što se sve razotkrilo, čudite se što je Sabor donio odluku kakvu je donio i što u Republici Hrvatskoj ta odluka ima jednoglasnu potporu kao malo koja do sada.

    Bila je to blamaža i međunarodna sramota za vas i vaše mentore i vi ste zadnji koji se nakon svega imate pravo pozivati na bilo kakve međunarodne norme – JER STE IH ZGAZILI SVOJIM PONAŠANJEM.

    Hrvatska država ima svoj Sabor iznad kojega su samo narod i Bog. I on ne polaže račune vama niti EU, nego svojim građanima. Prije ili kasnije morat ćete prihvatiti međunarodno pravo kao normu za rješavanje graničnih pitanja.

    U međuvremenu, pogledajte zemljovid na naslovnici ovog teksta.

    To je hidrografska karta Ujedinjenog Kraljevstva (a njihove karte se – ako niste znali – smatraju najboljim i najpouzdanijim na svijetu i to ne od jučer). I tamo je granica u Savudrijskoj vali ucrtana sredinom, baš kako to nalažu međunarodne odredbe o pravu mora – i onako kako Republika Hrvatska smatra da treba biti.

    Vi jako dobro znate, da vam (s obzirom na apetite koje imate) bilo koje rješenje po međunarodnom pravu ne bi odgovaralo i zato ste se upustili u kokošarenje preko arbitraža i mimo međunarodnog prava. Račanova je Vlada u to uletjela kao som u mrežu, ali ova NEĆE.

    Naravno, trebalo bi i admirala Davora Domazeta (Lošu) zamoliti da malo smiri živce – ako je istina da je izjavio kako „Hrvatska vojska za 48 sati može biti u Ljubljani“.

    Gospodine admirale, čemu to?

    Vašoj reputaciji ne priliči sudjelovati u igrokazu koji ovih dana izvode naši susjedi Slovenci, odnosno njihovi političari. Ta je predstava ispod razine repertoara Kerempuha ili Jazavca, a ne stvar kojom se ozbiljni ljudi trebaju baviti.
    Mi na ovim prostorima jako dobro znamo tko je tko i tko koliko i što može.

    Kao što i oni znaju da u rukama imaju praznu pušku.
    Samo misle da to njihov narod ne kuži...

    Zlatko Pinter
    avatar
    Roman_Stefic

    Posts : 158
    Join date : 04.03.2016
    Age : 46
    Location : Zagreb

    Re: Slovenija - problemi

    Postaj by Roman_Stefic on ned pro 24, 2017 1:13 am

    Prema ovom donjem izvoru odnosno prilogu "Kleine Zeitung" Slovenci ne odustaju od namjere po svaku cijenu Hrvatskoj uz pomoć stranaca oteti Piratski zaljev! Iznosim u kratkim crtama što stoji u donjem izveštaju: 

    "Zemlja koja ne zna svoje granice sa susjedima ne može pristupiti tzv. Šengenu!" (Erjavec)
    "Zemlja koja ne poštiva 'Internacionalno Pravo' (zakone) ne može pripadati klubu najrazvijenijih zemalja (OECD)!" (Erjavec)

    Stoga Erjavec želi Hrvatsku blokirati kako na putu u ŠENGEN tako i pristup u OECD!
    28.12.2017 istječe 6-mjesečni rok kada PRESUDA 'stupa na snagu' prema kojoj ERJAVEC poklon tzv. Internacionalnog suda želi "provesti u djelo", što znači prisvojiti najveći dio Pirana a možda i UPLOVITI sa svojom ratnom brakom koju imaju u svojoj mornarici ?
    Na dobro:
    Što će Hrvatska Vlada učiniti ako Slovenija kao što njezin ministar vanjskih poslova ERJAVEC prijeti postupi prema PRESUDI tzv. Internacionalnog Suda i PRISVOJI odnosno UPLOVI u PIRANSKI ZALJEV kao što je izjavio da će to učiniti ?!!!
    Hoće li tzv. Hrvatska Vlada i hrvatski teritorij predati u ruke stranaca kao što je predala i Hrvatske GENERALE - HEROJE u ruke zločinačkog, interesnog nepravednog suda u HAGU? !!!
    ... ili će poslati malo jaču lovacku postrojbu u Piran kako bi spriječila ev. upad neprijatelja u HRVATSKE MORSKE VODE ? !!!

    http://www.kleinezeitung.at/politik/aussenpolitik/5343139/Wegen-Streit-um-Bucht-von-Piran_Slowenien-droht-Kroatien-mit
    avatar
    Admin
    Admin

    Posts : 529
    Join date : 04.03.2016
    Age : 38
    Location : Zagreb

    Re: Slovenija - problemi

    Postaj by Admin on ned pro 31, 2017 1:30 am



    Javor Novak: Lažan i protupravni granični spor

    Objavljeno 30/12/2017




    Već smo navikli da loše vijesti dolaze iz Slovenije. Ipak, ovo je prvi put da one dolaze između Božića i Nove godine u dijelu godine kada se obično slavi, a ne ratuje u miru i mirom. Ne kocka se s dobro-susjedskim odnosima ili onim što je od njih, barem u nekim kopnenim dijelovima granice, još ostalo.
    Slovenija danas naime, držeći se slova zakona arbitražnog suda (koji je djelovao prema sporazumu o arbitraži između dvaju zemalja a od studenoga 2009.) točno u dan želi provesti odluku koja je toliko besramno kompromitirana (još u srpnju 2015.) da se bilo koja ozbiljna zemlja ni u primisli više ne bi služila istom. Naime, mizerno pogodovanje i dogovaranje slovenske strane sa sudom, u povijesti je međunarodnoga sudovanja nezabilježeno. U najjačem je balkanskom mentalnome sklopu. No, treba reći i to da se i sam Sud (Permanent Court Of Arbitration) zbog očite pasivnosti RH, nije osjetio ni najmanje osramoćenim i na kraju nije zaključio kako je arbitražni postupak nepopravljivo i duboko kompromitiran. Nije čak smatrao ni da je logično i potrebno uputiti ispriku hrvatskim predstavnicima i ne daj Bože – hrvatskome narodu. On se jednostavno (imperijalnom) silom i punom osionošću osjetio još jednom nedodirljiv i bezgrješan čak i kada je javno osramoćen. Do same koštice.

    Naravno, to je tako i zbog toga što su se sve hrvatske vlade ponašale i ponijele nepopravljivo remisivno. Ako hrvatska Vlada nema snage oštro reagirati, postaviti se državnički i međunarodno pravno,kako će onda hrvatska diplomacija solirati?


    Rekapitulirajmo:

    Slovenija i Hrvatska zajedno su dogovorile dan osamostaljenja od jugoslavenske nesretne zajednice i pred zločinačkim napadima njezine tzv. JNA. Objema zemljama bilo je savršeno jasno da bi to osamostaljenje bacilo benzin u vatru ako bi ga pratile i promjene granica. Zbog toga je, manirom poštivanja onoga što je bilo na snazi gotovo pola stoljeća, u obje buduće samostalne države donesena odluka o odcjepljenju po postojećim unutarnjim, odnosno federalnim granicama. Tu je odluku donijela (ne nekakva pojedinačna secesijska država) već Arbitražna komisija u okviru Mirovne konferencije o Jugoslaviji. Arbitražnu je komisiju ustanovilo Vijeće ministara Europske ekonomske zajednice. Po francuskom pravniku, kao imenovanom predsjedniku – Robertu Badinteru – peteročlana komisija dobila je ime – Badinterova. Zadaća te arbitraže (članovi su bili predsjednici ustavnih sudova iz država članica EEZ-e) bila je riješiti sporna pravna pitanja i pospješiti mirno rješenje jugoslavenske krize. Za ovu raspravu, najvažnije su sljedeće dvije zaključne odluke te arbitraže:
    – granice između bivših federalnih jedinica smatraju se državnim granicama sljednica i ne mogu se mijenjati silom, nego samo sporazumom – načelo uti possidetis;
    – dan sukcesije za Hrvatsku i Sloveniju je 8. listopada 1991.,za Makedoniju 17. studenog 1991., za BiH 6. ožujka 1992., a za SR Jugoslaviju (Srbiju i Crnu Goru) 27. travnja 1992.
    Temeljem te arbitraže i uz slovensku i hrvatsku izjavu kako nemaju teritorijalnih pretenzija te kako se sa zaključcima arbitraže slažu i upravo na tom fundamentu grade svoju želju za pravnim i državnim odcjepljenjem, ali i zahtjev za međunarodnim priznanjem tih dviju novih država, Slovenija se odcijepila od Jugoslavije. Dakle u federalnim granicama. Nisu imali teritorijalnih ni pretenzija niti neriješenih zahtjeva. Temeljem toga Slovenija je primljena u međunarodnu zajednicu samostalnih država.


    Tri krađe




    No, što su to republičke granice između Slovenije i Hrvatske? Kad se pojavio slovenski protuzakonit zahtjev za cijelom Savudrijskom valom (što bi bio međunarodno-pravni presedan) mi smo kao početni argument, sasvim logično, naveli slovensko mijenjanje republičkih granica još za vrijeme Jugoslavije. Opće je naime poznato da u valu uviru dvije skromnije rječice u porječju Dragonje. Sjeverna i nešto južnija. Ušće Dragonje (ono sjeverno) odavno je bila ta osnovna polazna točka za republičko razgraničenje. Naime, već na karti slovenske Osvobodilne fronte iz svibnja 1943. to je bila polazna točka. Osim toga i povijesni dogovor predstavnika hrvatskog i slovenskog partizanskog pokreta kod Izole 10. veljače 1944. označio je sjeverno ušće kao polazno i jedino relevantno za razgraničenje.

    No, kako piše prof. dr. sc. Milan Nosić jezičnu i etničku hrvatsko-slovensku granicu u Istri odredio je još daleke 1930. poljski slavist Tadeusz Małecki u svojoj knjizi „Slavenski govori u Istri“. Evo toga navoda: “Slovensko-hrvatska granica počinje na zapadu te se proteže: od ušća Dragonje u more (staro ušće, op. M. N.) duž rijeke u istočnom pravcu sve do Trebeša, a odatle do Rakitovca…“ Osim tog izvora, dr Nosić citira i presudu slovenskog općinskog suda u Piranu,koji je još 1968. proglasio u jednome sporu svoju nenadležnost za zemljište lijevo od rijeke Dragonje.

    Međutim, u desetljećima poslijeratnog socijalističkog razvoja, Slovenija se odlučila „razvijati“ i kontinentalno i pomorski. Tako je sa sjevernog ušća Dragonje međurepubličku granicu prebacila ne na obližnje južno ušće već daleko južnije – sasvim nadomak hrvatskoj granici na kopnu Savudrijskog poluotoka – u novo izgrađen kanal sv. Odorika. O čemu se zapravo radi vidljivo je iz podatka da je tim manevrom Hrvatskoj oteto ništa manje nego 390 hektara zemljišta. I to još 1955. A da bi podvala bila kompletna novo prokopan kanal sv. Odorika Slovenija je ucrtala kao ušće rijeke Dragonje. Sve je opravdano isušivanjem močvare i funkcionalnijom uporabom zemljišta. A ta funkcionalnost na slovenski način očitovala se, na hrvatskome teritoriju,u proširenju Sečoveljske solane te u produženom Letališču Portorož. Preventivno zdravstveno i ekonomski praktično, zar ne? Sve za zdravlje.

    Savudrijska vala je plitki zaljev s dubinama do 20 metara. Površina cijelog zaljeva je 18,8 km2. Ako se prvobitna granica sa sjevernog ušća (a koje je prirodna sredina zaljeva) premjesti uz hrvatsko mjesto Kanegra te udalji od prvobitnog slovenskog mjesta Seča, Hrvatska ne gubi samo kopno u vrijednosti 390 hektara. Umjesto da joj povijesno i stvarno-pravno pripada (crtom ekvidistance obala) pola zaljeva, tj. 9,4 četvorna kilometara mora, hrvatska, po najnovijoj arbitraži, ostaje tek na priobalnom uskom pojasu. Neki ga računaju kao ¼ površine zaljeva što je 4,7 km2 a neki govore (što je bliže istini) o 1/5 zaljeva. No, to je umjesto 9,4 km2 tek 3,8 km2. Dakle odričemo se 5,6 km2 morske površine, stupca mora nad dnom, te biološkog i rudnog bogatstva morskoga dna i podzemlja.



    S državnim ozemljem se ne trguje




    Kada je državni teritorij u pitanju, kvadratni kilometri, površina i proporcije u zaljevu spadaju tek u matematiku. Hrvatski živalj oduvijek je lovio ribu na sredini zaljeva, crtom ekvidistancije od onog sjevernog ušća rječice. S državnim se ozemljem, dalje, ne smije i ne može trgovati. Pristankom na slovenske ucjene, a prije ulaska u EU, Vlada RH, na čelu s Jadrankom Kosor upravo je to učinila: vi nama nesmetan ulazak u EU a mi vama arbitražu o teritoriju koji se nema zašto i po čemu arbitrirati.
    Kada je probijen kanal sv. Odorika, crta ekvidistance (iz rječice u more) išla je na sjever te se opet došlo do središnje granične crte, a Hrvatskoj je otet samo manji morski prostor između kanala i sjevernoga ušća. No, ni to nije Slovencima bilo dovoljno, a Hrvati nisu reagirali.
    S državnim se ozemljem ne smije i ne može trgovati mada je to Račan, u svom sramnom sporazumu s Drnovšekom – pokušao. Neznalice i ignoranti i politički trgovci tipa Račana ne znaju ili ne žele znati da je more ispred kopna jednakovrijedan ako ne i vrjedniji dio državnoga teritorija. Pa kako se ne može trgovati državnim kopnom tako se pogotovo ne smije trgovati suverenitetom nad morem.

    Najnoviji u nizu slovenskih prljavih manevara, nastupio je s kompromitiranom arbitražom iz postupka iz kojeg je RH, nota bene, izašla jednoglasnom odlukom Hrvatskog sabora. No, Slovenija je nastavila potraživati hrvatski teritorij kao da se ništa nije dogodilo. Kao da upravo njihov član arbitraže (Sekolec) nije osramotio i Sloveniju i Sud i međunarodnu zajednicu. U tome je sudjelovala još i zastupnica Slovenije pred arbitražnim sudom (Drenik). Može li blamaža biti veća? Hrvatska je, prije donošenja bilo kakve presude u slovenskoj, sada bez Hrvatske, već krnjoj arbitraži,p roglasila postupak nepopravljivo kontaminiranim. Tako je, nevažećom i krnjom arbitražom, nastala već treća po redu slovenska krađa hrvatskoga teritorija. Iako još u pokušaju, ona je do sada najveća. U njoj Slovenija više nije sama, u presizanju i krađi hrvatskog državnog ozemlja sada sudjeluje i famozni Permanent Court Of Arbitration, a Slovenija se opet na već viđen (dobrosusjedski) način služi ucjenama (Schengen i OECD). Toliko o hrvatskoj mudrosti koja je dva puta već zaključila da se slovenske ucjene mogu zaustaviti ustupcima.
    Bilo da je Hrvatskoj jednostranom arbitražom ostala 1/4 ili samo 1/5 zaljeva prekršen je međunarodno-pravni uzus da granica teče sredinom zaljeva, a nikakvim naknadno probijenim kanalima. Međutim nereagiranje Vlade RH ni na jednu od ovih krađa, a posljednja je najeklatantnija i najveća, slovenska je strana uspjela izlobirati svoj stav u Europskoj uniji. Iz neshvatljivoga kukavičluka i straha da se ne napadne sud koji je arbitrirao, RH je samo jednostrano izašla iz arbitraže. I ništa više. Nije recimo pokrenula postupak obeštećenja RH zbog slovenske ali i sudske prijevare. A riječ je o četiri milijuna eura koliko je sramna arbitraža stajala hrvatsku stranu. Bilo bi logično da je RH zatim pokrenula i diplomatsku ofenzivu, a nikakvu tzv. tihu diplomaciju ili note ove ili one. No, kako je izostala reakcija službene Hrvatske sud je lijepo, bez časti i obraza, mehanički promijenio jednog jedinog člana i nastavio s „nepristranim“ arbitriranjem tamo gdje je i stao: na slovenskoj strani i ostvarivanju slovenskog stajališta. Upustio se čak i u donošenje međunarodno-pravnih presedana…


    Truli plodovi


    Umjesto da se zakonskim ključevima borimo u EU za svoja stajališta i da ih potkrjepljujemo kartom i odlukom Slovenske oslobodilne fronte iz 1943. i povijesnim dogovorom dviju strana kod Izole godine 1944. te na kraju Badinterovom arbitražom o osamostaljenju dviju bivših jugoslavenskih republika iz 1991., mi šutimo i zatvaramo se u saborske hodnike. A to jako malo vrijedi i znači u Europi. Trule plodove te i takve politike sada upravo bere, ali cijeli hrvatski narod, a ne samo kako mediji obožavaju izvještavati: ribari u Savudrijskoj vali. To nije pitanje ribara i njihovog cjeloživotnog lova u vali već visoko prioritetno državno pitanje. Pitanje triju slovenskih krađa nad hrvatskim pomorskim i državnim teritorijem. To je i naputak drugim hrvatskim („dobro“)susjedima, prvenstveno veliko-Bošnjacima da nas i oni ucjenjuju s dva školja kod Neuma te s Pelješkim mostom. O Srbiji i dunavskim adama da i ne govorimo… (ni) oni prilike ne propuštaju.
    Pljuštale su, pljušte i još će dugo pljuštati te nekakve diplomatske note, već su to prave simfonije nota, ali od njih nikakve koristi. Hrvatska ne dokazuje ono što su dokazivali svi stručni timovi koje su vodili akademici i profesori, strukovnjaci Ibler, Katičić, Rudolf. Politika se zato ubrzo i hrabro odrekla znanja, iskustva i argumentacije hrvatskih nestora međunarodnog i pomorskog prava i uvela suradljivije mlađe kadrove, koji nisu znali obraniti hrvatska stajališta. A kako bi i znali kad same Vlade RH ne poduzimaju politički i diplomatski ništa, kad veleposlanici ne rade svoj posao. Kad je tome tako, možemo očekivati prvu i sve druge šarolike simfonije diplomatskih nota uz enormnu potrošnju goriva za patrolne brodove u Savudrijskoj vali, kao jedini „uspjeh i rezultat“.

    Svemu tome objašnjavajući ton, ali i otvaranje novih pitanja dao je umirovljeni bojnik HV-a Nediljko Pušić. Njegovo senzacionalno otkriće o milijunima barela nafte i milijardama kubika plinate velike količine bakrene i uranove rude a što je u cijelosti potkrijepljeno topografskim kartama i geomorfološkim studijama svjetskih stručnjaka i znanstvenika, u dobroj mjeri demistificira slovensku nepopustljivost u pregovorima s Hrvatskom oko Savudrijske drage. Institucija koja raspolaže s najviše geoloških podataka na svijetu je Geološka služba američke vlade (U. S.Geological Survey) u čijim je izvješćima Pušić pronašao precizne procjene količina nafte, plina i tekućeg plina u sjevernome Jadranu.

    Do tih je podataka, već u fazi njihova nastajanja, vještom diplomatskom „komunikacijom“ uspio doći vrlo sposoban slovenski diplomat Dimitrij Rupel, koji je nota bene, bio veleposlanik Slovenije u SAD-u, tvrdi Pušić u razgovoru za Slobodonu Dalmaciju. Zato je Račanu i Drnovšeku bio tako ključan tzv. junction ili dimnjak do međunarodnih voda – na karti označen kao „koridor“. Upravo analizirajući značaj i vrijednost „dimnika“, prebogatog naftom i plinom, Slovencima je on postao prioritetnim. No, taj im je plijen tik pred nosom, a nije njihov. Zato su odlučili, na svaki način, osigurati suverenitet nad njim, a time i nad eksploatacijskim poljima. Upravo zato im nije bio dovoljan samo neškodljiv prolazak brodovima što je Hrvatska nudila nastaviti davati po već uhodanim međunarodnim uzusima. Oni bi htjeli vlasništvo nad tim teritorijem jer bi tada „dimnik“ vrlo brzo zatvorili za sav brodski promet i brodove gurnuli na talijansku stranu, a u dimnjaku bi postavili naftne i plinske platforme. Pušić je došao i do podatka da je Slovenija već naručila dvije eksploatacijske platforme koje samo čekaju da njihova država dobije suverenitet u „dimnjaku“ kako bi ih postavili. U međuvremenu su, tvrdi Pušić, obavili sve pripreme za izgradnju plinovoda Savudrija -Koper. Ostaje mi nepoznato zašto hrvatski pravni autoriteti nisu reagirali na ovo Pušićevo otkriće mada su s njime upoznati? Vidjeli su geološke karte. Možemo jedino nagađati da se zaključilo kako bi to pregovore samo kompliciralo i dodatno otežalo.


    Kopno


    Dr. Milan Nosić dalje citira: „Prema izvješću dr. Sandre J. Lingquist, jedne od najutjecajnijih i najuglednijih naftnih geologinja na svijetu, polovica navedenih količina, naročito plina, nalazi se u akvatoriju Umaga i Savudrije, a upravo taj akvatorij Slovenci nazivaju “dimnik”. Pravi naručitelj ove američke geološke studije bila je zapravo prva demokratska mađarska vlada koja je 1989. god. zatražila od SAD-a da pregledaju sve njihove izvore nafte i plina kako ne bi bili ovisni samo o ruskim energentima. Na američkim kartama, u predjelu Savudrije, ucrtana su dva pretpostavljena plinska polja, već imenovana kao Neptune i Mercury. Amerikanci su napravili plan, koji obuhvaća područje od Savudrije do Kopra, kao plinsko nalazište koje bi služilo za održavanje sustava plinovoda u Europi, između Alžira i Rusije… O otkriću Nediljka Pušića pisalo je i Hrvatsko kulturno vijeće još u listopadu 2009…

    Na kraju, uz presudu Arbitražnog suda i slovensko „najnovije“ službeno ponašanje treba reći i ovo: Sud nije donio odluku posebno o kopnu, posebno o moru ili posebno o nekim dijelovima kopna i mora, on je graničnu crtu vukao onako kako ona i teče – cijelom dužinom od tromeđe s Mađarskom pa na zapad sve do Savudrijske vale. Ako Slovenija želi provedbu sudske presude prvo u Savudrijskoj vali znači da ne poštuje odluke suda. Znači da te odluke, za čije nepoštivanje proziva Hrvatsku – u stvari sama ne poštuje. Ako pak želi implementaciju presude u zaljevu onda ju mora provesti istovremeno i cjelovito, a ne kako bi Slovenija htjela malo ovak – malo onak. Implementacija mora biti istovremena i za Svetu Geru i za zaljev. I za sva ona područja na kojima je Slovenija (napokon) ostvarila svoj vjekovni san i postavila ogradu od žilet žice prema „južnakima“, prema Hrvatskoj, a (i) na hrvatskoj zemlji. Na svim onim mjestima na kojima se veprovi i košute zapliću u žicu i danima umiru u mukama i krvarenjima. Slovenija se napokon ogradila, tobože zbog imigranata. Zato Slovenija, danas po arbitražnoj presudi koju navodno silno poštuje, treba biti prva koja će se povući na sve one nove granične crte po arbitražnoj presudi, ukloniti konc-logorske žice i vojne postrojbe na tuđoj zemlji kako bi tek tada mogla tvrditi da ona poštuje a hrvatske ne poštuje arbitražu. No, Hrvatska je izašla iz arbitraže još 2015…i nije riječ o samovoljnom nepoštivanju nego o nepostojanju volje i zakonske osnove za takvom namještenom i jednostranom arbitražom. Arbitraža pretpostavlja volju dviju strana za njom.

    Uz to, nikada ne ćemo zaboraviti da su slovenska granična presizanja narasla i eskalirala upravo za srbo-četničke i crnogorske agresije na Hrvatsku. Onda, kada su nam svi davali tri tjedna života, a zatim vidjeli samo naš poraz od agresora. Dok nam je kuća gorjela Slovenci su kalkulirali. Tako su i dobili nadimak alpski četnici. Tada su ih mnogi prozvali Zlovencima. Naknadno razraslim apetitima htjeli su prigrabiti maksimalno što se ukrasti može u uvjetima rata u kojem je gorjela Hrvatska i BiH, ali ne i Slovenija. Oni su tada već bili odabrali svoju (koristoljubivu) stranu. Uvremenu opće nesreće pa i u njihova prva susjeda! Na čast im.


    Nesposobno držanje u europskoj politici i diplomaciji


    Bilo kako bilo, bila geološka bogatstva razlogom ili „samo“ povijesna slovenska gramzivost, ili oboje, nakon ovolikih šumova u kanalu bolje rečeno zaljevu, ostaje nam vječna enigma zašto se slovenski, potpuno izmišljen napad i spor, s hrvatske strane od početka nije zastupao pravim argumentima? Bila u to umiješana Britanija ili ne, ali engleska je kraljica posjetila tu u svijetu malu i gospodarski sasvim neznatnu Sloveniju…
    Osnovno je pitanje zašto se nismo od početka ogradili od presizanja na naš teritorij temeljem odluke Slovenske oslobodilne fronte iz 1943? Dogovorom kraj Pirana iz 1944.? Posebno još i odlukom Badinterove arbitražne komisije koja je stupila na snagu još u listopadu 1991.? Međunarodnom odlukom koja je bila(pred)uvjet za odcjepljenje i puno međunarodno priznanje dvaju novonastalih država? Zašto su se slovenska stajališta tako naglo promijenila, zbog Rupelova geološkog otkrića? Na poticaj Britanije, koja uvijek rado vreba kako podmetnuti samostalnoj i katoličkoj Hrvatskoj? Može li Slovenija, nakon dostignutog međunarodnog priznanja o samostalnosti, odbacivati tako važne uvijete po kojima se upravo i osamostalila? Pod kojim je sve pritiscima, davno prije ulaska u EU, višestruko i opetovano bila Republika Hrvatska? I još je.

    Zbog našeg trajno nesposobnog držanja u europskoj politici i diplomaciji od početka do danas, zbog straha od pritiska na sud i kukavičluka pod drugim europskim pritiscima, Hrvatska se brani samo simfonijama nota. I bome je sve bliža onom avangardnom, bienalnom i oštro škripećem, a jalovom glazbenome slogu.

    Javor Novak/HKV
    avatar
    Admin
    Admin

    Posts : 529
    Join date : 04.03.2016
    Age : 38
    Location : Zagreb

    Re: Slovenija - problemi

    Postaj by Admin on ned pro 31, 2017 1:40 am

    POMOZIMO IM DA ODU .... 

    https://dnevnik.hr/vijesti/svijet/sindikat-zahtijeva-da-14-vojnika-dobije-dodatak-za-rad-u-inozemstvu---501595.html

    PRIMJENA ARBITRAŽNE ODLUKE

    "Činjenica je da je ta vojarna na stranom teritoriju": Slovenski vojnici sa Sv. Gere traže da im se dodatno plati jer rade u - inozemstvu

    Piše Ma.B., 30. prosinca. 2017. @ 15:02 



    Sveta Gera (Foto: Kristina Stedul Fabac/Vecernji list)


    Primjena arbitražne odluke ponukala je sindikat slovenskog ministarstva obrane da zatraži da se vojnicima koji su u vojarni Trdinov vrh (Sveta Gera) plaća dodatak za rad u inozemstvu.




    U priopćenju za medije poručili su da se radi o vojarni koja se nalazi na tuđem teritoriju, zbog čega bi vojnici trebali biti dodatno plaćeni, prenosi rtvslo.si.

    Naime, arbitražnom odlukom vojarna u kojoj se nalazi 14 slovenskih vojnika ostala je na hrvatskoj strani. "Činjenica je da je ta vojarna na stranom teritoriju", poručio je šef sindikata Darko Milenkovič i dodao kako bi visina naknada trebala ovisiti o tome kako će ministarstvo definirati rad ovih vojnika - kao privremeni rad u inozemstvu ili kao sudjelovanje u međunarodnoj operativnoj misiji.


    Podsjetimo, Slovenija je danas počela s jednostranom provedbom arbitražne odluke o granici s Hrvatskom, a nakon isteka šestomjesečnog roka za njezinu pripremu.
    U subotu oko 7 sati tri hrvatske ribarice u pratnji policijskog plovila isplovile su na područje Savudrijske vale, koje Slovenci smatraju svojim teritorijalnim vodama, kako bi izvukli mreže koje su u petak bacili u more, mreže su podigli te se s ulovom vratili u matičnu luku, potvrdio je načelnik sektora za granicu istarske Policijske uprave Loris Kozlevac.

    Slovenski mediji pišu da je slovenska policija upozorila posadu na brodicama da se nalaze na slovenskom teritoriju te da su ilegalno prešli granicu.
    Također, policija ih je prema pisanju slovenskim medija upozorila da su u prekršaju i da će poduzeti za to odgovarajuće radnje.
    avatar
    Admin
    Admin

    Posts : 529
    Join date : 04.03.2016
    Age : 38
    Location : Zagreb

    Re: Slovenija - problemi

    Postaj by Admin on uto vel 20, 2018 8:59 pm

    https://www.jutarnji.hr/globus/Globus-politika/novi-globus-donosi-veliku-analizu-prof-kasapovic-povijest-slovenske-kroatofobije-kako-je-kucan-1991-priznao-milosevicu-pravo-da-vojno-napadne-rh/6963624/

    NOVI GLOBUS DONOSI VELIKU ANALIZU PROF. KASAPOVIĆ Povijest slovenske kroatofobije: 
    Kako je Kučan 1991. priznao Miloševiću pravo da vojno napadne RH

    Sponsored content

    Re: Slovenija - problemi

    Postaj by Sponsored content


      Sada je: ned srp 22, 2018 12:37 pm.