PRIKAZ RAZVOJNIH SMJEROVA OBRAMBENE INDUSTRIJE RH U KONTEKSTU ISTRAŽIVANJA, RAZVOJA I INOVACIJA
Još od Domovinskog rata, obrambena industrija RH predstavlja važan čimbenik i stup razvoja Republike Hrvatske, kako u obrambeno-sigurnosnom aspektu tako i u gospodarskom razvoju. Hrvatska obrambena produkcija koja je bila nužna posljedica potreba Hrvatske vojske u ratu u kratkom vremenu ostvarila je zapaženi razvoj i proizvodnju vlastitih proizvoda i sredstava koji su postali prepoznati na vanjskim tržištima. Tijekom godina, uslijed procesa restrukturiranja obrambene (vojne) produkcije (razvoja i proizvodnje) te financijske krize koja je uzrokovala radikalno smanjenje vojnog proračuna za financiranje obrambene industrije, ovaj industrijski sektor nalazi se pred rastućim izazovima koji utječu na njegovu konkurentnost. Određeni proizvodni programi i projekti svojom kvalitetom i tehnološkom razinom imaju globalnu prepoznatljivost i konkurentnost na međunarodnom tržištu. U vremenima recesije i smanjene ekonomske snage države da podupire daljnji razvoj određenih tehnoloških programa i projekata, ovim dokumentom nastojat će se identificirati smjerovi tehnološkog razvoja koji bi bili prihvatljivi prvenstveno za dionike ovog sektora koji imaju interes i vlastite kapacitete daljnjeg razvoja projekata takve vrste. Iste projekte i razvojne smjerove pokušat će se kombinirati sa dostupnim izvorima financiranja dostupnim za RH kroz buduće ES Fondove u financijskoj perspektivi 2014-2020. Cilj ovog dokumenta je dati opći uvid u sektor obrambene industrije te identificirati potencijale i smjerove tehnološkog razvoja dionika ovog sektora u pogledu korištenja sredstava EU, pogotovo onih alociranih kroz Tematski cilj 1 – istraživanje, razvoj i inovacije. naliza je rađena na temelju dostupnih podataka pregleda Sektora za identificirane tvrtke i znanstveno istraživačke organizacije povezane sa sektorom obrambene industrije. Kao osnovni alat u identifikaciji tehnoloških smjerova razvoja, projekata i pod-niša ovog industrijskog sektora korištena je forma Upitnika koji je pripremila Ekspertna radna grupa Klastera konkurentnosti obrambene industrije. Upitnik i njegova forma stavljeni su u Prilog ovom dokumentu. Upitnik je poslan na mail adrese 37 trgovačkih društava za koja se u ovom trenutku mogu reći da predstavljaju okosnicu obrambeno-sigurnosne industrije Republike Hrvatske te koja imaju proizvodne kapacitete smještene u Republici Hrvatskoj.
Odgovor na Upitnik vratilo je 21 trgovačko društvo što čini visokih 56% posto odaziva identificiranih dionika.
Poglavlje 1. - Uvod 1.1. Kratka Povijest: Hrvatska obrambena industrija se razvila tijekom Domovinskog rata (1991.-1995.) na osnovi goruće potrebe za naoružavanjem Hrvatske vojske, Zbora narodne garde i Hrvatske policije u trenucima okupatorskog djelovanja pobunjenih dijelova Srpskog stanovništva organiziranih kroz četničke paravojne formacije, terorističke skupine te kroz ostatke tzv „JNA“. Jedan od najvećih motiva i podstrijeka u razvoju samostalne obrambene industrije bio je i nepravedno nametnuti embargo na naoružavanje RH od strane međunarodne zajednice. U to vrijeme, glavni cilj te mlade, novoosnovane industrije je bio proizvoditi oružje, streljivo i opremu za obranu Hrvatske slobode i nezavisnosti. Osnovni zadaci su bili čim više iskoristiti dostupne kapacitete i sredstva koja su bila na dispoziciji hrvatskim obrambenim snagama, unaprijediti i razviti njihov učinak te pronaći određena inovativna rješenja koja su bila najiskoristivija u tadašnjim uvjetima rata i potreba naših oružanih snaga na bojišnici. Na tim osnovama postepeno je počela rasti suvremena hrvatska vojna industrija. Vrlo brzo zbog nužnosti, patriotizma te sve većeg broja dostupnih oružanih sustava, razna hrvatska trgovačka društva prilagodile su svoju proizvodnju ratnim potrebama te počele izbacivati rješenja koja su bila inovativna i aplikativna u samom ratu. Tijekom rata usvojena je relevantna vojna proizvodnja koja se nije bazirala samo na licencnoj proizvodnji , već i na vrlo zapaženim vlastitim projektima. Nakon završetka vojnih djelovanja – završnim operacijama „Bljesak“ i „Oluja“, hrvatska vojna industrija postepeno je počela proces prilagodbe novim uvjetima i planovima razvoja Oružanih snaga RH koje je diktira nadležno Ministarstvo obrane. 4 1.2. Definiranje Sektora Sektor obrambene industrije u svojoj
1.2. Definiranje Sektora Sektor obrambene industrije u svojoj uskoj tradicionalnoj klasifikacijskoj podijeli prema NKDu 2007 podijeljen je na slijedeći način te pokriva slijedeće odjeljke C20, C25 i O84 sa pripadajućim pod-odjeljcima:
Tako tradicionalna podjela ipak dosta ograničava i sužava pregled svih dostupnih kapaciteta i potencijala društava koja se mogu povezati sa pojmom i konceptom suvremene Obrane. Važno je za naglasiti i da takva podjela uvelike ograničava i sam razvoj pojedinih elemenata obrane koje bi Republika Hrvatska a pogotovo njene obrambeno-sigurnosne snage mogle i trebale koristiti. Što znači to točno? Pod suvremenom se obranom danas smatra ukupnost oružane, civilne i gospodarske obrane u uskoj suradnji svih subjekata sigurnosne strukture: nositelja obrane i nositelja unutarnje sigurnosti (MORH-a, MUP-a, DUZS-a, obavještajni sustav, carine, inspektorata). U tom smislu svako materijalno-tehničko sredstvo, oprema, uređaji, pribori, potrošni materijali i sredstva, piće i hrana namijenjeni za obranu i proizvedeni sukladno specifičnim standardima iz područja obrane i sigurnosti, kao što su MIL i NATO standardi, jeste obrambeno, a proizvođač navedenoga spada u obrambenu industriju. Sukladno navedenoj definiciji obrane, obrambena industrija ima krucijalnu važnost u stvaranju materijalne osnovice države za obranu od svih oblika ugroza, a posebice u području pripremljenosti države za ratnu – obrambenu proizvodnju (proizvodnju u vrijeme antropogene i/ili prirodne ugroze države), stvaranja strateške robne rezerve te kao osnovica za obrazovanje tehničkih kadrova (proizvodnja, logistika, održavanje) za potrebe obrane. Iz navedenih razloga dionici obrambene industrije s pravom spadaju u subjekte od posebnog interesa s velikom odgovornošću, obavezama, ali i pravima te bi država u odnosu s njima trebala graditi specifične partnerske odnose. Svoju ogromnu ulogu obrambena industrija ima i u području gospodarske obrane jer umanjuje ovisnost države o nabavi kritičnih sredstava, robe i opreme u vrijeme neposrednih ugroza i same ugroze države, pogotovo ugroza širih razmjera kao što su regionalne i svjetske ugroze (regionalni sukobi, epidemije i dr.) C20 (73) Proizvodnja kemikalija i kemijskih proizvoda C20.5 Proizvodnja ostalih kemijskih proizvoda C25 (6) Proizvodnja gotovih metalnih proizvoda, osim strojeva i opreme C25.4 Proizvodnja oružja i streljiva O84 (1) Javna uprava i obrana; obvezno socijalno osiguranje O84.2 Pružanje usluga zajednici kao cjelini 5 Obrambena industrija Republike Hrvatske u budućnosti bi, pored gore nabrojanih uloga u obrambeno-sigurnosnom sustavu, trebala biti jedan od značajnijih nosioca gospodarskog razvoja. Jedan od glavnih zadaća ovog dokumenta bit će i prezentirati najvažnijim nosiocima obrambenosigurnosnog sustava RH kapacitete koje posjeduju gospodarski subjekti, potporne znanstvenoistraživačke strukture koje mogu dati doprinos u razvoju pojedinih proizvoda, usluga ili infrastrukture te budući smjer razvoja koje isti dionici u zajedničkoj suradnji žele postići na temelju svojih identificiranih kapaciteta i trenutnog razvojnog procesa. Postojeće iskustvo i tradicija razvijanja proizvoda vojne namjene na prostoru Republike Hrvatske uz postojanje tehnološke baze i segmenata industrijskih kapaciteta globalnog renomea, daju ovom sektoru snažan zamašnjak i propulzivnost u definiranju budućih industrijskih politika.
Poglavlje 2. – Veličina i struktura Sektora 2.1. NKD Podjela Koliko pomutnje i netočnih pokazatelja stvara definiranje obrambenog sektora prema tradicionalnoj klasifikacijskoj podijeli prema NKD-u vidi se i kroz slijedeći izdvojeni statistički podatak rađen u okviru jedne od zadnjih analiza obrambene industrije koji kaže slijedeće: Prema podacima iz 2011. g.(razvrstavanje subjekata temeljem nacionalne klasifikacijske djelatnosti NKD), u obrambenom sektoru na području Republike Hrvatske su djelovala 94 poduzeća, koja su zapošljavala 759 zaposlenika!“ Ako uzmemo podatke u 2011. godini za samo jednog od najvažnijih gospodarstvenika unutar sektora obrambene industrije – tvrtku HS Produkt d.o.o. (NKD 2007- 25.62, a NKD2002 – 28.52.0)– oni pokazuju da je HS Produkt u 2011. godini kao gospodarski subjekt samostalno zapošljavao ukupno 1004 stalno zaposlena djelatnika. Razlog krivih podataka bio je u „nespretnom“ prebacivanju klasifikacijskih djelatnosti sa standarda 2002 na 2007 (Nova Odluka o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti – NKD 2007. - NN, br. 58/07.), gdje pojedini gospodarski subjekti nisu bili pravilno razvrstani te nisu izvršili promjenu NKD djelatnosti sukladno osnovnim djelatnostima koje obavljaju. Upravo iz tih razloga, razvidno je bilo da se neka jasnija statistika koja bi bolje prikazivala sveukupnu veličinu i strukturu ovog sektora neće moći prikazati na pravi način. 2.2. Zakon o proizvodnji, remontu i prometu naoružanja i vojne opreme - NN 33/02, 173/03, 146/08 Zakon o proizvodnji, remontu i prometu naoružanja i vojne opreme (NN 33/02, 173/03, 146/08 ) jedan je od važnijih zakonskih dokumenata koji je poslužio u obradi statističkih podataka za ovaj industrijski sektor u ovom Poglavlju. Taj Zakon naime između ostalog definira i slijedeće: „planiranje, razvoj proizvodnje i remonta naoružanja i vojne opreme; kriteriji za određivanje i uporabu kapaciteta za proizvodnju i remont naoružanja i vojne opreme; promet naoružanja i vojne opreme, osiguranje i zaštita proizvodnje i prometa naoružanja vojne opreme; utvrđivanje sukladnosti s propisanim zahtjevima za naoružanje i vojnu opremu; proizvodnja i remont naoružanja i vojne opreme u ratu i u slučaju neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske te priznanje patenata za izume koji su od interesa za poslove obrane.“ Zadnji statistički podaci o izvozu za robu vojne namjene i nevojnih ubojnih sredstava te pružanje usluga za robu vojne namjene prezentirani na Vladinoj koordinaciji, pokazao je slijedeće: 7 U 2013. godini održano je ukupno 27 sjednica Povjerenstva za davanje suglasnosti za izvoz i uvoz robe vojne namjene i nevojnih ubojnih sredstava te pružanje usluga za robu vojne namjene. Povjerenstvo je dalo suglasnost za ukupno 779 dozvola. Ministarstvo gospodarstva je u 2013. godini izdalo 409 izvoznih dozvola, 360 uvoznih te 10 za pružanje usluga. Godišnje izvješće za 2013. godinu ukazuje na pozitivne trendove izvoza robe vojne namjene u odnosu na 2012. godinu pa je tako u 2013. godini odobrena vrijednost izdanih dozvola za robu vojne namjene iznosi 711.535.861,19 €ura, a što čini 198,4 % veću vrijednost u odnosu na 2012. godinu kada je ista vrijednost iznosila 238.421.237,11 €ura. Realizirana vrijednost u 2013. godini iznosi 85.865.613,25 €ura a što je za 66,8 % više nego u 2012. godini kada je iznosio 51.490.913,12 €ura. Iako je ovaj statistički pokazatelj vrlo značajan i pokazuje iznimnu uspješnost ovog sektora, on još uvijek nije točno definirao pravu vrijednost obrambenog sektora jer su ovdje uračunate vrijednosti izvoza samo za proizvođače robe vojne namjene i nevojnih ubojnih sredstava, ali ne i ostalih proizvođača koji imaju paletu proizvoda iz obrambenog sektora (proizvođači odjeće i obuće, ICT aplikacija, strojeva za razminiranje, itd). Također, Zakon nije previše jasno definirao kriterije za same proizvođače robe vojne namjene i nevojnih ubojnih sredstava te je stoga obuhvat sektora u jedan statistički zbir dosta težak i iz te perspektive. Nepostojanje kriterija odnosi se i na proizvođače sredstava i opreme za ukupnost oružane, civilne i gospodarske obrane te unutarnju sigurnost. Hrvatska još uvijek nema razrađen i uveden sustav gospodarske sigurnosti/obrane u svoje politike i sustav nacionalne sigurnosti, a kamoli jasnu definiciju sredstava i opreme koje podupiru takav sustav u širem smislu. 2.3. Klaster Konkurentnosti obrambene industrije Upravo zbog gore navedenih činjenica, Sektor obrambene industrije najbliže je definiran kroz djelovanje klastera konkurentnosti obrambene industrije koji je ujedno i glavni nositelj aktivnosti i inicijativa ovog industrijskog sektora u okviru Ministarstva gospodarstva kao nadležnog tijela državne uprave za provođenje industrijskih politika (Sukladno Zakonu o ustrojstvu i djelokrugu ministarstva i drugih središnjih tijela državne uprave, NN 150/11, 22/12, 39/13, 125/13, 148/13)
ŠTO JE KLASTER KONKURENTNOSTI? Klasteri konkurentnosti predstavljaju formalno okupljanje dionika pojedinog prerađivačkog sektora sa zajedničkim interesom i od strane institucija podržanim kapacitetima kojima se želi postići slijedeće; i) jačanje konkurentnosti pojedinog sektora kroz identifikaciju i unapređenje postojećih konkurentskih prednosti u EU okruženju, ii) fokusiranost
prema istraživačko-razvojnim i inovacijskim projektima koji mogu dati dodatnu vrijednost sektoru, iii) identifikacija tehnologija i razvojnih smjerova potrebnih za ravnopravnu utrku sa EU konkurenciju te iv) pozicioniranje sektora u EU ali i svjetskim lancima vrijednosti“ Temeljni razlog zbog kojeg se krenulo u pravcu sektorske specijalizacije regija proizlazi iz činjenice niske konkurentnosti hrvatske ekonomije te visokih regionalnih dispariteta unutar Republike Hrvatske. S obzirom na nastojanje da svoje gospodarstvo i tržište integrira u globalni kontekst, Republika Hrvatska mora osigurati uvjete da se svi dijelovi zemlje mogu natjecati u tom okružju. Iskustvo Europske unije pokazuje kako je najbolji instrument za specijalizaciju i jačanje konkurentnosti regija uspostava klastera za sektore koji imaju potencijal biti konkurentni na globalnom tržištu. Razvoj klastera konkurentnosti omogućuje umrežavanje javnog, privatnog i znanstveno-istraživačkog sektora („Triple Helix“) te na taj način dovodi do povećanja konkurentnosti 16. siječnja 2013. godine, sastala se početna radna skupina (tzv. Leadership grupa) koja je trebala utvrditi interes dionika pojedinog industrijskog sektora za osnivanje Klastera konkurentnosti – formalnog udruživanja predstavnika koji bi potpadali pod sektor obrambene industrije definiran prema načelima Triple Helix- a (umrežavanje dionika iz javnog, privatnog i znanstveno-istraživačkog sektora). Klaster Obrambene industrije formalno je osnovan – 06. Svibnja 2013 u obliku neprofitne Udruge te je registriran pri Gradskom uredu za opću upravu Grada Zagreba pod nazivom – „Hrvatski klaster konkurentnosti obrambene industrije“ U klasteru trenutno aktivno djeluje preko 20 tvrtki (veliki, srednji i mali gospodarski subjekti), uključeno je sudjelovanje lokalne i regionalne zajednice (Karlovačke županije) koja prepoznaje obrambeni sektor kao prioritetni u svojim razvojnim planovima, te su uključene i znanstvenoistraživačke organizacije koje u pojedinim područjima istraživanja i razvoja mogu dati podršku ovom industrijskom sektoru. Resorne državne institucije zadužene za obrambeno-sigurnosne poslove (MORH, MUP, DUZS, HCR) prepoznale Klaster kao formalno udruženje dionika koje im može poslužiti kao alat u provođenju raznih politika te izvor razvojnih projekata kroz koje se može pridonijeti pojedinom sigurnosnom segmentu.
Najistaknutiji predstavnici industrijskog Sektora unutar Klastera obrambene industrije – tzv lideri procesa su slijedeći:
1. HS produkt – Karlovac – 1186 zaposlenih – 488 milijuna kn prihoda 2. DOK-ING – Zagreb – 150 zaposlenih - 230 milijuna kn prihoda 3. Končar- Institut za elektrotehniku- Zagreb – 171 zaposlenih – 83 milijuna kn prihoda 4. ČATEKS – Čakovec – 370 zaposlenih – 68 milijuna kn prihoda 5. VARTEKS d.d. – Varaždin – 1995 zaposlenih – 234 milijuna kn prihoda 6. Šestan-Busch – Prelog – 37 zaposlenih – 29 milijuna kn prihoda Upravo su se kroz inicijativu i djelovanje klastera konkurentnosti definirale i Strateške smjernice razvoja ovog Sektora (pogledaj: Privitak I) koje služe kao jedan od temeljnih dokumenata u definiranju zajedničkog razvojnog smjera ovog sektora. Za naglasiti je da je Klaster i inicijative koje Klaster provodi, prepoznat od strane i ostalih tvrtki koje još formalno još uvijek nisu članice Klastera, ali aktivno sudjeluju u procesima analiza i razvojnih smjerova – na čemu se između ostalog temelji i ovaj sažeti prikaz obrambene industrije RH (već otprije spomenuti Upitnik koji je temelj ovog dokumenta).
2.4. Identificirana trgovačka društva koja su nosioci obrambene industrije Republike Hrvatske Dolje navedeni Prikaz 1. prikazuje trenutno stanje obrambene industrije RH sukladno okviru koji je uzelo Ministarstvo gospodarstva. U obzir su uzeta trgovačka društva koje imaju potpisanu suradnju s MORH/MUP (glavni nosioci trenutnog obrambeno-sigurnosnog sustava RH). Drugi važan kriterij je bio skeniranje razvojnih smjerova samih društava prema ulaganjima u istraživanje i razvoj te tehnološkim kapacitetima koje ista imaju za razvijanje trenutno postojećih tehnologija i proizvodnih procesa. Za naglasiti je i da prezentirane tvrtke imaju proizvodnju smještenu u RH. Također, prezentirana društva svojim poslovnim politikama i svojom proizvodnom orijentacijom žele biti povezana sa sektorom obrambene industrije te sudjelovati u razvijanju novih tržišnih niša za ovaj industrijski sektor. Određena područja koja su povezana sa obrambeno-sigurnosnim politikama i primjenama kao na primjer: područje energetike te područje medicinske opreme i pomagala, nisu zastupljena kroz ovaj dokument – već će ista biti obrađena kroz posebna Tematska područja Strategije pametne specijalizacije obzirom da se društva koja djeluju u tim područjima više povezuju sa primjenama u Sektoru energetike i održivog okoliša te zdravlja i kvalitete života. Politika EU, koja se odnosi na jačanje konkurentnosti cjelokupnog gospodarstva EU, u novom financijskom razdoblju 2014-2020 glavni naglasak daje prema specijalizaciji, umrežavanju svih aktera razvoja, formiranju inovativnih regija koji na temelju identificiranih konkurentnih prednosti mogu nadograđivati svoje kapacitete. Ministarstvo gospodarstva je upravo stoga obrambenu industriju obuhvatilo kroz industrijske niše koje su u ovom trenutku prisutne u RH te koje imaju potencijal daljnjeg razvoja. Identificirane su slijedeće niše obrambene industrije koje predstavljaju osnovicu ovog industrijskog sektora te su polazišna točka budućih ciljanih ulaganja u razvoj ovog industrijskog sektora u pogledu industrijsko tehnološke modernizacije i traženja novih inovativnih niša za ovaj industrijski sektor :
- Oprema Vojnika
- Naoružanje (lako pješačko i srednji kalibar)
- Sustavi podrške i humanitarnog razminiranja
- Kompleksni borbeni sustavi
- Multisektorsko povezivanje
PRIKAZ 1. OBRAMBENA INDUSTRIJA RH – TRENUTAČNO STANJE - PRIKAZ TVRTKI KOJE IMAJU POTPISANU SURADNJU SA MORH/MUP, KAPACITETE I SMJER RAZVOJA – ISTRAŽIVANJE, RAZVOJ, INOVACIJE
Poglavlje 3. – Nacionalne politike i dostupni mehanizmi potpore za Sektor (RH i EU kontekst) 3.1. Nacionalne politike „U Republici Hrvatskoj su uloge i odgovornosti za nabavu složenih vojnih borbenih sustava definirane Zakonom o obrani i distribuirane u rasponu od Hrvatskog sabora, preko Vlade RH i MORH-a do krajnjih korisnika u granama i postrojbama OSRH. Hrvatski sabor odlučuje o visini sredstava za financiranje obrane, usvaja Dugoročni plan razvoja oružanih snaga i raspravlja i usvaja Godišnje izvješće Vlade RH o spremnosti obrambenog sustava, provođenju kadrovske politike i ukupnom stanju u oružanim snagama. Vlada RH predlaže visinu sredstava za financiranje obrane i Dugoročni plan razvoja oružanih snaga, donosi Odluku o proizvodima i uslugama posebno važnim za obranu Republike Hrvatske te prati i usmjerava razvoj, proizvodnju i promet naoružanja i vojne opreme u skladu sa Zakonom o proizvodnji, remontu i prometu naoružanja i vojne opreme. Ministarstvo obrane izrađuje Dugoročni plan razvoja oružanih snaga, obavlja poslove što se odnose na podupiranje i nadzor rada pravnih osoba koje se bave proizvodnjom naoružanja i vojne opreme i drugim djelatnostima od interesa za Oružane snage u skladu sa Zakonom o proizvodnji, remontu i prometu naoružanja i vojne opreme, te osigurava materijalno zbrinjavanje Oružanih snaga. Ministarstvo obrane u provedbi materijalnog zbrinjavanja Oružanih snaga surađuje s drugim ministarstvima i tijelima državne uprave osim u opskrbi bojnim sredstvima. Materijalno zbrinjavanje uključuje pet glavnih djelatnosti koje, u najširem smislu, po dubini, čine logistički sustav OSRH. Postupci materijalnog zbrinjavanja za svih pet djelatnosti propisani su u Pravilniku o načinu materijalnog zbrinjavanja oružanih snaga Republike Hrvatske (NN broj 179/04). Pravilnik nadalje određuje izradu niza naputaka koje donose pomoćnici ministara za materijalne resurse i za financije i proračun te načelnik Glavnog stožera OSRH. Od tih naputaka, za nabavu složenih borbenih sustava kao dijela djelatnosti opremanja, modernizacije i održavanja naoružanja i vojne opreme, relevantni su: Naputak o opremanju OSRH sredstvima naoružanja i vojne opreme, Naputak o telekomunikacijskom osiguranju i Naputak o provedbi nabave u MORH i OSRH.“ (izvor:
http://www.hrvatski-vojnik.hr/hrvatskivojnik/1922008/nabava.asp ) Zakon o obrani temeljni je pravni akt koji definira značenje obrane za RH! Na način kako je trenutno definiran, on govori slijedeće: „Obrana je državna funkcija kojom se osigurava suverenitet, neovisnost i teritorijalna cjelovitost Republike Hrvatske te područje djelovanja koje obuhvaća pripremu, uporabu i korištenje snaga i sredstava u ratnom stanju, stanju neposredne ugroženosti neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti Republike Hrvatske i miru“ Trenutno posložen obrambeni sustav koncentriran je dakle isključivo prema pripremi mjera i aktivnosti koje poduzimaju nositelji obrambene funkcije i ostali sudionici u pripremama radi učinkovitog djelovanja u stanju neposredne ugroženosti neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti Republike Hrvatske i ratnom stanju. Ukoliko stoga obrambenu industriju vežemo isključivo uz proizvodnju roba vojne namjene i nevojnih ubojnih sredstava, osnovne Nacionalne politike i regulative koje utječu na razvoj sektora obrambene industrije su:
- Zakon o obrani (Narodne Novine 73/13)
- Dugoročni plan razvoja oružanih snaga RH
- Zakon o proizvodnji, remontu i prometu naoružanja i vojne opreme (“Narodne novine”, broj 33/02, 173/03 i 146/08) 14
- Zakon o nadzoru prometa robe vojne namjene i nevojnih ubojnih sredstava (NN, broj 80/13)
- Zakon o oružju (NN 63/07,146/08, 59/12)
- Pravilnik o načinu materijalnog zbrinjavanja oružanih snaga Republike Hrvatske (NN broj 179/04)
- Uredba o utvrđivanju naoružanja i vojne opreme za potrebe OSRH-a i MUP-a (NN broj 17/2003)
- Pravilnik o utvrđivanju sukladnosti i kakvoći proizvoda naoružanja i vojne opreme (NN, broj 24/2003)
- Pravilnik o općim i posebnim mjerama osiguranja i zaštite proizvodnje, prometa i remonta naoružanja i vojne opreme (NN broj 5/2003)
Iz samog prikaza širine trenutno pobrojanih pravno-regulativnih akata vidljivo je da se u institucionalnom smislu uvažavaju pojedina zajednička načela i pravno-regulativni pristup zastupljen u suvremenim organizacijskim modelima nabave borbenih sustava, tipičnim za većinu NATO zemalja. Ipak, takav sustav trenutno ne daje jasne upute i smjer proizvođačima opreme i proizvoda koji mogu potpadati u kategoriju obrambene industrije. Pojam materijalnog ustroja i dalje postoji kao odlučujući kriterij za utvrđivanje potreba ili nedostataka naoružanja i vojne opreme – odnosno u kraćoj verziji; dali nečeg fali i u kojim količinama? Načelo usredotočenosti na vojne sposobnosti, umjesto na opremu, postoji samo u naznakama bez metodološke konkretizacije. Prikupljanje zahtjeva koji dolaze s nižih razina, odozdo, dominantan je način rada, u odnosu na model odozgo prema dolje (top-down) analize potreba. Vidljiva je potreba i nužnost razrade novih oblika suradnje s akterima obrambene industrije te davanje jasnih uputa oko željenog izgleda obrambenog sustava u budućnosti a uzimajući u obzir primarno kapacitete koje tom razvojnom smjeru mogu pružiti domaći proizvođači koncentrirani kroz gore navedene industrijske niše! Uzimajući u analizu 2 osnovna dokumenta kojima se definiraju potrebe RH za Obranom, dolazimo do slijedećih spoznaja koji zasad nepovoljno utječu na sektor obrambene industrije: Dugoročni plan razvoja oružanih snaga RH – trenutno je na snazi plan razvoja do 2015. godine. Prema dostupnim informacijama u izradi je novi Dugoročni plan razvoja oružanih snaga RH 2014-2023. Novi plan razvoja se oslanja na preporuke Strateškog pregleda obrane (SPO), dokumenta kojeg je Vlada RH na temelju prijedloga MORH-a usvojila na sjednici 25. srpnja 2013. i koji je polazište za osnovne smjerove nastavka obrambene reforme i razvoja Oružanih snaga RH. Strateški pregled obrane daje elemente za razvoj budućih sposobnosti i veličinu Oružanih snaga Republike Hrvatske te prioritete njihove daljnje transformacije u ostvarivanju postavljenih ciljeva. Sagledavajući samo cjelinu „2.2.5. Istraživanje i razvoj“ koja je najzanimljivija za ovaj cijeli dokument jer to je područje koje se može koristiti kroz sufinanciranje buduće dostupnih ESI Fondova – dolazimo do nedovoljno jasno definiranog smjera razvoja, neuključenosti proizvođača obrambene industrije u procese istraživanja i razvoja, nespominjanja mogućnosti financiranja određenih istraživanja kroz fondove EU („dual use“ – tehnologije i tehnološki kapaciteti dvojne namjene), te ključno ne spominjanje barem indikativnog iznosa ili postotka sredstava koje bi MORH u budućem razdoblju bio spreman izdvojiti za potrebe istraživanja i razvoja! Zakon o proizvodnji, remontu i prometu naoružanja i vojne opreme – trenutno je na snazi te osigurava mehanizme državne kontrole i usmjeravanja aktivnosti na obrambenom tržištu, u skladu s interesima nacionalne sigurnosti i potrebama održavanja konkurentnosti vojne industrije. Njime se između ostalog definiraju i slijedeće aktivnosti povezane sa proizvodnjom roba vojne namjene i nevojnih ubojnih sredstava - „planiranje, razvoj proizvodnje i remonta naoružanja i vojne opreme; kriteriji za određivanje i uporabu kapaciteta za proizvodnju i remont naoružanja i vojne opreme; promet naoružanja i vojne opreme, osiguranje i zaštita proizvodnje i prometa naoružanja vojne opreme; utvrđivanje sukladnosti s propisanim zahtjevima za naoružanje i vojnu opremu; proizvodnja i remont naoružanja i vojne opreme u ratu i u slučaju neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske te priznanje patenata za izume koji su od interesa za poslove obrane.“ 15 U intenzivnoj je pripremi su izmjene ovog Zakona slijedom slijedećih iden
U intenzivnoj je pripremi su izmjene ovog Zakona slijedom slijedećih identificiranih nedostataka: - Zakon nije usklađen sa gore navedenim Zakonom o oružju te Zakonom o nadzoru prometa robe vojne namjene i nevojnih ubojnih sredstava
- Unutar samog Zakona nisu jasno definirani kriteriji za proizvođače robe vojne namjene i nevojnih ubojnih sredstava koji bi time ostvarivali prava i posebne uvjete u natječajima koje provode glavni akteri Nacionalnog sigurnosnog sustava Iz osnovnog prikaza Nacionalnih politika vidljivo je daljnje definiranje pojma obrane usko vezanog za razvoj oružanih snaga, a ne kroz pojam koji bi uključivao širi pojam Nacionalne sigurnosti i obrane. Obzirom da je nužno skoro revidiranje ova dva dokumenta, industrija i svi ključni dionici ovog sektora spremni su kroz djelovanje Klastera konkurentnosti obrambene industrije sudjelovati u izradi operativno učinkovitog te financijski optimalnog i realnog Dugoročnog plana razvoja OSRH i MUP-a koji bi obuhvaćao i širi koncept definiranja obrane i nacionalne sigurnosti kroz gospodarsku sigurnost/obranu. Gospodarska obrana u najužem smislu podrazumijeva samodostatnost suvremenih i konkurentnih na međunarodnom tržištu proizvodnih kapaciteta države i s njima povezanih znanstvenih potencijala koji omogućavaju građanima države opstojnost i prosperitet bez vanjske pomoći. No, gospodarska obrana u širem smislu podrazumijeva i ukupnu gospodarsku dostatnost države za obranu od svih oblika suvremenih prirodnih i antropogenih ugroza u najvažnijim elementima za obranu namjenskom industrijskom i prehrambenom proizvodnjom, održavanjem i remontom hrane, vode, energenata, komunikacijskih sustava, transportnih i logističkih kapaciteta i sustava, naoružanja i municije i drugih sredstava i opreme za potrebe oružane i civilne obrane. Hrvatska još uvijek nema razrađen i uveden sustav gospodarske sigurnosti/obrane u svoje politike i sustav nacionalne sigurnosti. Obzirom na djelotvornost i opcije koje ovakav sustav pruža naprednim državama članicama EU, uobličavanje i definiranje sličnog sustava prilagođenog potreba Republike Hrvatske zasigurno bi dalo pozitivne efekte i učinke na sektor obrambene industrije. 3.2. Dostupni potporni mehanizmi za Sektor (RH i EU kontekst) Vlada RH predlaže visinu sredstava za financiranje obrane i odobrava Dugoročni plan razvoja oružanih snaga kojim se propisuju mjere vezane za opremanje grana i postrojba Oružanih snaga modernim naoružanjem i vojnom opremom te modernizacijom postojećeg naoružanja i vojne opreme koja zadovoljava razvoj ključnih sposobnosti Oružanih snaga. Ministarstvo obrane financira sustav obrane i provodi materijalno zbrinjavanje oružanih snaga. Postupci materijalnog zbrinjavanja propisani su u Pravilniku o načinu materijalnog zbrinjavanja oružanih snaga Republike Hrvatske (NN broj 179/04). Pravilnik sadrži naputke za nabavu složenih borbenih sustava kao dijela djelatnosti opremanja, modernizacije i održavanja naoružanja i vojne opreme. U Republici Hrvatskoj vojna industrija je državnog karaktera što bi značilo da se njezina istraživačkorazvojna i organizacijska shema oslanja u znanju i realiziranju projekata na državne i vojne institucije. Objekti i proizvodni potencijali posebno važni za obranu su objekti znanstvenoistraživačkih institucija koji su uključeni u razvoj naoružanja i vojne opreme (NVO-a), građevine u kojima se obavlja proizvodnja, održavanje, smještaj i čuvanje NVO-a, prateća infrastruktura, proizvodna postrojenja i druga sredstva koja su u sklopu tehnološkog procesa proizvodnje NVO-a. Ministarstvo obrane zaduženo je i za davanje novčanih naknada proizvođačima NVO-a za održavanje spremnosti kapaciteta za proizvodnju NVO-a, u vrijeme kada isti nisu u funkciji, a od posebne su važnosti za 16 obranu Republike Hrvatske. Autoru teksta trenutno nije poznato da li se ova mjera koja je zakonski definirana, doista aktivno i provodi i u kolikom iznosu sredstava državnog proračuna. Iako je u svrhu obavljanja istraživanja predviđeno osnivanje istraživačkih vojnih instituta koji bi trebali biti financirani iz državnog proračuna, realnost je da se upravo zbog konstantnog smanjivanja državnog proračuna namijenjenog obrani – takva vrst ulaganja u pravilu zanemaruje. Zbog globalne gospodarske krize i njezina odraza na Republiku Hrvatsku, nakon 2008. godine nije se mogla postići planirana razina financiranja obrane. Visina i udio obrambenog proračuna u BDP-u su smanjeni.
Slika 1. prikazuje kretanje ukupnog udjela obrambenih troškova u BDP-u, u postocima od 2006-2012, usporedno sa prikazom potrebnih sredstava predviđenih Dugoročnim planom razvoja OSRH do 2015.

NATO - Republika Hrvatska deklarira spremnost za sudjelovanjem u zajedničkim naporima NATO-a i EU-a kroz mehanizme međusobne suradnje na izgradnji, održavanju i jačanju obrambenih sposobnosti. Inicijative poput Pametne obrane (Smart Defence) i združivanja i dijeljenja sposobnosti (Pooling and Sharing) ključni su elementi toga pristupa. Članstvo Republike Hrvatske u NATO-u od 2009. osigurava mogućnost hrvatskim tvrtkama i obrtnicima da u suradnji s drugim članicama NATO-a sudjeluju na projektima znanosti i tehnologije u domeni sigurnosti sustava informacijske tehnologije, tehnologije zaštite okoliša, istraživanja na području energije, geoloških opasnosti (kontrola poplava, gašenje požara, seizmološke studije, itd.). Provodit će se razne aktivnosti kako bi se pojačala suradnja na inovacijama u okviru NATO-vih projekata uključujući komunikacijsku kampanju podizanja svijesti u hrvatskim tvrtkama i akademskim institucijama o mogućnosti sudjelovanja u projektima NATO-a. ESI Fondovi - U Strateškom planu Obrane, dokumenta kojeg je Vlada RH na temelju prijedloga MORHa usvojila na sjednici 25. srpnja 2013, a vezano uz kontekstu članstva RH u EU-u, naglašeno je da će se analizirat mogućnosti korištenja strukturnih fondova za izgradnju sposobnosti Oružanih snaga predviđenih za dvojnu civilno-vojnu uporabu (dual use), primjerice, u područjima traganja i spašavanja, medicinskog prevoženja, nadzora granice, uklanjanja posljedica ekoloških incidenata i sl. Republika Hrvatska će se uključiti u programe razvoja određenih sposobnosti, identificirajući potrebe za onim sposobnostima za čiji razvoj sama nema dovoljno sredstava ili dugoročnoga ekonomskog opravdanja. EU financiranje namijenjeno proizvodnji vojne opreme, proizvoda i tehnologija nije moguće. Mogućnost financiranja postoji samo za projekte istraživanja, razvoja i inovacija – koji mogu sadržavati komponentu vojne tehnologije („dual use“) te za tehnologije koje su prepoznate kroz stratešku podlogu – Strategija pametne specijalizacije! Za trgovačka društva koja svojom aktivnošću, proizvodnjom, uslugama i proizvodima mogu pružiti potporu obrambeno-sigurnosnom segmentu RH, dostupni su modeli potpore koje se provode kroz nacionalna i EU sredstva u nadležnosti središnjih tijela državne uprave zaduženih za industrijske politike i potpore prerađivačkim sektorima (MINGO) te potporama za male i srednje poduzetnike u razvoju proizvodnih procesa, modernizaciju postojećih i razvoj novih tehnologija, procesa i proizvoda i(ili) usluga sa visokom dodanom vrijednosti, podrške u dosizanju standarda i certificiranja, i sl. (Ministarstvo poduzetništva i obrta). Za nacionalna sredstva dostupni su razni programi sufinanciranja proizvodno-razvojnih projekata kroz programe koje po gore navedenim aktivnostima provode nadležna tijela.
Poglavlje 4. - Budući smjerovi razvoja i interesa u kontekstu korištenja sredstava EU - pogotovo onih alociranih kroz ERDF fond - tematski cilj 1 – Istraživanje, razvoj i inovacije Kako je već i napomenuto u gorjem tekstu, mogućnost korištenja ESI fondova iz Financijske perspektive 2014-2020 za izgradnju sposobnosti Oružanih snaga limitirana je na financiranje dvojne civilnovojne uporabe (dual use), primjerice, u područjima traganja i spašavanja, medicinskog prevoženja, nadzora granice, uklanjanja posljedica ekoloških incidenata i sl. Dionici sektora obrambene industrije RH definirana kroz djelovanje klastera konkurentnosti obrambene industrije prije godinu dana započela je proces pripreme i identifikacije razvojnih smjerova u kontekstu mogućnosti korištenja ERDF Fonda za Tematski cilj 1 – Istraživanje, tehnološki razvoj i inovacije. Mogućnost financiranja postoji za projekte istraživanja, razvoja i inovacija – koji mogu sadržavati komponentu vojne tehnologije („dual use“) te za tehnologije koje su prepoznate kroz stratešku podlogu – Strategija pametne specijalizacije! Upravo je Strategija pametne specijalizacije podloga kroz koju će biti navedena razvojna područja s područja istraživanja, razvoja i inovacija zanimljiva za društva koja djeluju kao dionici obrambenog sustava RH Klaster konkurentosti obrambene industrije je kroz djelovanje svojih radnih tijela, ekspertne radne grupe za pripremu ovog dokumenta uz podršku Ministarstva gospodarstva i Agencije za investicije i konkurentnost u tehničkom smislu organizacije sastanaka i prikupljanja kvantitativnih podataka sa terena, pripremio slijedeći sažetak područja interesa i budućih smjerova razvoja sektora obrambene industrije koji se mogu financirati kroz Tematski cilj 1 – Istraživanje, tehnološki razvoj i inovacije, a djelomično i kroz Tematski cilj 3 – Jačanje konkurentnosti malih i srednjih poduzeća, poljoprivrednog sektora te sektora ribarstva i akvakulture. Sažeti prikaz ulaganja Sektora obrambene industrije podijeljen je u nekoliko područja, do kojih su najvažnija ona koja definiraju zajedničke razvojne potrebe za istraživačko-razvojnom infrastrukturom te sažeti prikaz postrojenja i tehnologija koji bi trebali davati dodatnu konkurentnu prednost dionicima ovog sektora na temelju njihovog identificiranog stupnja razvoja. Vrlo je značajan i prikaz daljnjeg razvoja sektora u smjeru korištenja pojedinih naprednih tehnologija (KET) koje se logički nadovezuju na dosegnuti stupanj tehnološke spremnosti identificiranih dionika. Kao osnovni alat za analizu tehnoloških smjerova razvoja, projekata istraživanja i tehnološkog razvoja Sektora, definiranja pod-niša ovog industrijskog sektora korišten je „Upitnik za dionike obrambenog sektora“ koji je pripremila Ekspertna radna grupa Klastera konkurentnosti obrambene industrije. Upitnik i njegova forma stavljeni su u Privitak II. Upitnik je poslan na mail adrese 37 trgovačkih društava za koja se u ovom trenutku mogu reći da predstavljaju okosnicu obrambeno-sigurnosne industrije Republike Hrvatske. Odgovor na Upitnik vratilo je 21 trgovačko društvo što čini visokih 56% posto odaziva. Kao izvor identifikacije trgovačkih društava koja imaju doticaj sa ovim industrijskim sektorom korišteni su slijedeći izvori:
- Katalog Hrvatske vojne industrije – redovito izdanje koje na godišnjoj bazi izdaje Izdavaštvo Hrvatskih vojnih glasila a uz potporu Ministarstva obrane RH - HGK
– Baza podataka Zajednice proizvođača posebne namjene
- Klaster konkurentnosti Obrambene industrije
- Nezavisni stručnjaci i višegodišnji pratioci stanja i trendova Hrvatske vojne industrije
4.1. Prikaz područja interesa za obrambeni sektor 4.1.1. Najvažnija proizvodna infrastruktura Proizvodna infrastruktura se u sažetom obliku može uglavnom svesti na ulaganja i potrebe karakteristične za većinu proizvodnih društava koja djeluju u RH: Proizvodno-razvojni prostor (npr. Proiz hale, proširenje kapaciteta, i sl)
Poslovni prostor za tehnološki razvoj proizvodnje (Proizvodna postrojenja, oprema)
Informacijsko-računalni prostor s laserskom tehnologijom (npr. lasersko krojenje)
Skladišne prostore Prioritet: tehnološko-razvojni prostor i informacijsko-računalni prostor 4.1.2. Najvažnija istraživačko razvojna infrastruktura Identificirane su slijedeće potrebe dionika sektora koje spadaju u ovo područje interesa:
Razvojno-prototipni centar – namjenska i interventna vozila; implementaciju modernih komunikacija i digitalne tehnologije; suvremene laserske tehnologije za 3D vizualizaciju, predikciju i forenziku (CIED opasnosti)
Ispitna stanica i stanica za kontrolu opreme
Ispitni laboratorij i laboratoriji za testiranje (certifikaciju) – balistika i otpornost prsluka (antibalistika)
Certifikacijski laboratorij za ispitivanje vatrenog oružja (CIP)
Laboratoriji za ispitivanje svojstava naprednih materijala (tekstil i obuća) i za fotoniku (ispitivanje prikrivenih svojstava novih maskirnih uzoraka odore) – smjer bazičnih istraživanja materijala sa mogućom implikacijom u gospodarstvu (Sektor tekstilne industrije) Identificirani
Prioriteti (infrastruktura): Centar kompetencija koji integrira razvojno-prototipni odjel, ispitni laboratorij i laboratorij za certifikaciju opreme, komponenti i završnog proizvoda Prioriteti razvoja istraživačko-razvojne infrastrukture: razvoj vozila (posadna i bezposadna), komunikacije i digitalna tehnologija, 3D tehnologija i laserska tehnologija
Prioriteti razvoja laboratorija i laboratorijske opreme: ispitivanja, nalazi, testiranja i certifikacija opreme, prsluka, vatrenog oružja, novih materijala, elektroničkih komponenti, djelova, sklopova i opreme, te gotovih proizvoda
4.1.3. Najvažnija postrojenja/tehnologije Strojevi za proizvodnju (optolektroničkih senzora, CNC strojevi za obradu metala i aluminija, rezanje metala, izradu i obradu plastike, izotermičkih panela, kalupa, ultarzvučno i visokofrekventno zavarivanje pomoću specijalnih ljepila, elektrozvučno zavarivanje, preše i alati za savijanje i pjeskarilice, CNC obradni centri srednje veličine, automati za tekstilnu industriju, automati za proizvodnju vodonepropusnih i zrako propusnih odjevnih predmeta iz laminantnih tkanina, protubalističke opreme i donjeg rublja sa srebrnim nitratom, itd)
Industrijski roboti i CAD/CAM automatizirana proizvodnja
Razvojni alati za implementaciju strojeva za proizvodnju i odgovarajuća oprema visoke rezolucije
Oprema i programski paketi za simuliranje proizvodnih radnji i funkcioniranje proizvodnih linija (npr. 3D printeri) Prioriteti proizvodnje i proizvodnih linija: novi materijali za kacigu, prsluke i odjeću, te za proizvodnju malog i lakog oružja, industrijski roboti i CAD/CAM obradni centri i strojevi, oprema visoke rezolucije i paketi za simuliranje (proizvodnje i proizvodnih linija)
4.1.4. Napredne tehnologije (ket) Mikro i nanoelektronika (za kacige, mikrovalni komunikacijski modemi, prijenos podataka bez optičke vidljivosti, kripto zaštita, i sl.)
Laserska tehnologija (LIDAR) za prikupljanje, obradu i vizualizaciju podataka kao i 3D skeniranje (terestrički skeneri, bespilotne letjelice za 3D skeniranje)
Novi materijali (termoplastika u sučelju s metalima, poluesteri, poliureteni, kompozitni materijali, korištenje grafena, balistički materijali, )
Procesna i ugrađena (Embaded) računala za automatizaciju i regulaciju procesa (mikrokontroleri, senzori, analizatori, generatori, laseri za pozicioniranje objekta, PLC-ovi, HMI-ovi, SCAD-a sustavi i sl.) Prioriteti KET Tehnologija: mikro i nano tehnologija, laserska tehnologija, tehnologija novih materija, procesna tehnologija za automatizaciju proizvodnje i automatizaciju mobilnih vozila (strojevi za humanitarno razminiranje)
Poglavlje 5. – Zaključci i preporuke 5.1. Zaključci Obrambena industrija u Hrvatskoj predstavlja zdrav i jak sektor čije određene performanse u velikoj mjeri odudaraju od performansi ukupnog sektora i cjelokupne prerađivačke industrije. Dok ukupno gospodarstvo i danas ima silaznu putanju, radnih mjesta je sve manje, stremljenje višem stupnju tehnološkog razvoja, ulaganja u istraživanje razvoj i inovacije su rijetki izuzeci, obrambena industrija u hrvatskoj pokazuje upravo suprotne rezultate. Na žalost ova je industrija s određenim pokazateljima izuzetak te se ne uklapa u opće negativne trendove. U početku ove analize napomenuto je da je vrlo teško bilo napraviti dubinsku analizu cjelokupnog industrijskog sektora iz nekoliko važnih razloga:
- Definiranje samog pojma i spektra Obrambene industrije
– Fokus ovog dokumenta bio je usmjeren prema proizvođačima naoružanja i vojne opreme koji imaju potpisane ugovore sa nosiocima obrambeno-sigurnosnog sustava (MORH, MUP, DUZS)
– Za naglasiti je da ne postoje jasno definirani Kriteriji za same proizvođače robe vojne namjene i nevojnih ubojnih sredstava
- Neusklađenost NKD-a – Važno je naglasiti da trenutna podjela prema NKD-u ne definira točno obrambeni sektor te statistički pokazatelji temeljeni na ovakvoj klasifikaciji NKD-a ne prikazuju stvarno stanje ovog sektora
Glavni cilj ove Analize bio je utvrditi potencijale i smjerove tehnološkog razvoja za dionike sektora obrambene industrije kako bi isti imali mogućnost i priliku koristiti Europske strukturne i investicijske (ESI) fondove u Financijskoj perspektivi 2014-2020 EU, pogotovo onih alociranih kroz Tematski cilj 1 – istraživanje, tehnološki razvoj i inovacije. Važno za istaknuti ovdje je da je za dionike obrambenog sektora izrazito limitirana mogućnost povlačenja sredstava iz ESI Fondova. EU financiranje namijenjeno proizvodnji vojne opreme, proizvoda i tehnologija nije moguće. Mogućnost financiranja postoji samo za projekte istraživanja, tehnološkog razvoja i inovacija – koji mogu sadržavati komponentu vojne tehnologije („dual use“) te za tehnologije koje su prepoznate kroz stratešku podlogu – Strategija pametne specijalizacije! Definirani smjerovi tehnološkog razvoja kroz ovaj dokument biti će ukomponirani upravo u navedeni strateški dokument (Strategija pametne specijalizacije) koja predstavlja ex-ante preduvjet za korištenje EU Fondova za Tematski cilj 1-Istraživanje, tehnološki razvoj i inovacije čime će se omogućiti dionicima ovog industrijskog sektora mogućnost financiranja istraživačkorazvojnih projekata temeljenih na njihovim stvarnim potrebama. Posebno je važno naglasiti da je predstavljeni tehnološki smjer razvoja ovog sektora, identificirana područja interesa u pogledu tehnologija, istraživačko-razvojne infrastrukture, naprednih tehnologija temeljen na „bottom up“ pristupu, odnosno da su sami dionici ovog Sektora identificirali svoje potrebe koje su u ovoj Analizi objedinjeno prikazane. Dobro sročen i fokusiran upitnik poslan na 45 hrvatskih trgovačkih društava (svih kategorija) za koja se u ovom aktualnom trenutku mogu reći da 22 predstavljaju okosnicu hrvatske obrambene industrije, jasno je ukazao na potrebe i smjerove razvoja ove industrije temeljene na stvarnom stupnju tehnološkog razvoja ovog sektora. Osnovnu projektnu zadaću za ovu Analizu zadao je Klaster konkurentosti obrambene industrije koji je na sastanku lidera/nacionalnih šampiona ovog industrijskog sektora Odlukom definirao zadaću, odredio ekspertni tim koji je bio zadužen za provedbu iste, te u suradnji sa Ministarstvom gospodarstva definirao rokove i dodatne elemente ovog dokumenta kako bi bio prihvatljiv za proces i metodologiju pripreme Strategije pametne specijalizacije.
U pregledu sektora i izrađenoj podlozi, te definiranom zadaćom koju je ovaj dokument trebao polučiti jasno je vidljivo kako ova industrija sa sobom nosi nekoliko pozitivnih odlika zbog kojih je posebno važna za ulaganja u istraživanje, tehnološki razvoj i inovacije jer već sad unutar strukture samog industrijskog sektora postoje tvrtke koje su svojim dugogodišnjim samostalnim poslovanjem dokazale svoju tržišnu održivost i aplikativnost vlastitih istraživačko-razvojnih projekata u komercijalnu fazu:
1. Rast tržišta i izvoza unatoč kontrakciji gospodarstva
2. Prepoznatost od strane vanjskih kupaca
3. Stremljenje ulaganjima u istraživanje i razvoj – nužnost daljnjeg razvoja proizvoda visoke dodane vrijednosti uz jasno istaknutu potrebu za stručnom i visoko obrazovanom radnom snagom
4. Visoko Tehnološki stupanj razvoja za većinu identificiranih društava – logična je i jasno vidljiva nadogradnja već postojećih kapaciteta (kroz analizu poslanog Upitnika)
5. Visoka kohezivnost sektora – društva unutar samog sektora spremna su ulaziti u zajedničke kolaborativne projekte sa znanstveno-istraživačkom zajednicom i drugim igračima u cilju razvoja novih proizvoda i tehnologija
6. Visoka bruto operativna profitna stopa u odnosu na ostatak prerađivačke industrije – viša profitabilnost / jači utjecaj na gospodarski rast i veća mogućnost za reinvestiranje profita 5.2. Preporuke
Sukladno navedenom donosimo nekoliko preporuka za naredno razdoblje u smislu daljnjeg razvoja i potrebnih aktivnosti obrambene industrije u RH. - Izrada dubinskih analiza (identifikacija lanaca dobavljača i uključenosti u globalne lance vrijednosti, izvoznih strategija) i strategije za cijeli Sektor (koja bi uključivala sve aktere obrambeno-sigurnosnog aspekta te pružala jedinstveni potporni okvir koji bi davao jasne smjerova razvoja industriji) te prepoznavanje istog kao važne okosnice budućeg razvoja gospodarstva - Razvoj poslovnog okruženja s naglaskom na Inovacijsku infrastrukturu za pokrivanje i potporu aktivnostima više dodane vrijednosti – npr. Razrada projekta Centra kompetencija za koji je većina dionika sektora obrambene industrije istaknula kao ključno ulaganje koje nedostaje u razvoju određenih konkurentskih prednosti – za napomenuti je da su društva u obrambenom sektoru sama već definirale potrebe i razvojne tehnološke smjerove kojima idu – Centar kompetencija trebao bi dati podršku upravo tim identificiranim potrebama 23 - Razvoj istraživačko razvojnih projekata unutar Centra kompetencija – kolaborativnih projekata kojim bi se opravdala svrha samog centra, identifikacija dionika koji su spremni aktivno sudjelovati u razvoju takvih projekata te sufinancirati dio razvoja - Animacija sektora u pogledu dostupnih mogućnosti za financiranje istraživačko-razvojnih projekata u pogledu korištenja ESI fondova
– koje vrste projekata će financirati Ministarstvo gospodarstva, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta a koje Ministarstvo poduzetništva i obrta - Razvoj ljudskih resursa i kompetencija
- Osnovu razvoja sektora obrambene industrije predstavlja ljudski kapital. Potrebno je uskladiti obrazovne programe u strukovnim i visokoškolskim ustanovama s novim trendovima u sektoru kako bi se došlo do potrebitog broja kvalificirane i specijalizirane radne snage. Također, postojeću radnu snagu potrebno je nadalje osposobljavati ciljanim programima izobrazbe i (ili) je prema potrebi prekvalificirati.
- Usmjeravanje rada Klastera konkurentnosti prema identifikaciji novih tržišnih niša za ovaj sektor, novih razvojnih smjerova koja bi društva u ovom sektoru kolaborativnim djelovanjem mogla ostvariti – npr. Razvoj objedinjenog sklopa opreme i zaštitne odjeće nove generacije za obrambeno-sigurnosni sektor (integracija komponenata opreme i naoružanja vojnika), razvoj sigurnosnih standarda i certifikacijskih procedura testiranja opreme i tehnologije, razvoj balističke zaštite uporabom novih materijala (grafen) i naprednih tehnologija, itd.
- Širenje i identifikacija novih izvoznih tržišta koji imaju potrebe za većom razinom tehnološke razvijenosti određenih proizvoda dvojne namjene i sredstava koje bi bili u mogućnosti proizvesti društva unutar obrambene industrije RH. Potrebno je gledati granična tržišta koja imaju dostatne kapacitete za kupovinu razne vrste oprema i sredstava a koja s druge strane ne preferiraju nabavu proizvoda, roba i usluga prema tradicionalnoj podjeli na „zapadne“ i „istočne“ tehnologije, proizvodne sustave i proizvode.
- Privlačenje ciljanih stranih ulaganja u Sektor
- Ciljano, planirano i proaktivno privlačenje novih direktnih stranih ulagača u aktivnosti za koje sam Sektor obrambene industrije odluči da su najpogodnije te koje će donijeti najjači ekonomski efekt i progresivni efekt.
Za istaknuti je da uspjeh u privlačenju direktnih stranih ulaganja ne ovisi samo o planu i volji za proaktivno privlačenje ulagača već i o stvaranju povoljnog ulagačkog okruženja za ciljane ulagače. Na ovom planu bi se trebalo uložiti veliki trud u pripremanju tog okruženja kroz: prilagodbu već spomenutog obrazovnog sustava; utvrđivanja potrebe sektora za određenom vrstom stranog ulaganja (što želimo? Koja vrst ulaganja je od izrazitog poticaja/interesa za sektor?); identifikacija posebnih alata za poticanje ciljanih aktivnosti sa višom dodanom vrijednosti (koje preduvjete je potrebno ispuniti za takve aktivnosti i takvu vrst ulaganja?); olakšavanje procesa realizacije ulagačkog projekta itd.
- Transfer Tehnologije i znanja - Ovaj se cilj uvelike oslanja na već navedene preporuke i ciljeve jer će se realizacijom gornjih preporuka i aktivnosti istovremeno ostvariti i veći i kvalitetniji transfer znanja i tehnologije. U ovome sama tehnologija i znanje sa sobom donose i više plaće kao i višu dodanu vrijednost konačnog proizvoda i usluge, ali ono što je još i važnije je da taj transfer unosi nova znanja i kompetencije u samo društvo čime se tada stvaraju dodatni potencijali za daljnji razvoj same industrije koja više ne bi ovisila samo o dolasku ili nedolasku novih stranih ulagača. Na ovaj se način, uvjetno rečeno, preskače nekoliko stepenica organskog razvoja industrije te se omogućuje daljnji organski razvoj kroz interne resurse, znanja i kompetencije.
Izradio: Ekspertni Tim Hrvatskog Klastera konkurentosti Sektora obrambene industrije Partneri: Hrvatski Klaster Konkurentosti obrambene industrije, Ministarstvo gospodarstva http://www.aik-invest.hr/wp-content/uploads/2013/12/Obrambena-industrija-Analiza-PRIKAZ-I-MOGU%C4%86I-SMJEROVI-RAZVOJA.pdf
Zadnja promjena: Admin; sri oľu 16, 2016 10:06 pm; ukupno mijenjano 7 put/a.