Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i protuzračna obrana

sa priprema podpore ISAFu (Croatian Military Magazine no. 11)

23.4.2016, VIJESTI

Eskadrili transportnih helikoptera uručena Nagrada Grada Visa

Eskadrila transportnih helikoptera (ETH) 93. zrakoplovne baze Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane primila je danas, u subotu 23. travnja 2016. Nagradu Grada Visa za iznimna postignuća na području hitnog helikopterskog medicinskog prevoženja s tog otoka.

Nagradu je zapovjedniku eskadrile bojniku Anti Siniši Kozini uručio gradonačelnik Visa Ivo Radica na svečanoj sjednici Gradskog vijeća u sklopu programa obilježavanja i proslave Dana Visa  i blagdana Svetog Jurja.

Hitni medicinski letovi helikopterima HRZ i PZO posebno su važni za otok Vis tijekom turističke sezone zbog hitnog prijevoza ne samo domaćeg stanovništva nego i gostiju koji ljetuju na Visu i koji se zbog potreba liječenja na najbrži mogući način vojnim helikopterima zbrinjavaju do KBC Split ili drugih medicinskih ustanova u RH.

Tako je u 2015. godini sveukupno prevezeno 450 pacijenata, a od tog broja s otoka Visa prevezena su 33 pacijenta dok je u ovoj godini do 22. travnja ETH  prevezla 5 osoba s Visa, a zadnji zabilježen let je 20. travnja kada je hitno zbrinuto dvoje pacijenata.

Zahvaljujući se na nagradi bojnik Kozina je kazao  kako su letačke posade HRZ i PZO cijele godine, 24 sata spremne poletjeti u bilo koje vrijeme kada stigne poziv za zračnim prijevozom pacijenata i spašavanjem života. „Let s Visa do KBC Firule traje nekih 20-ak minuta što znači da se svi pacijenti zbrinjavaju u okviru „zlatnog sata“, odnosno unutar 60 minuta od dobivanja dojave do dolaska na hitni bolnički prijam“, istaknuo je Kozina te naveo kako je od 2010. sveukupno do danas vojnim helikopterima s Visa prevezeno 230 osoba što znači da praktički i nema obitelji na Visu iz koje netko kroz proteklo vrijeme nije zbrinut u akcijama hitnog helikopterskog prevoženja. Zanimljivost medicinskih letova s otoka Visa su i dva poroda u helikopteru od kojih se zadnji dogodio u kolovozu prošle godine. Zahvalu domaćinima na dodijeljenom priznanju, bojnik Kozina završio je čestitkom stanovnicima Visa na izboru tamošnje plaže Stiniva najljepšom europskom plažom.

Posebni gosti pilota   na današnjoj svečanosti bila su djeca s otoka Visa koja su razgledavala vojni helikopter i fotografirali se s letačkom posadom koja sudjeluje u humanim misijama spašavanja ljudskih života, a prikazani su im i načini spašavanja unesrećenih osoba sa nepristupačnih terena.

Posebnu zahvalu letačkoj posadi uputili su mještani Visa koji su kroz protekle godine vojnim helikopterima  zbrinjavani do bolničkih ustanova. Među njima je bila i stanovnica Grada Visa Zorica Perić koja rekla kako je zahvaljujući pilotima njezin dječak danas živ jer je morao biti hitno prevezen sa splitskih Firula u Zagreb. „Zbog vas se na Visu sigurnije osjećamo i hvala vam na svemu plemenitom što činite“, poručila je mještanka Visa posadi koja je ovoga puta na Vis doletjela u svečanoj prigodi.

Tweet Foto: HRZ i PZO/ M. Karačić
Foto: HRZ i PZO/ M. Karačić

Novo u programu Krila Oluje 

[You must be registered and logged in to see this link.]

Buducnost HRZ?



The FA-50 is a new light combat aircraft manufactured by Korea Aerospace Industries (KAI), for the Republic of Korea Air Force (ROKAF). It is a light combat version of the T-50 Golden Eagle supersonic advanced jet trainer and light attack aircraft.

Pogledati:

od 5:45 se prica o proslavi u Okucanima nakon nekih bljavih priloga soc-komunistickog tipa o nicemu (takav je taj HRT)

Šundov HRT od 8:15 na dalje ... 11:00 borbeno zrakoplovstvo nije upitno

[You must be registered and logged in to see this link.]

Nevjerovatno ...


Podignuta optužnica protiv pilota helikoptera koji je pao u Vukovaru

[You must be registered and logged in to see this image.]

Piše JL,Foto Ilustracija/EPH

Devet godina nakon pada vojnog helikoptera Mi 8 MTV-1 oznake H-253 u Vukovaru, pri čemu su tri osobe poginule, Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici podiglo je optužnicu protiv pilota helikoptera Roberta Garića, piše [url=http://jutarnji list./]Jutarnji list.[/url]
U priopćenju Općinskog državnog odvjetništva Velika Gorica navodi se da se "okrivljeniku stavlja na teret da je kao pilot helikoptera Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane 9. srpnja 2007. u 15.24 sata na helidromu vojarne 204. vukovarske brigade u Vukovaru obavljao vertikalno polijetanje i lebdenje protivno Uputama za upravljanje helikopterom, zbog čega je izgubio kontrolu nad helikopterom koji je udario u konstrukciju hangara i pao na tlo.
U navedenom su događaju tri osobe smrtno stradale, a dvije su zadobile teške tjelesne ozljede", stoji u priopćenju. Zanimljivo je da je u priopćenju navedeno kako su u tom događaju dvije osobe ozlijeđene, a zapravo je ozlijeđeno ukupno sedam osoba. Za ovo djelo zaprijećena je kazna do deset godina zatvora.
Optužnica je podignuta osam mjeseci nakon što je to isto državno odvjetništvo nakon pet i pol godina odustalo od istrage protiv četvorice nekadašnjih zaposlenika Zrakoplovno-tehničkog zavoda u Velikoj Gorici, koje se smatralo glavnim osumnjičenicima za smrt troje ljudi. Protiv njih je pokrenuta istraga nakon što je čelnik civilno-vojnog povjerenstva Dinko Vodanović 2008. godine javnosti pokazao komad spužve i rekao da se s "velikom sigurnošću može reći" da je neovlašteno ugrađena spužva glavni tehnički razlog pada helikoptera. Vodanović je tada pojašnjavao da je spužva neovlašteno ugrađena oko komandi helikoptera, što je onemogućilo pilotu ispravljanje helikoptera te prouzročilo njegov pad. Iako se već tada taj nalaz dovodio u sumnju i upiralo se prstom u pilota helikoptera, istraga je otvorena protiv radnika ZTC-a. U medijima se već tada pisalo kako je Garić imao zdravstvenih problema.
Da nije imao valjanu liječničku dokumentaciju, odnosno da nije obavio zdravstveni pregled u zadanom toku te da nije imao dovoljan sat naleta. Budući da je bila riječ o pilotu koji je prevozio i predsjednika Republike, za takve propuste, tvrdilo se, bio je kriv sustav zapovijedanja u Ratnom zrakoplovstvu kojem je tada na čelu bio general Vlado Bagarić. No istraga nije otišla u tom smjeru.
Sam Garić izjavljivao je da je s tim helikopterom i ranije imao problema, a čuo je i da su se drugi piloti žalili na njega. Za sve je krivio preinake koje su na letjelici napravljene u ZTZ-u.
Njegov odvjetnik Mate Kustura nedavno je izjavio da u sustavu HRZ-a postoje ljudi kojima se neće suditi, iako su naredili i odobrili preinaku helikoptera i njegovo puštanje u promet bez procedura, dozvole za letenje i adekvatne obučenosti pilota, a što je rezultiralo nesrećom.
 
Tijekom petipolgodišnje istrage obavljena su dva vještačenja uzroka pada helikoptera. Zaključak oba vještačenja je isti - spužva nije uzrok pada helikoptera, nego je za pad kriv pilot Robert Garić. Prema nalazima vještaka, čak da se spužva i zaglavila, pomicanje komandi bilo bi i dalje moguće, a pilot bi u tom slučaju trebao odustati od leta i sigurno prizemljiti helikopter. U drugom vještačenju, koje je radio Prometni fakultet u Ljubljani, decidirano se navodi da "za nekontrolirano okretanje helikoptera ulijevo nije bila kriva blokada otklona palice i pedala udesno. Teorija da pilot nije mogao upravljati zbog izolacijske spužve koja se zaglavila iznad rešetki upravljačkog sustava na stropu putničke kabine i nenadano ih zablokirala nije vjerojatna".

pogledati prilog [You must be registered and logged in to see this link.]

malo probnih balona ... ovi mediji opasno sire propagandu i strah ... nikakav niz incidenata nije bio sa Ukraniskim remnotom ...

NABAVLJAMO NOVE RATNE ZRAKOPLOVE?


Zagreb, 08.05.2016., 21:05 Autor: I.P.M./T.V. komentara

Nakon niza incidenata s postojećim MiG-ovima formirano je Savjetodavno tijelo vezano uz stanje i perspektive borbenog aviona HRZ-a.




Kako doznajemo iz MORH-a, u petak je imenovano Savjetodavno tijelo vezano uz stanje i perspektive borbenog aviona Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane.
Predsjednik je umirovljeni general-pukovnik Josip Čuletić, a članovi su umirovljeni general-bojnici Josip Štimac i Vlado Bagarić.
U rad se može uključiti i druge stručne osobe.

Zemunik, 11.05.2016

Od službenog predstavljanja do danas Krila Oluje nastupila su 41 put na 22 medjunarodna aeromitinga izvan RH. Samo na jednom od njih, u Rivoltu/Italija 2010.g. nastup Krila Oluje uzivo je gledalo 500,000 gledatelja. 

Ove godine Krila Oluje će po prvi put nastupiti u Ujedinjenom Kraljevstvu i to na najprestižnijem vojnom aeromitingu na svijetu - Royal International Air Tattoo (RIAT). Ovaj aeromiting okuplja predstavnike većine svjetskih ratnih zrakoplovstava, a 2003.g. je ušao u Guiness-ovu knjigu rekorda zbog nevjerojatnih 535 zrakoplova koji su sudjelovali u programu mitinga.
U rujnu će Krila Oluje po treći put sudjelovati na aeromitingu Airpower u Zeltwegu/Austrija, jednom od najpoznatijih vojnih aeromitinga na europskom kontinentu, kojeg gledatelji iz Hrvatske u pravilu posjećuju u velikom broju.




Krila Oluje display sequence season 2016, 23 aerobatic maneuver in one picture smile emoticon
Krila Oluje program za sezonu 2016, 23 akrobatska elementa u jednoj slici smile emoticon



Izvor: facebook: [You must be registered and logged in to see this link.]

Gosp. Ivan Selak sa nasom buducnosti ... izvor: facebook

Na danasnji dan prije 24 godine prelet sa ovom pilom...

[You must be registered and logged in to see this image.]

Vrijeme leti i nasljednici su tu

[You must be registered and logged in to see this image.]

VRLO ČVRST DOKAZ [You must be registered and logged in to see this link.]

Foto: Patrik Macek/PIXSELL
Autor: Ana Raić-Knežević 21:47 25.03.2016


U istrazi sumnjive nabavke i remonta MIG-ova Hrvatskog ratnog zrakoplovstva Državno odvjetništvo ima vrlo čvrst dokaz – iskaz pokajnika koji je sudjelovao u davanju mita uključenima u organizaciju tog posla, piše u sutrašnjem tiskanom izdanju Telegram.
Prema informacijama kojima raspolaže Telegram, riječ je o osobi iz tvrtke koja je sudjelovala u natječaju za remont borbenih zrakoplova, te je upoznata s iznosima mita što su ga dobili predstavnici hrvatske strane s kojom je posao ugovaran. Iako je riječ o podacima koji su istražiteljima poznati još od 2014. godine, kada je do njih došla i SOA, sada postoji formalan iskaz koji može biti korišten kao dokaz u postupku. Potvrđeno je to Telegramu iz više izvora.


Pokajnik je iznio vrlo precizno datume i iznose predaje mita čiji se iznos kretao u rasponu od 50-200 tisuća eura.

Zanimljivo je da su obje tvrtke koje su sudjelovale u natječaju davale novac predstavnicima hrvatskog naručitelja, ne bi li si osigurale posao remonta MIG-ova 21 BIS.
Taj ugovor 8. srpnja 2013. godine tadašnji ministar obrane Ante Kotromanović (na fotografiji gore) potpisao je s direktorom ukrajinskog zavoda Ukrspecexport Dmitrijem Alekandrovičem Peregudovom. Konkurentska, rumunjska kompanija Aerostar, otpala je iz igre.

Prema sklopljenom ugovoru remont je MORH trebao platiti 132,988.865 kuna, a njime se trebao osigurati pouzdani nadzor hrvatskog neba sljedećih desetak godina.
No, čini se da je stvoren jedan od najvećih skandala u hrvatskom obrambenom sustavu, koji bi se sada ipak mogao do kraja rasplesti.
Naime, nakon iskaza pokajnika, koji se slomio pod teretom svega što se događalo u ovom slučaju, te odlučio na kraju otvoriti dušu istražiteljima, inkriminirajući i sebe samog, ispitano je još nekoliko osoba ne bi li se njegove riječi provjerile. Suočeni s okolnosnim priznanjem i ostali ispitani iznijeli su konačno istinu o mitu što je plaćano za remont MIG-ova. A navodno su ga plaćale i ukrajinska i rumunjska strana.
Kada će istraga biti finalizirana nije nam potvrđeno, no s obzirom na složenost procesa zasigurno će trajati barem sljedećih godinu dana. Za to vrijeme najviše će trpjeti piloti Hrvatskog ratnog zrakoplovstva koji ni do sada nisu imali dovoljno sati letenja, a novim prizemljavanjem MIG-ova 21, kojima će se ponovno provjeravati svi ugrađeni dijelovi i oprema, dodatno će im pasti letački standard.

Svečano obilježena 25-obljetnica formiranja OS RH i Dana HkoV-a

28.5.2016, PRIOPĆENJE Foto: MORH/ S. Brigljević

Mimohodom svečanih postroja i ratnih zastava postrojbi OSRH-a na stadionu u Kranjčevićevoj, danas 28. svibnja 2016. godine, održana je središnja svečanost obilježavanja 25. obljetnice formiranja Oružanih snaga RH, Dana oružanih snaga i Dana Hrvatske kopnene vojske.

Svečanosti su prisustvovali Predsjednica RH i vrhovna zapovjednica OS RH-a Kolinda Grabar-Kitarović, predsjednik Hrvatskog Sabora Željko Reiner, predsjednik Vlade Tihomir Orešković, prvi potpredsjednik Vlade Tomislav Karamarko, potpredsjednik Vlade Božo Petrov, ministar obrane Josip Buljević, načelnik GS OS RH general zbora Mirko Šundov te ostali visoki uzvanici, kao i građani koji su s tribina promatrali svečanost.

Početak svečanosti obilježilo je ispaljivanje 25 počasnih topničkih plotuna sa RŠC Jarun koje se moglo vidjeti na ekranima, a stadion u Kranjčevićevoj preletjela su i tri hrvatska borbena zrakoplova Mig-21 u čast svim braniteljima i žrtvama Domovinskog rata.
Nakon što je predsjednica RH dala odobenje za početak, na stadionu se postrojilo 16 svečanih postroja.  Pred okupljenima predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović istaknula je kako je vrijeme stvaranja samostalne i međunarodno priznate Republike Hrvatske, njezine obrane  i oslobađanja jedinstveno u našoj povijesti te kako su mnogi među prisutnima imali čast i povlasticu biti sudionicima i svjedocima toga istinski povijesnog vremena.

"Dana 28. svibnja 1991. bio je veliki povijesni dan. Postrojena pred svojim predsjednikom, hrvatska je vojska bila jedna i jedinstvena. Morali  smo proći težak i pogibeljan put do svoje slobode i međunarodno priznate samostalnosti, a presudan doprinos tome dale su naše OSRH, utemeljene na današnji dan prije 25 godina", rekla je predsjednica Grabar-Kitarović i dodala da su hrvatske oružane snage u iznimno kratkom vremenu stasale do organizirane i uvježbane vojne sile. "Hrvatska  je članica EU i NATO-a te uvažen subjekt na međunarodnoj sceni.  U svim međunarodnim misijama hvatski vojnik je iznimno cijenjen, ne samo zbog vojničkih znanja i vještina, već i zbog ljudskih vrlina. OS RH i danas imaju veliki ugled u društvu i povjerenje hrvatskog naroda, a ja ću raditi na tome da se to povjerenje i ugled ne samo očuvaju nego i povećaju", zaključila je predsjednica u svom obraćanju.

Predsjednik Hrvatskog sabora Željko Reiner istaknuo je veliku važnost smotre Zbora narodne garde na stadionu u Kranjčevićevoj prije 25 godina. "Smotra ZNG-a na stadionu NK Zagreb pred oko 15 tisuća ljudi bila je tada nepohodno važna jer je dala potrebnu nadu hrvatskom narodu da se može obraniti od postojećih prijetnji  daleko nadmoćnijeg  neprijatelja, da ima svoje oružane snage i da one imaju svoje unifome jer su to bile prve uniforme naših snaga", rekao je Reiner i naglasio da je tada izravan prijenos smotre na Hrvatskoj televiziji ohrabrio i potaknuo motivaciju hrvatskog stanovništva te je upravo zato taj dan proglašen Danom OS RH-a i Hrvatske kopnene vojske.

Predsjednik Vlade Tihomir Orešković rekao je kako su hrvatske oružane snage bile sastavljene od Hrvata  iz domovine i dijaspore koji su zajedničkim trudom i doprinosom uspjeli pobijediti u ratu za slobodu i neovisnost. „Hrvatska vojska je pobjednička vojska, a hrvatski narod je pobjednički narod. Nakon pobjede nastavili smo graditi naše oružane snage i Hrvatska je danas važna članica NATO-a i najmlađa članica EU. Od zemlje koja je 90-ih tražila pomoć drugih, postali smo aktivni subjekt izgradnje globalne sigurnosti“, istaknuo je premijer Orešković.

Mnistar obrane Josip Buljević ovaj je svečani dan nazvao danom za povijest, trenutkom za ponos i  razlogom za nadu. "Čestitam vam vaš dan, Dan Oružanih snaga i Dan Hrvatske kopnene vojske. Prije 25 godina na ovom istom mjestu prvi predsjednik Republike Hrvatske Fanjo Tuđman uručio je ratne zastave postrojbama zbora narodne garde. Bilo je to u vremenu u kojem se mlada hrvatska država našla pred iskušenjem", rekao je ministar Buljević u svom obraćanju. "Ovom prigodom se prije svega sa zahvalnošću moramo prisjetiti svih naših prijatelja branitelja koji su za obranu  domovine založili svoje živote. Zahvaljujući našim braniteljima stvorili smo vojsku koja je prvi put u hrvatskoj povijesti pod vodstvom predsjednika Tuđmana bila bitke za suverenu i slobodnu Hrvatsku. Stvorili smo našu vojnu silu u ratu, izgrađivali je u miru i transformirali smo oružane snage prema novim zahtjevima. Pripadnici pobjedničke vojske danas su širom svijeta cijenjeni  i poštovani kao pouzdani saveznici", zaključio je ministar obrane.

Načelnik Glavnog  stožera OSRH-a general zbora Mirko Šundov čestitao je 25. obljetnicu ustrojavanja Oružanih snaga RH. "Početak stvaranja samostalne i neovisne Republike Hrvatske bio je obilježen agresijom i borbom hrvatskog naroda za nacionalnu opstojnost. Narod koji vjeruje, koji se bori za svoju slobodu i svoju domovinu ne može biti pobijeđen. Ustrojavanje pvih postrojbi u okviru Zbora narodne garde pokazalo je odvažnost, odlučnost i uspješnost organiziranja oružane sile što je dovelo do obrane i zaustavljanja napredovanja agresora na bojištima od Vukovara pa do Dubrovnika. Nakon toga hrvatska vojska se još bolje organizira, oprema i osposobljava i uspješno provodi oslobodilačke operacije. Nakon mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja OS RH su se preustrojile  u manje brojnu , ali efikasnu i profesinalnu organizaciju koja se uspješno integrirala u NATO i EU" istaknuo je načelnik GS OSRH-a general Šundov.

Svečanost obilježavanja Dana oružanih snaga RH i Dana HKoV-a nastavljena je na zagrebačkom Jarunu. Pred visokim uzvanicima i brojnim posjetiteljima, u okviru prigodnog programa, predstavljen je djelić impresivnih sposobnosti pripadnika Oružanih snaga i Ministarstva unutarnjih poslova. Publika je tako imala prilike vidjeti padobranske skokove pripadnika specijalnih snaga koji su iskakali iz helikoptera Mi-171Sh, te  je na kraju jedan od padobranaca, pripadnik ZSS-a, stožerni narednik Zlatko Vicencinović, doskočio pred svečanu tribinu i predsjednici RH Kolindi Grabar Kitarović uručio zastavu Republike Hrvatske.

U nastavku programa predstavljene su sposobnosti borbenih ronioca, pripadnika 2. Grupe specijalnih snaga, ZSS je demonstrirao neke od tehnika i procedura iz bliske borbe, kao što su prikaz upada u prostoriju i izvođenje tehnika tranzicije prema sekundarnom oružju, prikaz reakcija prilikom iznenadnih napada, obrane improviziranim predmetima ili goloruka borba protiv jednog ili više napadača.
Pripadnici Specijalne policije MUP-a demonstrirali su situacije napada na štićenu kolonu i reakcije zaštitnog tima zaduženog za odbijanje napada i postupanje u takvim situacijama.

Snažan pljesak i ovacije okupljenih izazvao je nastup akrobatske skupine "Krila Oluje" iz sastava Eskadrile aviona 93. zrakoplovne baze HRZ i PZO. U devetminutnom nastupu, šest pilota u avionima Pilatus PC-9M prikazalo je dio svog letačkog programa po kojem su postali svjetski poznati: petlju, desni zaokret, bačvasti valjak, desnu kosu petlju, vertikalni valjak i kovit, pojedinačne valjke, trostruko ogledalo te završni razlaz.

U okviru programa na Jarunu predstavljen je i TT zbor tehnike i naoružanja, borbene i neborbene tehnike te demonstracija sposobnosti i vještina pripadnika OSRH I MUP-a. Izloženi su eksponati Vojnog muzeja, prezentiran je progam "Kadet" i studijski programi HVU-a, Hrvatska vojna glasila predstavila su svoja tiskovna, video i cd izdanja, a u nastavku programa, u 17 sati, održat će se koncert Orkestra OSRH i Klape Sv. Juraj HRM-a i gostiju.

Krešimir Žabec je prije toga sigurno dilao ukradena auta iz njemacke ...



NE ODGOVARAJU SERIJSKI BROJEVI
NOVI DETALJI U AFERI REMONTA AVIONA U MIG-ovima su ugrađeni motori nepoznatog porijekla
AUTOR: Krešimir Žabec, OBJAVLJENO: 01.06.2016. u 12:00, MORH

Serijski brojevi na motorima zrakoplova ne odgovaraju onima koji su navedeni u dokumentaciji koju je ukrajinski zavod predao našem Ministarstvu obrane


Dva motora koja se nalaze u MiG-ovima 21 koje je Hrvatska kupila u Ukrajini nepoznatog su porijekla. Odnosno, serijski brojevi na motorima ne odgovaraju brojevima koji su navedeni u popratnoj dokumentaciji koju je ukrajinski zavod Ukrspecexport predao Ministarstvu obrane, doznaje Jutarnji list.

Do tih informacija došli su djelatnici USKOK-a koji provode istragu nabave i remonta MiG-ova obavljenih u Ukrajini. Prema informacijama Jutarnjeg lista, USKOK se preko međunarodne pomoći obratio bugarskim vlastima kako bi prikupili podatke o kupljenim avionima.

Kao što je Jutarnji već pisao, istragom je dosad utvrđeno da su trupovi aviona koji su prodani Hrvatskoj porijeklom iz Bugarske. Kako doznajemo, bugarska strana je potvrdila da je riječ o trupovima aviona koje je koristila bugarska vojska do 1998. godine, kada su se ti avioni prestali koristiti, a tri godine poslije tamošnja ih je vojska otpisala.

Opasni za život pilota

Godine 2003. trupovi i motori aviona prodani su ukrajinskom zavodu Ukrspecexport koji ih je očito kupio radi dijelova. Što se dalje s njima događalo, nije poznato. Prema neslužbenim informacijama, najvjerojatnije je riječ o trupovima aviona koje je Bugarska službeno prijavila NATO savezu da ih je uništila. Tako ostaje pitanje kako su oni prodani u Ukrajinu. Prema podacima koje ima USKOK, u prodaji je posredovala jedna bugarska tvrtka, no bugarske vlasti nemaju nikakve podatke o toj tvrtki. Navodno nema nikakvog pisanog traga o njoj.

Sada je utvrđeno da su u barem dva aviona ugrađeni motori čije porijeklo nije poznato. Nije poznato koji su njihovi resursi, koliko su stari, koliko su imali sati naleta. Resursi motora utvrđuju se na osnovi sati naleta. Nakon 450 sati naleta motori odlaze na remont. Ako podaci o satima naleta nisu poznati ili ne odgovaraju stvarnom stanju, avion je opasan za život pilota i ne smije se koristiti.

Kao što je Jutarnji već pisao, u dosadašnjoj istrazi utvrđeno je da su trupovi aviona porijeklom uiz Bugarske stariji četiri-pet godina nego što piše u dokumentaciji. Nadalje, na trupovima aviona su “prekucani” serijski brojevi i dodani novi. Sada je pak utvrđeno da su motori u dva od pet kupljenih aviona nepoznatog porijekla. Osim trupova i dva motora, dokumentacija ne odgovara ni ugrađenim krilima koja su porijeklom iz Alžira.

Istraga vojne policije

Istraga o kupnji 5 te remontu 12 MiG-ova otvorena je prije tri mjeseca nakon neprestanih kvarova na tek remontiranim avionima. Istragu je pokrenula Vojna policija, a potom je sva dokumentacija predana Državnom odvjetništvu i USKOK-u koji zajednički pokušavaju utvrditi kakve je MiG-ove Hrvatska zapravo kupila i remontirala za 132,9 milijuna kuna. Istraga je dijelom usporena zbog korištenja međunarodne pomoći, za čiju je realizaciju potrebno određeno vrijeme.

Pet kupljenih aviona

Nakon što je pokrenuta istraga, svih pet MiG-ova kupljenih u Ukrajini je prizemljeno i čekaju kraj istrage. Prema dostupnim informacijama, Ratno zrakoplovstvo u ovom trenutku na dnevnoj bazi ima na raspolaganju četiri ili pet aviona, od čega se dva koriste za nadzor zračnog prostora NATO-a.

Ugovorom između Ministarstva obrane i ukrajinskog zavoda dogovorena je kupnja pet MiG-ova koji se nalaze u Ukrajini i remont svih 12 aviona, od čega je sedam u vlasništvu Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Već tada je tih pet MiG-ova bilo sporno. Godinu dana ranije upravo je Jutarnji list prvi objavio da Ukrajina nudi Hrvatskoj osam MiG-ova koji zapravo nisu njihovo vlasništvo nego su u vlasništvu države Jemen. Ukrajinske vlasti su tvrdile da su avioni njihovo vlasništvo te je ukrajinski veleposlanik predao Ministarstvu obrane izjavu o tome. S druge strane, zapovjednik jemenskog ratnog zrakoplovstva poslao je pismo MORH-u u kojem je naveo da su avioni u njihovu vlasništvu, no Povjerenstvo MORH-a to je pismo proglasilo lažnim i sklopljen je posao s Ukrajinom.

Comparing modern Western fighters

Posted by [You must be registered and logged in to see this link.] on January 11, 2014

Introduction
This article will compare Western fighters that have entered service in late 1970s or later, and are still in service. “Western” in this context means Canada, United States as well as European countries that were not part of Warshaw pact. Thus list of fighter aircraft to be compared is:
United States: F-15, F-16, F-18, F-22, F-35
United Kingdom, Italy, Germany: Typhoon
France: Rafale
Sweden: Gripen C

Measures to be used in comparision
As has been discussed in Pierre Sprey’s [You must be registered and logged in to see this link.] study, as well as several of articles written by myself, to win air battles pilot needs to:

1. surprise the opponent without being surprised
   
2. outnumber enemy in the air
   
3. outmaneuver the enemy to gain firing position
   
4. outlast the enemy while outmaneuvering him
   
5. achieve reliable kills
   

Additional requirement are low operating costs and good reliability, allowing extensive pilot training – this is possibly the most important point, since pilot skill dominates all others.
Surprising the enemy without being surprised
Surprise lets pilot to destroy the enemy aircraft at little risk to himself, and is number one factor in gaining kills, especially at beyond visual range as BVR missiles are comparatively easily defeated. To surprise the enemy, fighter aircraft has to detect andidentify hostile aircraft more quickly and consistently than the enemy, as well as be hard to detect itself. Consequently, it must be capable of finding and attacking the enemy without use of active sensors – onboard or offboard – in order to achieve surprise, and minimum or no usage of uplinks. Avoiding the surprise is important to prevent the enemy from surprising oneself.
To surprise the enemy, following characteristics are required:

1. visual invisibility
   
   
   
   1. visible engine smoke
      
   2. physical size (top, side and front)
      
   3. camouflage
      
   
   
   
2. electronic invisibility
   
   
   
   1. usage of active sensors (radar, laser)
      
   2. communications and uplinks
      
   
   
   
3. infrared invisibility
   
4. cruise speed advantage
   

1. Visual invisibility
Engine smoke can increase detection distance by a factor of 3 to 5 if engine is smoking heavily. This increases volume of the sky by a factor of 9 to 25 (vertical distance is ignored due to ground and enemy’s cruise altitude constraints). If enemy aircraft do not smoke, then it also solves IFF problem. In the absence of smoke, visual size and camouflage govern the detection distance; however, most modern fighters have similar gray camouflage so it will be ignored.

2. Electronic invisibility
Electronic invisibility is governed by wether radar and other sources of electronic transmissions are on or off. Radar is the most powerful and easily detected of these sources. It also gives enemy a missile launch warning, since lock-on means that missile launch is imminent. It can also be used for IFF as all US fighter radars operate at frequencies between 8 and 12 GHz in order to gain an all-weather capability, which means that enemy can either not use radar at all or operate outside these frequencies to solve the IFF problem. RCS reduction is a useful defense against X-band ground-based search and engagement radars, but not so against VHF ground radars and enemy fighters.

3. Infrared invisibility
Infrared invisibility also depends on several factors. Most obvious one is engine’s thrust – stronger engine results in a higher IR signature for equal thrust setting. Afterburner plume however means a massive increase in IR signature, especially from the rear, which means that a supercruising fighter may have advantage even if other factors are against it. Next factor is size of the aircraft itself – larger aircraft means more drag and larger surface area to heat up; since IR sensors have resolution limits, larger size means that aircraft will be detected sooner. Lastly, there are various measures that can be taken to cool down either engine exhaust or airframe.

4. Cruise speed advantage
Since fighter’s main sensors typically point forward, and pilot is likely to give most attention to this area, surprise is best gained by a passive rear-quadrant approach. This is best achieved by cruising faster than the enemy; since afterburner uses up too much fuel. For this reason, maximum speed values are near-irrelevant when compared to cruise speed values.
To avoid surprise, same characteristics are required. One also has to be able to detect enemy bounces, which requires 360* situational awareness.

Outnumbering the enemy in the air
Outnumbering the enemy in the air is dependant on a) number of aircraft bought for the price and b) number of sorties flown per aircraft per day. This also helps other characteristics: since aircraft’s performance is dependant primarly on the pilot, and pilots need to fly in order to remain proficient, more reliable and easier to maintain aircraft can turn out to be superior in combat to more complex one irrespective of other factors.
In fact, even Manfred vs Richtofen had stated that most important things were pilot skills and numbers. Over the Bekaa Valley, Israeli Air Force had far better pilots, and outnumbered Syrian Air Force 3:2. In both Gulf Wars, Iraqi Air Force was doomed by incompetent pilots and Coalition’s numerical advantage.

Outmaneuvering the enemy
If the enemy is not shot down unaware, maneuvering combat will ensue in which enemies will try to get in the best position for the kill; this is equally true in beyond visual range and within visual range combat.
Following parameters decide aircraft’s maneuvering performance:

1. roll onset rate at angle of attack
   
2. instantaneous turn rate
   
3. pitch onset rate / pitch rate
   
4. acceleration
   
5. sustained turn rate
   

Not all parameters are equally important; in visual-range combat, roll onset rate, instantaneous turn rate and acceleration are most important for purpose of getting within opponent’s observe-orient-decide-act loop and to avoid his missile and gun fire; pilot will use high-g breaks and rolls to remain unpredictable, using acceleration bursts to keep energy up as much as possible. In beyond visual range combat, sustained turn rate gains importance as both opponents have more time to react, and energy is typically held up to make missile evasion easier. Maximum acceleration capability can be compared by comparing maximum climb rates.
Maximum turn rate depends on lift coefficient and wing loading. As lift coefficient can only be determined experimentally, comparision here will be based on the wing loading. Even more important is transient performance which itself is decided by a roll onset rate at various angles of attack, as well as a time to pitch up to maximum g and back down to 1 g flight. Classically defined handling qualities are only important so far as they insure safe execution of maneuvers; however, modern fighters often sacrifice abruptness of transition (roll and pitch) for smoothness and safety, which harms combat-relevant qualities – violence and unpredictability of maneuver.

Outlasting the enemy
If combatants are matched closely enough (either both having aircraft and pilots of similar skill levels, or one pilot’s advantage in skill exactly nullifying opponent’s advantage in aircraft performance) then outcome of combat will be decided by which combatant runs out of the fuel first; that is, by fighter’s persistence. Persistence is dictated by fuel consumption rate during combat and by fuel capacity; while higher-thrust fighter might consume fuel at higher rate than lower-thrust fighter at equivalent thrust setting, it can also throttle down and thus conserve the fuel. Thus comparing fixed time at either maximum dry power or maximum afterburner is not useful. Persistance is however very sensitive to fuel fraction, that is amount of fuel as percentage of fighter’s clean takeoff weight.

Achieving reliable kills
Being able to achieve firing opportunity does not mean much if one cannot turn opportunity into the kill. Weapons should be combared under unfavorable combat conditions: time pressure, unfavorable aspect angle, multiple targets, background clutter and an intelligent enemy.
Maximum weapons’ range is limited by the range at which reliable identification can be achieved and by weapon’s own engagement range. Aspect is determined by the kinematics of the engagement. Duration during which a kill can be achieved is determined by situation – in visual-range dogfight, it is no more than several seconds, while in beyond-visual range combat, it may be much longer, though reduction in timeframe is still useful. Different weapons also require different times from opportunity to breakaway; longer time means that fighter is more vulnerable to being attacked, and requires more time between kills. Times beyond 7-9 seconds also mean unacceptable vulnerability; time to use gun is 3-6 seconds, for IR missile is 5-7 seconds and for radar-guided missile 6-15 seconds.
Fighter should also carry a sufficient ammo for multiple engagements, determined by a number of on-board kills. This means that weapons carried should have high Pk both individually and total Pk. Pk for weapon is always far lower than in tests – before Vietnam, missile lethality was overstated by a factor of 10. As different weapons are vulnerable to different – and some common – countermeasures, weapons should complement each other so that countermeasure to one weapon may create an opportunity for achieving kill with another weapon. Vulnerability to countermeasure is less relevant provided that weapon can be used in surprise attacks, which radar missiles cannot. Both radar and IR missiles can have problems with clutter, but radar missiles are more vulnerable to target breaking lock through maneuvering.
For guns, probability of kill is driven by firing acceleration, lethality per round and projectile velocity. Acceleration is important since most firing opportunities in combat are very brief, so it becomes important to put large number of rounds in the air nearly instantaneously (within 1 second or less); even then only few rounds will actually hit. Similarly, high projectile velocity is required to increase probability of hit.
Imaging IR missiles may be vulnerable to DIRCM, but exact vulnerability is questionable. They are vulnerable to target evading the missile.
Radar-guided missile can have their lock broken, or be outmaneuvered. Their seekers can also be jammed Fuze jammers can be effective against missiles using radar fuzing. regardless of seeker type.

Comparision
Surprising the enemy without being surprised
With visual detection, largest aircraft are first to be noticed. All aircraft have largest signature when watched from the top or bottom; relative sizes can be seen here:
 

As it can be seen, F-22, far from being the least visible, is the largest of all fighters compared. Smallest is Saab’s Gripen, while Rafale, Typhoon and F-35 are halfway between them. Frontal and side visual signature is going to be larger for stealth aircraft than for non-stealth aircraft of similar size and configuration, though external stores can reduce the difference when it comes to the side signature.
While engine smoke can be a major contributor to aircraft’s visual signature, most if not all fighters compared do not smoke heavily, at least when cruising. Camouflage is also similar.
Requirement for surprise also means that usage of active sensors is out of the window. While there are ways to make radar LPI (frequency hopping), modern radar warners can cover far more than just X band, and radar’s transmitted power must always be far greater than noise to compensate for losses in reflection – absolute minimum requirement is for a signal to be several hundred times stronger than background noise as less than 1% of signal that reaches enemy fighter deflects back towards the emitter. Fighter aircraft which do not have passive sensors capable of detecting the enemy at beyond visual range are at disadvantage. Out of fighters compared, all of them have radar warning receivers; however, it must not be expected that a competent opponent will use radar himself. Consequently, IRST is primary sensor of modern fighter aircraft. Typically it works much like older mechanically scanned radars of older fighters, scanning the area in front of the fighter to find the opponent; modern QWIP IRSTs like PIRATE and OSF can detect typical subsonic fighter aircraft head-on at distances of 90 and 80 km, respectively; from the rear, distance increases to 145 and 130 km, while all distances noted are 10% greater against supercruising target. Using the afterburner can be expected to greatly increase detection distance from sides and rear, and somewhat from the front, compared to a supercruising fighter of similar size and aerodynamic configuration. Only aircraft on the list that are capable of supercruising in combat configuration are F-22 (M 1,7), Rafale (M 1,4) and Typhoon (M 1,5). F-22 does not have IRST, while Rafale’s OSF and Typhoon’s PIRATE are quite close in performance parameters (as can be seen from range figures noted). As a result, Rafale and Typhoon are the only fighters on the list capable of consistently surprising the enemy; F-35s IRST is not meant for air-to-air combat and F-35 itself is incapable of supercruise, F-22 is capable of supercruise but does not have IRST, while all other fighters do not have either IRST or supercruise capability.
As IRST does not cover the rear sector of any of the aircraft compared, avoiding the surprise is reliant on cockpit visibility and other sensors. All fighters except Gripen and F-35 have acceptably good rearward visibility, but F-35 is the only aircraft except Rafale to posses the imaging infrared sensors that cover rear of the aircraft, and the only one so far to possess full spherical situational awareness. While both Rafale’s Detecteur De Missile and F-35s Distributed Aperture System are primarly missile warning devices, their nature allows them to be used as a short-ranged IRSTs or IR cameras. This capability is not yet operational in either aircraft, and on the F-35 at least, it may never be. Even if issues with F-35s helmet are solved, its display is inherently inferior to the human eye. This means that F-35, with its lack of rearward visibility, is at danger at being surprised by a faster-cruising adversary. All fighters also have very capable radar warning systems. While these can be used for detecting and identifying the enemy, only F-22, Rafale and possibly Typhoon and F-35 have ability to use them for BVR engagement.
When everything is taken into account, aircraft can be rated 1. Rafale, 2. Typhoon, 3. F-22, 4. F-35, 5. Gripen, 6. F-16, 7. F-18, 8. F-15.

Outnumbering the enemy in the air
Outnumbering the enemy is depentant on generating large number of sorties. This is calculated by number of fighter aircraft procured for same amount of money times number of sorties per day per aircraft. For this comparision, 10 billion USD total procurement cost will be used.
Unit flyaway costs when adjusted for inflation to FY 2013 USD are 126 million USD for F-15C, 70 million USD for F-16C, 68 million USD for F-18C, 273 million USD for F-22A, 188 million USD for F-35A, 127 million USD for Typhoon, 95 million USD for Rafale C and 44 million USD for Gripen C, all in FY2013 USD. As a result, 10 billion USD gives 79 F-15Cs, 142 F-16Cs, 147 F-18Cs, 36 F-22As, 53 F-35As, 78 Typhoons, 105 Rafales and 227 Gripens.
Fighter aircraft is worthless if it doesn’t fly, so value required is number of sorties that given force can generate per day. Number of sorties per aircraft per day is 1 for F-15, 1,2 for F-16 and F-18, 0,5 for F-22, 0,3 for F-35,
Rating is thus 1. Gripen, 2. Rafale, 3. F-18, 4. F-16, 5. Typhoon, 6. F-15, 7. F-22, 8. F-35.

Outmaneuvering the enemy
Roll onset rate is determined by aircraft’s responsitivity to control inputs, which includes efficiency of control surfaces as well as roll inertia. Roll inertia itself is very sensitive to wing span and vertical location of aircraft’s center of mass relative to center of lift. Latter however is similar for most fighters, as they have to fulfill basic stability parameters to achieve controlled flight. Instantaneous turn rate is dependant on lift-to-weight ratio, approximated by wing loading, while acceleration can be determined by climb rate. Ability to sustain turn meanwhile can be approximated by thrust-to-weight ratio.
F-15 has very classical wing-tail aerodynamic configuration and wing span of over 13 meters. This results in comparatively sluggish transient performance (roll response at maximum Angle of Attack is poor), especially when coupled with large inertia due to heavy weight. Instantaneous turn rate is good due to the low wing loading of 278 kg/m2 at combat weight of 15.729 kg. Instantaneous turn rate is 25,5 deg/s and sustained turn rate is 12,85 deg/s.
F-16 is the only USAF fighter ever designed specifically to perform well in dogfight. F-16C has good thrust-to-weight ratio of around 1,2 at combat weight and good transient performance, but its turning ability is harmed by high wing loading (almost 400 kg/m2 at combat weight of 10.936 kg) and inability to reach 32 degrees of angle of attack it requires for maximum lift – widening of the nose for the larger radar resulted in unacceptable lack of directional stability at higher angles of attack, resulting in it being limited by flight control software to a maximum of 25,52 degrees. Sharp LERX and high degree of wing-body blending does result in large amount of body lift, and unlike statically stable F-15, horizontal tail surfaces add to lift when turning. Relatively low 40* wing sweep angle does result in comparatively low drag when turning. Instantaneous turn rate is 26 deg/s and sustained turn rate is 18 deg/s.
F-18 is another fighter that came out as a result of lightweight fighter competition. It does not have as good turn and transient performance as F-16 (it is limited to 7,5 g and its greater wingspan hurts roll performance), but is not AoA limited as much as F-16 is, being capable of achieving 50 degrees AoA. Combat weight is 13.505 kg, resulting in wing loading of 355 kg/m2 and thrust-to-weight ratio of 1,19.
F-22 is a replacement for F-15 and has similar aerodynamic configuration. Its instantaneous turn and pitch rates are better than those of the F-15 due to its more refined aerodynamics, particularly 70*-sweepback LERX which generates strong vortex over the wing, delaying air flow separation. Wing sweep is 48*, resulting in a lower drag when turning. It also has improved transient performance. Combat weight is 24.579 kg, with wing loading of 314 kg/m2 and thrust-to-weight ratio of 1,29. Instantaneous turn rate is 35 deg/s and sustained turn rate is 28 deg/s at 20.000 ft.
F-35 is allegedly an F-16 replacement, but its instantaneous turn rate is lower than F-16s due to higher wing loading and weight (18.270 kg and 428 kg/m2 at combat weight). High drag and comparably low thrust-to-weight ratio (1,07 at combat weight) mean that it cannot accelerate well, and also cannot sustain turn rate. Roll onset rate in level flight should be about as good if not better than F-16s, but roll performance at angle of attack is likely inferior to F-16s due to weaker vortices. Instantaneous turn rate is 26,5 deg/s and sustained turn rate is 11 deg/s.
Typhoon has acceptable instantaneous and sustained turn rates due to its low wing loading and high thrust-to-weight ratio, however its roll performance is lacking. Pitch rate is good as it has long moment arm canards, but canards do not help lift or wing control surface effectiveness so it may not be better than Rafale’s or Gripen’s. Comparably high wing sweep results in high drag when turning, but also allows excellent acceleration performance when combined with high thrust-to-weight ratio. Climb rate is 315 meters per second maximum, and 200+ meters per second in air policing configuration. Instantaneous turn rate is 35 deg/s and sustained turn rate is 27 deg/s.
Rafale has close coupled canards, LERX and anhedral wings. Vortexes created by canards and LERX keep air flow connected to the wings even at comparably high angles of attack, thus improving turn rate, improving wing responsiveness to control surface inputs, and keeping trailling-edge control surfaces effective, while wing-body blending means that it also has large amount of body lift while turning. Close coupled canards also cause vortex lift to start earlier, thus reducing drag for given lift. This results in excellent transient performance (roll onset and pitch onset rate) and excellent instantaneous turn rate, though sustained turn rate is lower than F-22s due to lower thrust-to-weight ratio. Climb rate is 305 meters per second maximum, implying marginally lower acceleration than Typhoon’s, and 250+ meters per second in air policing configuration. Instantaneous turn rate is 36 deg/s and sustained turn rate is 27 deg/s.
Gripen has mostly all aerodynamic advantages of Rafale, but lack of LERX and higher wing loading mean that its instantaneous rate is likey slightly lower. More importantly, canard dihedral and lack of wing anhedral result in lowered roll and roll onset rate. Sustained turn rate is harmed by very low thrust-to-weight ratio, as is acceleration, though low drag due to good aerodynamical configuration compensates for it somewhat. Climb rate is quoted as 254 meters per second maximum and 200+ meters per second in air policing configuration.
So getting all characteristics together:

Following parameters decide aircraft’s maneuvering performance: (8 aircraft)

1) roll onset rate at angle of attack = Rafale > Gripen > F-22 > F-35 > F-16 > Typhoon > F-18 > F-15

2) instantaneous turn rate = Rafale > Gripen (?) > Typhoon > F-22 > F-15 > F-16 > F-18 > F-35

3) pitch onset rate / pitch rate = Rafale > Gripen > F-22 > Typhoon > F-16 > F-18 > F-35 > F-15

4) acceleration = F-22 > Rafale > Typhoon > F-15 > F-16 > Gripen > F-18 > F-35

5) sustained turn rate = F-22 > Typhoon = Rafale > F-15 > F-16 > Gripen > F-18 > F-35

Total score:

Rafale: 40 + 32 + 24 + 14 + 6 =   116

Gripen: 35 + 28 + 21 + 6 + 3 =      93

F-22: 30 + 20 + 18 + 16 + 8 =       92

F-35: 25 + 4 + 6 + 2 + 1 =            38

F-16: 20 + 12 + 12 + 8 + 4 =        56

Typhoon: 15 + 24 + 15 + 12 + 7 = 73

F-18: 10 + 8 + 9 + 4 + 2 =            33

F-15: 5 + 16 + 3 + 10 + 5 =          39

Rating is thus 1. Rafale, 2. Gripen, 3. F-22, 4. Typhoon, 5. F-16, 6. F-15, 7. F-35, 8. F-18.

It should be noted that due to weight differences, Gripen is likely to match or at least come close to Rafale, and Typhoon to match or surpass F-22. During high-speed high-altitude flight classical control surfaces become less effective; at supersonic speeds, center of pressure also moves backwards, resulting in an aerodynamically stable aircraft. F-22 uses thrust vectoring in part to deal with this problem, while Typhoon uses control surfaces positioned in front of the wing; however, close-coupled canards keep center of pressure forward, as well as improving control surface effectiveness. As such, relative rating as outlined remains true in entire speed range, from very slow speeds sometimes achieved in gun-only dogfight up to supersonic speeds. Further, this rating assumes that F-35 has delivered on all premises; in current state (18* AoA, 5 g maximum) it falls to the solid last place.

Outlasting the enemy
As already noticed, persistence is determined by fuel fraction; fuel fraction for fighters is 0,33 for Rafale C, 0,31 for Typhoon, 0,28 for Gripen C, 0,29 for F-22, 0,38 for F-35A, 0,29 for F-15C, 0,27 for F-16C, and 0,31 for F-18C. Only Gripen, F-18 and F-35 have thrust-to-weight ratio below 1,1 at combat weight, and below 1 at air-to-air takeoff weight; F-15 however experiences afterburner flameoff issues. F-35 is also most draggy of fighters compared relative to thrust avaliable, while Gripen is the second least draggy relative to its size, bettered only by Rafale.
Rating is thus 1. Rafale, 2. Typhoon, 3. F-22, 4. F-16C, 5. Gripen C, 6. F-15C, 7. F-35A, 8. F-18C.

Achieving reliable kills
Main weapons used by fighters are BVR missiles, WVR missiles and guns. As has been mentioned, main aspect in achieving kills is surprise, followed by time: times beyond 7-9 seconds also mean unacceptable vulnerability; time to use gun is 3-6 seconds, for IR missile is 5-7 seconds and for radar-guided missile 6-15 seconds. Against competent opponent, revolver or linear action guns have achieved probability of kill of 0,3, rotary guns of 0,26, WVR missiles of 0,15, and BVR missiles of 0,08.

In beyond visual range combat, surprise can be achieved only by being able to target and attack the enemy completely passively. This requires not only passive sensors (which has been discussed in first subsection) but also missiles with completely passive seeker head. Only Western beyond visual range missile with IR seeker is French MICA, used by Dassault Rafale; this gives Rafale a large advantage in surprising the enemy. Additional benefits are shorter lock-on time, as well as missile’s lesser vulnerability to countermeasures (missile is completely passive, achieving surprise; imaging IR missiles are less vulnerable to countermeasures than active radar missiles, and are also less vulnerable to having lock broken by target’s maneuvers). Typhoon, F-22, F-35 and possibly Gripen can all fire at enemy completely passively by using enemy’s radar emissions, same as Rafale can; they are however handicapped by using missiles with active seeker head, thus warning the opponent even if his missile warning sensors do not detect the missile.
In within visual range combat, revolver and linear action guns typically achieved probability of kill of around 0,31-0,34, while rotary cannons achieved probability of kill of 0,26. Important factors are lethality per round and number of rounds fired in first 1 second. These two factors can be combined into total energy of ammo thrown in first second. All guns are listed [url=http://aimt.unob.cz/articles/07_02/07_02 (3).pdf]here[/url]. Energy per projectile is 144,5 kJ for Rafale’s GIAT-30, 136,6 kJ for Typhoon/Gripen’s BK-27, 55,13 kJ for F-22s M61A2, 52,6 kJ for F-15s/F-16/F-18s M61A1, 108,3 kJ for F-35s GAU-12/U. Number of projectiles fired in 1 second is 41 for GIAT-30, 28 for BK-27, 87 for M61A2, 88 for M61A1 and 56 for GAU-12U. However, F-22 will only fire 37 projectiles in first second as trap doors need 0,5 seconds to open; likewise, F-35 will only fire 21 projectiles in the same time.

As a result, energies for 1 second since pressing the trigger are 5,92 MJ for Rafale, 3,82 MJ for Typhoon and Gripen, 2,04 MJ for F-22, 2,27 MJ for F-35 and 4,64 MJ for US teen-series fighters.
As far as gun energies are concerned, aircraft can be rated 1. Rafale, 2. F-15, F-16, F-18, 3. Typhoon, Gripen, 4. F-35 (A variant only), 5. F-22. Fact that Typhoon and Gripen use revolver guns could push them above US teen-series fighters. Visual-range missiles for all fighters are IR based, and there is no major effectiveness difference except for the fact that both F-22 and F-35 use internal missile carriage which increases firing time.

Thus score is:

Guns: Rafale 5, Gripen/Typhoon 4, F-15/16/18 3, F-35 2, F-22 1.

WVR missiles: Gripen/Typhoon 5, Rafale 4, F-15/16/18 3, F-22/35 2.

BVR missiles: Rafale 5, others 4.

In total, rating for achieving reliable kills is 1. Rafale, 2. Gripen, Typhoon, 3. US teen-series fighters, 4. F-35, 5. F-22.

Conclusion
As it can be seen, Rafale is best by far in all effectiveness characteristics except for outnumbering the opponent, where it is bettered by Gripen. F-22 and F-35, the “most advanced”, and certainly most expensive, fighters in the world, do not get above 3rd place in any of criteria, while Typhoon – which is more expensive than Rafale but less so than F-22 and F-35 – achieves no more than 2nd place in any of the criteria. Reason is difference in approach – Dassault had experience and money, Saab had experience, and Eurofighter had the money. Lockheed Martin had money but it was not interested in desigining effective fighters; rather, its interest was to suck money from the US Government, which means desigining outrageously expensive, and consequently ineffective, fighters; reason why F-22 turned out (relatively) well is that Lockheed Martin was helped out by General Dynamics. But even Rafale, for all its qualities, is far from perfect, and it is comparatively easy to [You must be registered and logged in to see this link.]. Rating with everything except numbers would result in following: 1. Rafale, 2. Typhoon, 3. Gripen, 4. F-22, 5. F-16, 6. F-15, F-35, 7. F-18. Gripen C’s lack of supercruise and situational awareness will likely make it less effective than the F-22 in combat (on platform level) due to these characteristics’ overwhelming importance, but its ease of maintenance and low cost might make it more effective than any of other fighters noted on battlefield level, as pilots need to train and human factor is more important than any technological factor.
As David Axe said, only thing that United States have always done well is not predict the next war. But he, as many others, draws a wrong conclusion from it.

jos jedna fotka... steta da ih imamo nenaoruzane ...

Objavio Defender - 27. lipnja 2016.

Prva četiri helikoptera američke proizvodnje OH-58D Kiowa Warrior za potrebe Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane (HRZ i PZO) stići će u Zadar koncem srpnja ove godine.
Helikopteri će biti prevezeni iz SAD-a američkim transportnim vojnim avionom C-5 Galaxy zajedno sa simulatorom za obuku kao i pričuvnim dijelovima te bez naoružanja, doznaje Defender od visokopozicioniranog izvora u MORH-u. Obuka će usljediti odmah početkom kolovoza.

Stručni tim OSRH koji je predvodio pukovnik Michael Križanec odabrao je u SAD-u u studenom 2015. godine 16 helikoptera tipa OH-58D koji su prvi put ušli u uporabu američke vojske 2012.


Praktično, radi se o novim helikopterima koje je proizvođač označio da su proizvedeni u razdoblju 2010-2012., a koje američka vlada donira OSRH. Hrvatska strana je odabrala helikoptere OH-58D sa svim senzorima. Kiowa je prvi američki helikopter koji koristi MMS – Mast Mounted Sight (sustav senzora smješten unutar okruglog kućišta iznad glavčine rotora). Unutar MMS-a, nalaze se senzori za termalno skeniranje, teleoptički senzori, laserski sustav za određivanje udaljenosti i označavanje cilja, te optički ciljnički sustav. Upravo tako opremljeni dolaze u HRZ i PZO.

Vlada Republike Hrvatske je na nedavno održanoj sjednici u svbnju donijela Odluku o davanju suglasnosti Ministarstvu obrane za preuzimanje obveza na teret sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske za razdoblje od 2017. do 2020. godine za potrebe opremanja helikopterima Kiowa Warrior u iznosu 96.8 milijuna kuna. Po godinama i u iznosima kako slijedi:

2017. do 70.000.000 kn
2018. do 20.000.000 kn
2019. do 6.600.000 kn
2020. do 200.000 kn.

Tu odluku Vlade dobrom je ocijenila i predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović. Helikopteri su dobiveni za otprilike 10 posto stvarne cijene, i to je ulaganje, a ne potrošnja, budući se moderniziraju Oružane snage i štite životi pilota, rekla je tada odgovarajući na pitanja novinara.



To je tip helikoptera koji trebamo. Trebamo mijenjati našu flotu”, ocijenila je Grabar-Kitarović. Stanje helikoptera u Hrvatskoj je dobro, no oni kojima raspolažemo ne odgovaraju “svim sigurnosnim ugrozama i svemu što se može pretpostavljati imajući u vidu trendove od migracija do potencijalnih terorističkih prijetnji”, rekla je Grabar-Kitarović.

Odbor za obranu Hrvatskog sabora podržao je projekt opremanja Oružanih snaga sa 16 rabljenih helikoptera tipa OH-58D Kiowa još u veljači ove godine.

Tada je odlazeći načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Drago Lovrić na Odboru rekao da je to projekt od strateške važnosti, jer se radi o lakim izviđačkim borbenim helikopterima s izuzetnim sposobnostima. „Zahvaljujući senzorima, naoružanju i vojnoj opremi mi postajemo dominantni po pitanju izviđanja, borbenog djelovanja iz zraka, uvezivanja borbenih sustava“, rekao je Lovrić.

Dodao je da ti helikopteri imaju i značajne izvidničke sposobnosti tako da mogu pomagati u traženju i spašavanju nestalih osoba i zaštiti hrvatske granice. Kad se promatara financijski, uloženo i dobiveno Hrvatska će dobiti vrijednost od 1,7 milijardi kuna pri čemu će uložiti dvjesto milijuna kuna, rekao je Križanec.

Kiowa je višenamjenski helikopter koji je za potrebe američke vojske proizveden u drugoj polovici 60-ih godina na temelju helikoptera Bell-206A Jet Ranger.

Novija inačica OH-58D Kiowa Warrior je najsofisticiranija i ocijenjena je kao letjelica s kvalitetnim performansama, pouzdanosti te malim operativnim troškovima. Kiowa je prvi američki helikopter koji koristi MMS – Mast Mounted Sight (sustav senzora smješten unutar okruglog kućišta iznad glave rotora). Unutar MMS-a, nalaze se senzori za termalno skeniranje, tele-optički senzori, laserski sustav za određivanje udaljenosti i označavanje cilja, te optički ciljnički sustav.


Korijene OH-58 trebamo tražiti još na početku šezdesetih godina, kada je Bell kao odgovor na poziv Mornarice Sjedinjenih Američkih Država za prijedlog lakog izvidničkog helikoptera projektirao YHO-4 i njime pobijedio na natječaju. Na krilima uspjeha malo izmijenjeni dizajn ponudili su 1962. i Kopnenoj vojsci SAD-a, ovaj puta pod imenom YOH-4A, ali je izbran projekt Hughesa OH-6 Cayuse. Nakon toga iskustva u Bellu su se odlučili redizajnirati određene dijelove konstrukcije i taj helikopter su nazvali Model 206A Jetranger. Kako Hughes nije poštovao odredbe ugovora, raspisan je 1967. novi natječaj za izvidnički helikopter i Bell je sa svojim Jetrangerom pobijedio, te je dobio ugovor za proizvodnju helikoptera pod nazivom OH-58A Kiowa.

Kada je OH-58A uveden u operativnu uporabu Vijetnamski rat je bio u punom zamahu tako da su 1969. prve Kiowe uključene u borbena djelovanja. Korištene su uglavnom za procjenu učinjene štete, te za navođenje topničke vatre. Već za vrijeme rata su uočeni neki problemi, kao nedostatak snage u uvjetima visokih temperatura i slaba zaštita od pješačkog naoružanja, a do kraja rata je izgubljeno 45 Kiowa što predstavlja značajan broj u odnosu na ukupan broj . KoV SAD-a je pokušavao na naučenim lekcijama iz Vijetnamskog rata progurati program za novi izvidnički helikopter, ali im nije uspjelo dobiti dovoljna financijska sredstva, te su se morali zadovoljiti sa modernizacijom OH-58, s obzirom da je OH-58B bila oznaka za izvozni OH-58A, ta modernizirana Kiowa je dobila naziv OH-58C, a glavna poboljšanja su uključivala snažniji motor i sustav smanjenja toplinskog odraza. Kao jedan od kurioziteta možemo navesti da je Kiowa postala jedan od prvih helikoptera na koji su ugrađene karakteristične škara za rezanje kablova i žica, kao odgovor na iskustva iz Vijetnamskog rata gdje je bilo dosta gubitaka upravo zbog udara u žice dalekovoda. Nakon OH-58 škare su postale standard na svim helikopterima KoV SAD-a.

Slijedeća, ujedno i posljednja, inačica Kiowe – OH-58D predstavljala je veliki skok od prvobitnog projekta. Snaga motora je udvostručena. Sklop nosećeg rotora je u potpunosti redizajniran, glavčina i krakovi rotora su u potpunosti izrađeni od kompozitnih materijala, umjesto bučnog dvokrakog rotora klasične konstrukcije dizajniran je četverokraki kruti rotor što je rezultiralo bitno poboljšanim manevarskim sposobnostima, smanjenjem vibracija i smanjenom količinom buke. Naravno sa jačim motorom i reduktor je redizajniran da može prenijeti veću snagu na rotore i agregate. Najveća vizualna razlika između A i D verzije je MMS (Mast-mounted Sight) sustav koji je postavljen iznad nosećeg rotora a u kojem se nalazi kamera, IC senzor i laserski označivač-daljinomjer.

Neobično mjesto na kojem se MMS nalazi je logično ako gledamo da je OH-58D primarno bio namijenjen za izviđanje i „označavanje“ ciljeva za novi jurišni helikopter AH-64A Apache, tako da je samo MMS izložen mogućoj neprijateljskoj vatri, dok se sam helikopter može nalaziti u zaklonu. Kokpit je također prošao znatnu modernizaciju, između ostalog povećana je instrument ploča u koju su ugrađena dva višenamjenska prikaznika. Ugrađena je i kompletno nova radio-navigacijska oprema, koja je spregnuta sa digitaliziranim kokpitom znatno smanjila opterećenje pilota. OH-58D je ušao u operativnu uporabu 1985. godine, a svoje vatreno krštenje je doživio 1988. kada je u sklopu operacije „Prime Chance“ tijekom Iračko-Iranskog rata korišten za obranu tankera od Iranskih brzih brodova. Obzirom da Mornarica nije imala helikoptere koji bi mogli odgovoriti na takvu vrstu prijetnje korištena je Kiowa zbog svojih naprednih mogućnosti u noćnim uvjetima, ali za razliku od serijskih primjeraka, Kiowe korištene u toj operaciji su bile naoružane.

Sam zahvat postavljanja naoružanja nije bio kompliciran, jer je senzorski dio već bio ugrađen na helikopter, trebalo je samo postaviti nosače za laserski vođene rakete Hellfire, iste onakve kakve je koristio i AH-64. Takva preinaka se pokazala odličnom i u KoV SAD-a su odlučili sve OH-58D opremiti sa nosačima za naoružanje, te je takav OH-58D dobio naziv Kiowa Warrior.


Otkazivanjem skupih projekata poput RAH-66 Comanche i Armed Reconnaissance Helicopter ARH-70 sredstva su preusmjeravana u modernizaciju postojećih OH-58D. 1997. godine je krenula modifikacija OH-58D(I) sa poboljšanim motorom Rolls Royce Allison 250-C30R/3 kojime se poboljšala karakteristika motora u uvjetima većih nadmorskih visina i veće temperature, motor je došao sa FADEC (Full authority digital electronic engine control) sustavom upravljanja radom motora. Snaga, odnosno nedostatak iste, je od početka bila rak rana Kiowe i iako je u OH-58D sa motorom od 650 KS taj problem donekle riješen, postavljanjem nosača sa naoružanjem u Kiowi warrioru se opet sve vratilo na početak, pogotovo stoga što je helikopter intenzivno sudjelovao u operacijama u Iraku i Afganistanu gdje su uvjeti krajnje nepovoljni.

Sustavi unutar MMS su poboljšani, postavljen je kompletno novi senzorski paket i povećana procesorska snaga tako da je sada npr. moguće istovremeno praćenje 6 ciljeva, automatski ponovni zahvat pokretnih ciljeva ako oni prolaze iza prepreka i sl. Omogućeno je i nošenje najnovije inačice laserski vođene rakete – Hellfire II. Zadnja modifikacija Warriora OH-58D(R) je uglavnom bila usmjerena na zaštitu posade, tako da su ugrađena nova sjedišta koja ublažavaju udar prilikom pada. Ugrađeni su i zračni jastuci u kokpitu. Iako je Bell ponudio KoV SAD-a modernizirani UH-58F sa brojnim poboljšanjima, nakon provedene analize 2013. godine je odlučeno da se Kiowe Warriori povuku iz uporabe, razlog je jednostavan – besposadne letjelice. One su preuzele veliki dio izvidničkih zadaća, a dodavanjem naoružanja dobile su i određene napadne sposobnosti. Dio potpore kopnenim snagama koji su radili OH-58 preuzeli bi AH-64 Apache.

Glavno pitanje koje se postavlja je treba li OSRH Kiowa Warrior? Odgovor je lagan – Treba! Prije nego dignete obrve, postoje tu i pod pitanja; dakle možemo li si priuštiti takav helikopter, a tu je naravno i pitanje prioriteta.

OSRH su 2000. godine prizemljile svoje borbene helikoptere Mi-24, a 2005. i rasformirale svoju jedinu eskadrilu borbenih helikoptera, a time su izgubile sposobnost bliske zračne potpore kopnenim jedinicama. OH-58 nije punokrvni jurišni helikopter, no naoružan sa četiri Hellfirea pruža puno precizniju platformu od Mi-24V naoružanog sa raketama 9K114 Shturm. Sama činjenica da se Kiowa koristila puno češće i u Iraku i u Afganistanu od bilo kojeg drugog jurišnog helikoptera također nešto govori.

Naravno dio razloga leži u činjenici što je OH-58 puno jeftiniji za letenje i lakši za održavanje od recimo AH-64, drugi dio leži u činjenici da Kiowa može poletjeti u roku od samo 3 minute od poziva za potporu, a to se u puno slučajeva na terenu pokazalo presudno. Zbog svoje veličine je teži cilj za oboriti, te je puno agilniji, ali to, kao i kod japanskih lovaca iz drugog svjetskog rata dolazi uz cijenu, a to je slabi oklop. Brzina je osjetno manja nego kod jurišnih helikoptera, performanse u vertikalnim režimima nisu baš sjajne. Senzorski paket omogućava Kiowi vrlo učinkovito djelovanje pod zaštitom mraka, kako vojno, tako se može koristi i za nadzor granice ukoliko se pokaže potreba, posebice u krizama kakva se trenutno događa sa izbjeglicama.

Kada bi još takav helikopter trebali platiti nekih 13 mil. dolara u današnjoj financijskoj situaciji sigurno bih rekli: ne hvala! No nama se taj helikopter poklanja. Sada dolazi na red onaj argument „Ništa nije besplatno“ i to apsolutno stoji, trebati će platiti naoružanje, obuku, održavanje…Ali zašto ne razmišljati da prvo obučimo pilote da lete tim helikopterom i koriste sve njegove sustave, to će definitivno biti proces koji će trajati neko vrijeme, a onda odlučiti da li imamo financijskih sredstava za kupovinu naoružanja, tu prvenstveno mislim na Hellfire čija cijena je oko 100k $, jer samo ispaljivanje rakete, ukoliko ste usvojili taktiku uporabe je skoro formalnost, a ovaj helikopter ima dosta namjena i bez naoružanja.

Vjerujemo da bi i sama obuka Hrvatskih pilota instruktora prošla kroz neki od programa suradnje sa OS SAD-a, obuka tehničkog kadra bi ipak iziskivala određeno vrijeme i financijska sredstva. Kiowa, iako mnogi govore da je to Bell206 na steroidima, je samo izgledom sličan Jetrangeru. Ima jako malo dodirnih točaka, te je osim sustava održavanja koji je isti „on condition“ sve ostalo prilično različito i tu ne možemo govoriti o nekom plusu. S druge strane OH-58 je u potpunosti NATO kompatibilan i mogao bi se koristi u bilo kojoj združenoj operaciji snaga saveza.

U ovoj priči nudi nam se, jako jeftino, vraćanje sposobnosti koje smo se odrekli prije 15 godina, a koja nam je bila jako bitna u domovinskom ratu, a definitivno je bitna i danas. Takvu priliku vrlo vjerojatno više nećemo imati. Ako samo pogledamo kod susjeda Srba, ma koliko deplasirano to bilo, oni još uvijek održavaju flotu Gazela koja je po namjeni usporediva sa Kiowom, no Kiowa je svojim borbenim i senzorskim kompletom nekoliko generacija napredniji helikopter. Nadamo se da smo ovim kratkim prikazom pojasnili zašto objeručke prihvaćamo donaciju OH-58, jer sad dolazi drugi dio priče, puno ozbiljniji – tko će na tim helikopterima letjeti, a tko će ih održavati? Pilotski kadar nam je sve stariji, a brojno stanje sve manje. U prvim generacijama pilota školovanih u RH završavalo bi školovanje njih tridesetak, a danas dvoje!? U eskadrilama helikoptera i tako nedostaje pilota i sada bi trebalo izmisliti novih barem dvadesetak pilota? Sa tehnikom je slična situacija, a to su stvari koje se ne mogu riješiti preko noći, nabavljati helikoptere da se samo možemo hvaliti da ih imamo je deplasirano

- - - - - - - - -- - - - - - - - - - - - - - -
Sto reci na sve ovo?

Ja bi rekao kao i vazeni barba ...

ovdje rijeci nisu potrebne


AUTOR: Hina OBJAVLJENO: 28.06.2016. u 18:40

Na zagrebačkom Plesu u utorak je obavljena svečana primopredaja helikoptera AW 139 koji će biti korišten za nadzor granice Republike Hrvatske na kopnu i moru, a nabavljen je sredstvima Schengenskog instrumenta i ukupna mu je cijena 15,7 milijuna eura s PDV-om.

"Svjedoci ste, realiziramo konkretne stvari", izjavio je novinarima ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić nakon što su predstavnici talijanske tvrtke Leonardo Finmeccanica (bivša AugustaWestland) predali helikopter.

Republika Hrvatska sada ima dva takva helikoptera, prvi je, naime, nabavljen u siječnju.

Približavamo se realizaciji svih uvjeta za pristupanje schengenskom prostoru

U ovom trenutku raspolažemo s najboljim helikopterima kad je u pitanju nadzor državne granice. Njihovom nabavom približavamo se realizaciji svih uvjeta potrebnih za pristupanje schengenskom prostoru, rekao je Orepić.
Piloti helikopera u Italiji su prošli obuku, četiri teorijska tjedna te dva tjedna na simulatoru, izvijestio je šef pilota zrakoplovne jedinice MUP-a Robert Križanić.

Naglasio je da je riječ o najmodernijem helikopteru ove kategorije.

Središnja baza helikoptera bit će u Zagrebu, domet mu je 1.250 kilometara, a može razviti maksimalnu brzinu od 310 kilometara na sat.
Opremljen je dnevno/noćnom kamerom FLIR Star Safire 380 HDc, koja služi za raspoznavanje objekata, plovila, osoba i pojava na kopnenoj i morskoj površini.

Helikopter AW 139 ima i podvjesnu kuku za teret kao i vitlo za izvlačenje unesrećenih, može primiti 12 putnika i dva pilota, a pripremljen je i za let u morskim uvjetima jer ima pojačanu zaštitu od korozije.
Uz nadzor granice, omogućava i brz prijevoz interventnih policijskih ekipa do potrebne lokacije, prekrcaj policajaca na plovni objekt kada je potreba identifikacija i pregled plovila.

Cijena mu je 12.559.916 eura koji su plaćeni iz Schengenskog instrumenta, a s PDV-om košta 15.699.895 eura.

Krk – nova baza za medicinske letove

Dežurni timovi OSRH za hitne medicinske prijevoze helikopterom ove su godine prvi put bazirani i u Zračnoj luci Rijeka. Pokrivaju područje Primorsko-goranske, Istarske, Ličko-senjske i dijela Zadarske županije

[You must be registered and logged in to see this link.]

U Zračnu luku Rijeka stižemo u prijepodnevnim satima poluoblačnog dana sredinom lipnja. Aerodromska zgrada i terminal prilično su pusti, kao i omalena stajanka. Neće dugo biti tako jer puna je turistička sezona pred vratima, a na Krk će sletjeti velik broj aviona i dovesti tisuće i tisuće turista. Obalu sjevernog Jadrana, otoke, a i zaleđe, napučit će mnoštvo ljudi. Veliki sivi helikopter koji smo ugledali na stajanci neće pridonijeti tomu da se svi oni osjećaju sigurnijima, no zahvaljujući timovima OSRH koji lete njime, spašeni su i spasit će se zdravlje, pa i životi desetaka i desetaka turista i stanovnika okolnog područja. Dakle, uz stalne baze u Divuljama i Zagrebu, helikopter i pripadajući letačko-medicinski timovi za hitne medicinske prijevoze od 1. svibnja ove godine prvi su put stacionirani na Krku.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Petak je i na velikom smo kvarnerskom otoku netom nakon što je obavljena rotacija skupine timova. Svaka rotacija ima dva letačko-medicinska tima. Tim čine dva pilota (kapetan i kopilot), tehničar letač, liječnik i medicinski tehničar, a dežura 12 sati. Kapetan helikoptera bojnik Tihomir Majerić iz Eskadrile višenamjenskih helikoptera 91. zrakoplovne baze HRZ-a i PZO-a pokazuje nam mali stožer. Riječ je o sobi od tridesetak četvornih metara smještenoj uz stajanku, stotinjak metara od helikoptera Mi-171Sh. U njoj se nalazi sve što je potrebno da boravak bude dovoljno udoban, ali skroman, usklađen s činjenicom da helikopter nakon uzbunjivanja na medicinski let mora poletjeti najkasnije za 15 minuta. Ističe se stol s dvama računalima koja su, kako smo u šali primijetili, operativno središte. Bojnik Majerić i njegova ekipa još se nisu stigli ni smjestiti, ali primaju nas vrlo ljubazno. Doduše, u stožeru je najvažnije da imaju opremu potrebnu za svoje zadaće. Razgovaramo svjesni toga da svakog časa može doći do poziva na intervenciju. U mjesec i pol bilo ih je više od pedeset. "Dosad smo ih izvršili sve, niti jednu nismo odbili zbog meteouvjeta ili bilo čega drugog," objašnjava bojnik kojem je to druga rotacija te nam predstavlja ostale članove dežurnog tima. Letački dio čine još kopilot satnik Dražen Pavlić i tehničar letač narednik Stjepan Vargaš, a medicinski dio liječnica poručnica Matea Mamić i medicinska tehničarka nadnarednica Dijana Bekić.  
S Krka timovi pokrivaju područje Primorsko-goranske, Istarske, Ličko-senjske i dijela Zadarske županije (otok Pag). Reagiraju na pozive radiovezom koji dolaze iz Zavoda za hitnu medicinu Primorsko-goranske županije u Rijeci i prevoze pacijente na Grobnik gdje ih predaju ekipama hitne pomoći iz Rijeke. Proširenjem na Krk ionako brzi i sposobni timovi OSRH još su učinkovitiji. Zadaća je jasna: u što kraćem roku, a unutar zlatnog sata, zbrinuti pacijenta u najboljim mogućim uvjetima. Jesu li tražena brzina i moguće pitanje života stresni za pilota? "Možda treba biti dodatno koncentriran, ne smije se dopustiti da vas žurba omete i da napravite pogrešku, no to je traženo vrijeme za nas ipak realno," kaže poručnica Mamić i dodaje da je suradnja sa Zračnom lukom jako dobra i omogućuje maksimalno korištenje kapaciteta na Krku.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Poručnica Mamić mlada je liječnica i u OSRH je tek od prošle godine. Zanimljivo je da iskustvo brige za ljudske živote izvan bolničkih i ambulantnih prostora nije stekla oblačenjem maskirne odore. Naime, od 2012. dragovoljac je Hrvatske gorske službe spašavanja. "Sa stručne strane, Krk mi je donio novu dimenziju," kaže nam poručnica koja je u bojni Tigrovi u Petrinji dio zdravstvene postrojbe Role 1. Njoj je to druga rotacija na Krku, u prvoj je, također u timu s nadnarednicom Bekić, imala osam pacijenata u sedam intervencija. "Iskustva iz HGSS-a naviknula su me na stres, hitnost i brzo donošenje odluka, a u svemu nam pomaže stručnost i smirenost naših letača koja medicinarima omogućuje dovoljno vremena za pripremu i dogovor," dodaje liječnica. Situacije ipak znaju biti nepredvidive, ovisno o tome koliko je precizna dojava o stanju u kojem se pacijent nalazi i okolnostima koje zahtijevaju intervenciju. Na njoj i tehničarki je da preuzmu pacijenta, vide u kakvom je stanju te prime informacije o dosadašnjem tijeku zbrinjavanja, tj. terapiji, prate vitalne parametre te osiguraju da ga se koliko je god moguće preveze sigurno i u stabilnom stanju. Cijeli je postupak otežan zbog buke i jakih vibracija koje stvara helikopter, ali poručnica je uspješna i to joj donosi zadovoljstvo te pravo ispunjenje liječničkih načela.
Timovi OSRH s Krka lete i danju i noću i u složenim meteorološkim uvjetima. Tempo je već sredinom lipnja donio prosjek veći od intervencije dnevno, a bojnik Majerić govori nam da se s dolaskom sezone očekuje još više intervencija. Zahvaljujući njima, hrvatski su građani i njihovi gosti na području sjevernog Jadrana i zaleđa još sigurniji jer nitko ne može intervenirati ni kvalitetnije, ni brže, ni na širem području od vojnika, pa i u najstresnijim i najsloženijim situacijama. To su već stotinama puta i oni i njihovi kolege dokazali.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Domagoj VLAHOVIĆ, Snimio Tomislav BRANDT